Svjestan da je zabrljao, Putin traži nove izgovore za rat

Oko jedan sat ujutro 24. februara prošle godine, Sergej Lavrov, ruski ministar spoljnih poslova, primio je zabrinjavajući telefonski poziv.

Nakon što je mjesecima nagomilavao snage od preko 100.000 vojnika na granici sa Ukrajinom, Vladimir Putin je dao zeleno svjetlo za invaziju.

Odluka je potpuno iznenadila Lavrova. Samo nekoliko dana ranije, ruski predsjednik je tražio mišljenje svog savjeta bezbjednosti o priznavanju dviju separatističkih državica u Donbasu, industrijskoj pograničnoj oblasti u Ukrajini, ali nije otkrio svoje prave namjere.

Držanje Lavrova u neznanju nije bilo neobično za Putina, koji teži da svoje spoljnopolitičko odlučivanje koncentriše na šačicu bliskih ljudi od povjerenja, čak i kada to podriva diplomatske napore Rusije.

On ima tri savjetnika - Ivan Grozni, Petar Veliki i Katarina Velika, rekao je Lavrov

Ovoga puta, Lavrov je bio jedan od rijetkih ljudi koji su obaviješteni prije pokretanja invazije. Više rukovodstvo Kremlja saznalo je za invaziju tek kada je tog jutra na televiziji vidjelo Putina kako objavljuje “specijalnu vojnu operaciju”.

Kasnije tog dana, nekoliko desetina oligarha okupilo se u Kremlju na sastanku koji je dogovoren samo dan ranije, svjesni da će invazija izazvati sankcije Zapada koje bi mogle da unište njihove imperije. “Svi su bili izbezumljeni”, kazala je osoba koja je prisustvovala događaju.

Dok su čekali, jedan od oligarha je vidio Lavrova kako izlazi sa drugog sastanka i tražio od njega objašnjenje zašto je Putin odlučio da napadne. Lavrov nije imao odgovor: zvaničnici sa kojima se sastao u Kremlju znali su o tome manje od njega.

Zapanjen, oligarh je upitao Lavrova kako je Putin mogao da isplanira tako ogromnu invaziju u tako malom krugu - toliko da većina visokih zvaničnika Kremlja, ruskog ekonomskog kabineta i njegove poslovne elite nije vjerovala da je to uopšte moguće.

”On ima tri savjetnika”, odgovorio je Lavrov, prema riječima oligarha. “Ivan Grozni. Petar Veliki. I Katarina Velika”.

Prema Putinovom planu, trebalo je da ruske trupe zauzmu Kijev u roku od nekoliko dana u briljantnom blickrigu, relativno bez krvi. Umjesto toga, rat se pokazao kao močvara istorijskih razmjera za Rusiju.

Borbe u Ukrajini takođe nisu Putina približile njegovim nejasno definisanim ciljevima “demilitarizacije” i “denacifikacije” Kijeva. Iako Rusija sada kontroliše 17 odsto međunarodno priznate teritorije Ukrajine, ona je napustila polovinu zemlje koju je osvojila u ranim nedjeljama rata.

Međutim, iako se ne nazire kraj sukoba, Putin ne šalje nikakve signale da namjerava da odustane. Iako postaje svjestan ogromne cijene invazije za Rusiju, Putin je odlučniji nego ikada da ide do kraja, kažu ljudi koji ga poznaju.

”Ideja nikada nije bila da poginu stotine hiljada ljudi. Sve je pošlo užasno naopako”, kaže bivši visoki ruski zvaničnik. Kako je prvobitni plan propao, Putin traži nova opravdanja za rat, insistirajući da nije imao izbora osim da nastavi invaziju na sve moguće načine, kažu sadašnji i bivši zvaničnici.

”On ljudima koji su mu bliski kaže: ‘Ispostavilo se da smo bili potpuno nespremni. Vojska je u haosu. Naša industrija je u haosu. Ali dobro je što smo to saznali na ovaj način, a ne kada nas napadne NATO’”, dodaje bivši zvaničnik.

