Komedija mentaliteta u podgoričkoj porodici
Premijera predstave Gradskog pozorišta “Samo da je po redu”, po tekstu Stefana Boškovića i u režiji Lidije Dedović, biće izvedena večeras na velikoj sceni KIC-a “Budo Tomović” u 20 časova, a repriza je najavljena za sjutra veče
Novu predstavu Gradskog pozorišta Podgorica, “Samo da je po redu”, glumci u razgovoru za “Vijesti” opisuju kao pravu komediju crnogorskog, ali i podgoričkog, mentaliteta ispričanu kroz priču jedne porodice iz Stare varoši glavnog grada. Premijera komada po tekstu Stefana Boškovića i u režiji Lidije Dedović, biće izvedena večeras u velikoj sali Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” u 20 časova.
Predstava sa Večernje scene Gradskog pozorišta rađena je u koprodukciji sa produkcijskom kućom “Beo art 2015” iz Beograda, a repriza je najavljena za sjutra u 20 časova u KIC-u “Budo Tomović”.
”’Samo da je po redu’ je ogledalo jedne provincijske porodice iz Stare varoši, dijela Podgorice, Crne Gore. Kad kažem ‘provincija’ u to svrstavam cijeli svijet i ljudsku vrstu u njemu, spremnu da nahrani provincijske standarde, gdje duboko vjerujem da najbolju igru igraju mali, sitni igrači. Takvih igrača ova priča ima dosta, ali ima i onih velikih, hrabrih koji se odupiru ‘redu’ - redu provincije, pa kao takvi grade realan život jednog društva”, ističe glumica Marija Đurić za “Vijesti”.
Njen kolega Omar Bajramspahić, kaže da ekipa neumorno radi, pa nije stigao sve da procesuira, ali je siguran u uspjeh komada.
”Tek treba da se sretnemo sa publikom, pa ćemo vidjeti reakcije. U pitanju je komedija crnogorskog mentaliteta smještena u Podgorici. Radi se o odnosima jedne porodice koja želi nešto, a ne ide ništa. Puno radimo, previše smo unutra, pa nemam osjećaj kako sve to izgleda. Jako naporan proces... Probe su nam trajale po osam sati svakog dana. Pokušali smo da oživimo sve situacije i likove koje igramo, ali i da osvijestimo teme kojima se bavimo. Razna smo pitanja otvorili u toku procesa. Još radimo, nije kraj! Vjerujem da će predstava imati svoje dugo putovanje”, poručuje Bajramspahić.
Glumica Lara Dragović potvrđuje da je proces bio zahtjevan i sigurna je da će publika uživati u predstavi.
”Ono što publika može očekivati jeste da se prepozna i nasmije sama sebi. Svako treba da je pogleda zato što se bavi bitnim temama u vezi sa porodicom, osamostaljivanjem, sukobom generacija i mnogim problemima društva koji se ogledaju kroz porodične odnose. Proces je bio vrlo intenzivan i istraživački, pa se dodatno radujem igranjima i očekujem da je što više igramo”, kaže ona.
Na pitanje “Vijesti” koja uloga joj je povjerena, Dragović ističe da ne želi da otkriva radnju predstave, a najuopštenije rečeno, kaže, radi se o jednoj podgoričkoj porodici...
”Ne bih voljela da otkrivam detaljnije događaje predstave, jer mislim da će publici biti zanimljivo i neočekivano. Milica, lik koji igram, jaka je i tvrdoglava žena koja traži i zahtijeva svoju slobodu u svijetu tradicije i normi”, kazala je Dragović.
Bajramspahić je o svom liku iznio i par interesantnih karakteristika koje obećavaju dobar i interesantan komad, ali i autentičnu podgoričku priču.
”Igram Macka, sina koji mašta o tome da bude fudbaler i koji je ‘zaljubljen’ u Deja Savićevića. Macko je razmažen, socijalno nerazvijen, ali dobar i čist i jedino što hoće, hoće mir u kući”, otkriva on.
Marija Đurić priznaje da je pred njom od početka izazovan zadatak, što se i zaključuje na osnovu onoga što je kazala o svom liku, ali u njenu transformaciju i originalnost, publika odavno ne sumnja.
”Pomenula sam već male i velike igrače provincije... U ovoj našoj priči sam na liniji odbrane ovih većih igrača, hrabrijih, sa ne tako idealnom sudbinom. Kao glumici, bio mi je veliki izazov naći sredstva i odbraniti biće koje ima Turetov sindrom, a koji ima Đina, lik koji igram. Za mene se Đina tek ‘rodila’ i ja joj želim dug životni vijek”, poručuje ona i dodaje zbog čega bi publika trebalo da pogleda ovaj komad.