Ideja nikada nije bila da poginu stotine hiljada ljudi. Sve je pošlo užasno naopako

”Fajnenšl tajms” je razgovarao sa šestoricom dugogodišnjih Putinovih ljudi od povjerenja, kao i sa osobama koje su uključene u rusku ratnu kampanju, te sa sadašnjim i bivšim visokim zvaničnicima na zapadu i u Ukrajini o tome kako je Putin zabrljao na početku invazije - a zatim pojačao napore umjesto da prizna greške. Svi su govorili pod uslovom da ostanu anonimni.

Ljudi koji poznaju Putina opisuju lidera koji je postao još izolovaniji od početka rata. “Staljin je bio negativac, ali dobar menadžer, jer ga nije bilo moguće lagati. Ali Putinu niko ne može reći istinu”, kaže jedan od njih. “Ljudi koji nikome ne vjeruju počinju da vjeruju veoma malom broju ljudi koji ih lažu.”

”Ako se ne slažeš, možeš da ideš”

Prošle godine nije bio prvi put da je Putin sakrio planove o invaziji od bliskih savjetnika. Kada je Rusija otela Krim od Ukrajine 2014. godine, on nije obavijestio sopstveni savjet bezbjednosti - umjesto toga, jednom prilikom je razmatrao aneksiju poluostrva sa ministrom odbrane Sergejom Šojguom i trojicom najviših bezbjednosnih zvaničnika cijele noći do sedam ujutro.

U početku su savjetnici pozvali Putina da ne šalje trupe na Krim, rekli su bivši visoki ruski zvaničnik i bivši visoki američki zvaničnik. “Putin je rekao: “Ovo je istorijski trenutak. Ako se ne slažete sa tim, možete otići”, prisjeća se bivši ruski zvaničnik.

Kada je Zapad, u strahu od eskalacije tenzija do tačke sa koje nema povratka i ugrožavanja ekonomskih veza Evrope sa Rusijom, odgovorio tako što ga je samo pljesnuo po ruci, Putin je bio uvjeren da je donio ispravnu odluku, prema riječima nekoliko ljudi koji poznaju predsjednika.

Ljudi koji nikome ne vjeruju počinju da vjeruju veoma malom broju ljudi koji ih lažu

U godinama nakon invazije 2014, Putinov uži krug je počeo da se dodatno smanjuje jer je postajao sve više zaokupljen onim što je vidio kao rastuću zapadnu prijetnju po bezbjednost Rusije. Izolacija bacilofobičnog Putina se produbila kada je počela pandemija kovida-19 2020.

Jedan od rijetkih ljudi koji su proveli duže vrijeme sa Putinom bio je njegov prijatelj Jurij Kovalčuk, bivši fizičar koji je 1990-ih posjedovao daču pored one budućeg predsjednika na selu u okolini Sankt Peterburga.

Tajnoviti Kovalčuk - bankar i medijski mogul za koga SAD kažu da upravlja Putinovim ličnim finansijama - skoro nikada ne govori u javnosti i nije odgovorio na zahtjev za komentar.

Ljudi koji ga poznaju kažu da dijeli strast prema ruskom imperijalnom revanšizmu sa svojim starijim bratom Mihailom, fizičarem čije su se tirade pune teorija zavjere o američkim planovima da razviju super-vojnike i “etničko oružje” kasnije povremeno provlačile kroz Putinove govore.

Na vrhuncu pandemije, Putin je bio u velikoj mjeri odsječen od relativno liberalnih, zapadno orijentisanih saradnika koje je ranije htio da čuje. Umjesto toga, proveo je prvih nekoliko mjeseci u svojoj rezidenciji u Valdaju, živopisnom gradu na jezeru u sjevernoj Rusiji, u suštini u izolaciji sa mlađim Kovalčukom, koji je inspirisao Putina da razmišlja o svojoj istorijskoj misiji dokazivanja veličine Rusije, slično kao Petar Veliki.

Putin je bio sve više zaokupljen Ukrajinom kako su se pogoršavali njegovi odnosi sa njenim energičnim mladim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.

Jedan od ranih poteza Zelenskog bio je suzbijanje uticaja Viktora Medvedčuka, Putinovog bliskog prijatelja koji je bio na čelu najveće opozicione stranke u parlamentu. Dok je bivši predsjednik Petro Porošenko koristio Medvedčuka kao ključnog posrednika sa Moskvom, tim Zelenskog je tražio druge posrednike u uvjerenju da je njegov uticaj na Putina počeo da slabi.

Ali kada Putin počeo da pravi planove za moguću invaziju, Medvedčuk je tvrdio da će Ukrajinci dočekati ruske snage raširenih ruku.

Jedan dio plana uključivao je Viktora Janukoviča, bivšeg predsjednika koji je u ruskom egzilu otkako je pobjegao od revolucije protiv njega 2014. Trebalo je da pošalje video poruku kojom bi prenio legitimitet na Medvedčuka i dao mu blagoslov da vlada Ukrajinom uz podršku Rusije.

Ta vizija je bila u oštroj suprotnosti sa političkom realnošću u Ukrajini, gdje je proruska manjina koju je Medvedčuk predstavljao bila znatno nadjačana od onih koji su ga prezirali zbog njegovih veza sa Moskvom. Ali to se pokazalo kao primamljivo za Putina, koji je odobrio uplate preko Medvedčukove partije da bi isplatio lokalne saradnike.

U Moskvi je bilo dosta skepticizma. “Ako Medvedčuk kaže da pada kiša, treba da pogledate kroz prozor - biće sunčano”, kaže drugi bivši visoki ruski zvaničnik. “Imate ankete, imate tajne službe - kako možete da uradite bilo šta ozbiljno na osnovu onoga što kaže Medvedčuk?

Međutim, njegovu procjenu je podržala Federalna služba bezbjednosti (FSB), koja je uvjerila Putina da je pobjeda izvjesna - i platila veliki mito zvaničnicima u Ukrajini u nadi da će to garantovati uspjeh.

”FSB je izgradio čitav sistem govorenja šefu ono šta želi da čuje. Dijelili su se ogromni budžeti i korupcija je bila na svim nivoima”, kaže zvaničnik zapadnih obavještajnih službi.

Neki pripadnici SVR, ruske spoljne obavještajne agencije, i ruskog generalštaba, pokušali su da izraze sumnju. Na sjednici Savjeta bezbjednosti tri dana prije invazije, čak je i Nikolaj Patrušev, sekretar Savjeta bezbjednosti i Putinov najdugovječniji i najratoborniji saveznik, predložio da se diplomatiji da još jedna šansa.

”Znao je u kako je lošem stanju vojska i to je rekao Putinu”, kaže osoba bliska Kremlju.

Ali baš kao i 2014, Putin ih je nadjačao, insistirajući da je bolje informisan.

”Putin je bio previše samouvjeren”, kaže bivši visoki američki zvaničnik. “On zna bolje od svojih savjetnika, baš kao što je Hitler znao bolje od svojih generala”.

Usred opšteg nereda među osvajačima, ruska vojska je u prvim danima invazije oborila nekoliko sopstvenih aviona

Problemi sa invazijom su počeli skoro odmah nakon što ju je Putin pokrenuo. Valerij Gerasimov, načelnik generalštaba, izradio je plan za zauzimanje aerodroma Hostomel kod Kijeva, kako bi ruske elitne padobranske eskadrile dobile platformu za napad na sjedište vlade Zelenskog. Neki od Medvedčukovih saradnika pomagali su ruskim snagama tako što su crtali oznake na zgradama i auto-putevima kako bi upućivali osvajače na ključne lokacije. Drugi su se pridružili napadu na vladinu četvrt. U južnoj Ukrajini su pomogli Rusiji da zauzme veliki dio teritorije uz mali ili nikakav otpor.

Većina Medvedčukove mreže je, međutim, samo uzela novac i pobjegla, odbijajući da se pridruži invaziji - ili je otišla pravo kod ukrajinskih vlasti i upozorila ih na uputstva koja su im data, prema riječima visokog ukrajinskog zvaničnika i bivših američkih i ruskih zvaničnika.

Predratna predviđanja da će ukrajinska vojska doživjeti kolaps uglavnom su bila zasnovana na pretpostavci da će rusko vazduhoplovstvo brzo uspostaviti kontrolu nad ukrajinskim nebom. Umjesto toga, usred opšteg nereda među osvajačima, ruska vojska je u prvim danima invazije oborila nekoliko sopstvenih aviona.

Na terenu, Rusija je napredovala po cijenu ogromnih žrtava i nije zauzela nijedan veći grad osim Hersona. Do kraja marta, invazione snage su bile u tako lošem stanju da su se povukle iz većeg dijela centralne i sjeveroistočne Ukrajine, što je ona prikazala kao “gest dobre volje”. Briljantan plan se pokazao kao neuspjeh.