”Predstave svakako treba gledati, one nas ‘voze’ kroz realnost onoga što jesmo i onoga što živimo... Vjerujem da je ova priča kako od samog pisca Stefana Boškovića, preko rediteljskog rada Lidije Dedović, pa do naše glumačke igre, uspjela da prebaci rampu. Očekujem da ćemo kao glumačka podjela biti dugo u zagrljaju ove porodice koja ide ‘Samo po redu’, tako ćemo više dirati društvo i tjerati na neki drugi red. Važno je da svaka pozorišna igra ima dobrog vođu, dirigenta igre. Ova je imala divnog, talentovanog pisca, ozbiljnog reditelja i sjajan igrački tim! Hvala vam na tome!”, poručuje Đurić.
U predstavi igraju: Srđan Grahovac, Maja Šarenac, Dušan Kovačević, Lara Dragović, Omar Bajramspahić, Stefan Vuković, Marija Đurić i Tatjana Torbica. Scenografiju je uradila je Smiljka Šeparović, kostimografiju Lina Leković, a muziku Vladimir Maraš.
Rediteljka Dedović, između ostalog, istakla je posebno zadovoljstvo saradnjom sa kompletnom ekipom i objasnila čime su se vodili prilikom građenja komada.
”Radeći sa Stefanom Boškovićem na tekstu, razmišljali smo o podgoričkom, to jest crnogorskom mentalitetu, osobenostima, kvalitetima i manama. O ljubavi, isključivosti, sebičnosti... Čitajući grad čitamo nas. Naše pretke, naše generacije i djecu. Ljude pune kontradikcije i strasti, opsesije i šašavosti. Žaropek, zrikavce, ćuka, muvu. Banalnost života malog naroda. Interesuju me osobenosti našeg mentaliteta koje u svom spletu daju crnokomičnost. Kroz sukob generacija, u klinču su običaji, norme, pravila i slobodna volja. Da li je sloboda u okovima, a egoizam na slobodi. Živimo u novom primitivizmu koji naopako zovemo demokratijom. Rad sa glumcima predstave ‘Samo da je po redu’ je radost. Bliski smo. Njihovo (naše) povjerenje, želja, nesporan talenat i timski duh inspirišu. Mislim i na sve svoje saradnike i kolege iz Gradskog pozorišta koji doprinose da se desi ‘Samo da je po redu’”, istakla je Dedović.
Emotivna i duhovita građanska drama
Direktor Gradskog pozorišta Podgorica Stevan Koprivica u susret premijeri, istakao je da komad “Samo da je po redu” predstavlja neku vrstu neorealističkog viđenja naličja naše savremenosti.
”Ovo je pogled u avliju porodice ‘izgubljene u prevodu’, amalgam smijeha i gorčine u kojem se raspada ‘osnovna ćelija svakog društva’, porodica. Ansambl Gradskog pozorišta imao je nelak zadatak da se uhvati u koštac sa likovima koji jedno sanjaju, a drugo im se dešava. Koliko se uspjelo u tome prosudiće jedini mjerodavni arbitar, publika”, kazao je on.
Umjetnički direktor i glumac u predstavi Dušan Kovačević objasnio je odluku da prepoznatljivo lokalnu, podgoričku priču uvrsti u program Gradskog pozorišta.
”Na liniji repertoarskog opredjeljenja, njegujući crnogorske autore, pisce i reditelje, ovaj projekat je povjeren Stefanu Boškoviću i Lidiji Dedović, što je rezultiralo jednom divnom emotivnom i veoma duhovitom građanskom dramom koja govori o jednoj Podgorici kroz generacije u kojoj se smjenjuju razni apsurdni događaji i prepliću slojeviti odnosi specifičnih karaktera koje srećemo svuda oko nas. Odavno na repertoaru nismo imali komad koji se bavi podgoričkom pričom i iz tog razloga je i donijeta odluka da se radi ovakva predstava”, istakao je Kovačević.
Pitanja pretvaraju svijet u tajnu
Autor teksta Stefan Bošković ispričao je na šta se on fokusirao tokom stvaranja dramskog teksta.
”Trudio sam se da ignorišem izvjesnost i da ne ponudim odgovore. Vjerovatno jer ih nemam, a i vjerujem da ljudska glupost dolazi iz potrebe da se odgovori na sve. Pitanja pretvaraju svijet u tajnu i u tome nalazim privlačnost. Ne volim da dobijem ono što očekujem da ću dobiti. Više sam se usmjerio na likove, njihove zaokrete, vibracije, intonacije... Često su mi bježali s putokaza, zaglavljeni između nasljeđa, patoloških odnosa, uvjerenja i neizrečene ljubavi. Podgorička stvarnost mi je u velikom dijelu pomogla u tome, da je shvatim, opišem i pokušam učiniti uvjerljivom. Makar djelić nje”, kaže Bošković.
( Jelena Kontić )