”Rusija je zabrljala”, kaže Vadim Skibicki, zamjenik šefa ukrajinske vojne obavještajne službe. “Gerasimov u početku nije želio da se ulazi sa svih strana. Ali FSB i svi ostali su ga ubijedili da svi čekaju da se pojavi i da neće biti nikakvog otpora”.

”Jedinstveni rat u svjetskoj istoriji”

Kako su posljedice njegove invazije postale jasne, Putin je tražio žrtvenog jarca koga bi smatrao odgovornim za greške obavještajnih službi. Ta osoba je bio Sergej Beseda, šef petog direktorata FSB-a, koji je odgovoran za inostrane operacije i koji je postavio temelje za invaziju isplaćujući ukrajinske saučesnike, prema riječima dvojice zapadnih zvaničnika.

Beseda je probitno stavljen u kućni pritvor, koji nije dugo trajao. Nekoliko nedjelja kasnije, američki zvaničnici su stigli na sastanak o bilateralnim temama sa svojim ruskim kolegama pitajući se, nakon što su vijesti o Besedinom pritvoru procurile u ruske medije, da li će se on pojaviti i gdje se nalazi.

Umjesto toga, Beseda je ušao i rekao, parafrazirajući Marka Tvena: “Znate, glasine o mojoj smrti su mnogo preuveličane”, kazao je bivši američki zvaničnik.

Brzi povratak Besede pokazao je ono što savjetnici vide kao neke od najvećih Putinovih slabosti. Ruski predsjednik, prema riječima ljudi koji ga poznaju, daje prednost lojalnosti u odnosu na kompetentnost; ekstremno je opsjednut tajnošću; i predsjedava birokratskom kulturom u kojoj mu njegovi potčinjeni govore ono što želi da čuje.

Stalna propaganda oko rata i Putinovi zahtjevi za lojalnost od strane elite samo su dodatno podstakli savjetnike da mu govore ono što želi da čuje.

”On je zdravog uma. On je razuman. On nije lud. Ali niko ne može biti stručnjak za sve. Oni moraju da budu iskreni prema njemu, a nisu”, kaže još jedan dugogodišnji Putinov saradnik. “Sistem upravljanja je veliki problem. Stvara velike praznine u njegovom znanju a kvalitet informacija koje dobija je loš”.

Za mnoge u eliti, tok laži je taktika preživljavanja: većina Putinove predsjedničke administracije i ekonomskog kabineta rekli su prijateljima da se protive ratu, ali osjećaju da su nemoćni da učine bilo šta povodom toga. “To je zaista jedinstven rat u svjetskoj istoriji, kada je sva elita protiv njega”, kaže bivši visoki zvaničnik.

Mali broj, uključujući bivšeg specijalnog predstavnika za klimu Anatolija Čubajsa, tiho je podnio ostavku. Jedan bivši visoki zvaničnik koji sada vodi veliku državnu kompaniju otišao je toliko daleko da je podnio zahtjev za izraelski pasoš dok je još bio na funkciji i počeo je da planira da napusti zemlju, prema dvojici njemu bliskih ljudi.

Putin postaje svjestan razmjera ruske pogrešne procjene, što ga je navelo da traži više informacija od ljudi na nižim nivoima, kažu ljudi koji ga poznaju. Grupa ultranacionalističkih blogera koji su kritični prema vojnom establišmentu održala je najmanje dva zatvorena sastanka sa Putinom od prošlog ljeta; neki su bili počasni gosti na ceremoniji pripajanja četiri ukrajinske oblasti u septembru.

Međutim, Putinov skepticizam je ograničen njegovom nespremnošću da prizna da je invazija uopšte bila greška. Neki od liberalnih zvaničnika koji se protive ratu pokušali su da ga ubijede da ga okonča ukazujući na ekonomsku štetu koju će sankcije vjerovatno nanijeti ruskoj ekonomiji.

Ali Putin im kaže da je to već uračunao, navodi drugi bivši visoki ruski zvaničnik. “On kaže: “Plaćamo ogromnu cijenu, razumijem. Potcijenili smo koliko bi to moglo biti teško.’ Ali kako možete ubijediti ludog čovjeka? Mozak će mu pući ako shvati da je to bila greška”, dodaje ta osoba. “On nikome ne vjeruje.”

Egzistencijalna borba se nastavlja

Putinov govor o stanju nacije u utorak pokazao je njegovu riješenost da “korak po korak rješava zadatke koji su pred nama”, tvrdeći da će se ruski rat nastaviti do pobjedničkog kraja. Te poruke su naglasile koliko je ta borba postala egzistencijalna za Putina jer je obuzet prijetnjom koju vidi od neprijateljskog zapada. On se prvi put vratio nuklearnoj retorici od prošle jeseni, kada je uputio prikrivena upozorenja da će “upotrijebiti sva sredstva koja su nam na raspolaganju” u odbrani ruskih osvajanja i sugerisao da bi Rusija mogla da izvede nuklearni udar.

On nema razloga da pritisne dugme. Koja je svrha bombardovanja Ukrajine?

Te prijetnje su dovoljno zabrinule zapadne zemlje da su SAD, Velika Britanija i Francuska prenijele zajedničku poruku Rusiji obećavajući da će uzvratiti konvencionalnim oružjem ako Putin odluči da upotrijebi nuklearno oružje u Ukrajini, prema bivšim američkim i ruskim zvaničnicima.

Prema riječima dvojice ljudi bliskih Kremlju, Putin je već razmotrio mogućnost upotrebe nuklearnog oružja u Ukrajini i došao do zaključka da čak ni ograničeni udar ne bi donio nikakvu korist Rusiji.

”On nema razloga da pritisne dugme. Koja je svrha bombardovanja Ukrajine? Detonirate taktičku nuklearnu bombu na Zaporožje”, kaže bivši ruski zvaničnik, misleći na glavni grad oblasti koju je Putin proglasio pripojenom Rusiji. “Sve je potpuno ozračeno, ne možete unutra, a to je ionako navodno Rusija, u čemu je poenta?

Ovog puta, međutim, Putin nije prijetio da će zaista upotrebiti nuklearno oružje - što su analitičari protumačili kao znak da je počeo da shvata ograničenja Rusije.

Putinova računica je, kažu ljudi bliski Kremlju, da je Rusija više posvećena ratu nego što je Zapad Ukrajini, i dovoljno otporna da izdrži ekonomske bolove. Visoki republikanci otvoreno postavljaju pitanja koliko dugo SAD mogu da podržavaju Ukrajinu u istoj mjeri a ta stranka ima realne šanse da osvoji Bijelu kuću 2024.

Intenzivirajući vojnu podršku Ukrajini, zapadni zvaničnici imaju na umu da sve manje od teškog poraza Rusije ostavlja rizik da problem ostane neriješen.

”Moramo da se zapitamo: kako želimo da se ovo završi? Hoćemo li da dođemo u situaciju da Putin preživi i da dobije više vremena?” kaže šef diplomatije jedne članice EU. “Nešto kao zatišje između Prvog i Drugog svjetskog rata.

Putinova računica je, kažu ljudi bliski Kremlju, da je Rusija više posvećena ratu nego što je Zapad Ukrajini, i dovoljno otporna da izdrži ekonomske bolove

Umjesto da insistira na tome da većina Rusa nije pogođena ratom, kao što je Kremlj činio u prvim mjesecima kada je život uglavnom tekao normalnim tokom, Putin je usvojio retoriku mobilizacije, pozivajući cijelo društvo da se ujedini iza invazije.

Scene na patriotskom mitingu u srijedu pokazale su koliko je daleko Putin stigao tim putem za samo nekoliko godina. Na moskovskom stadionu Lužnjiki, gdje je prije pet godina održano finale Svjetskog prvenstva, jedan vojnik je deklamovao o “teškom času koji nismo očekivali” zajedno sa ruskim vojnim horom, a roditelji poginulih u borbi za Rusiju održali su govore pred ogromnom masom koja je mahala zastavama. Domaćini mitinga su pozdravili grupu djece koju je “spasila” ruska vojska u Mariupolju, gradu na jugoistoku Ukrajine koji je prošlog proljeća sravnila sa zemljom.

Tada se pojavio Putin, rukovao se sa odabranom grupom vojnika i poručio Rusima da od njih crpe inspiraciju. “Otadžbina je naša porodica”, rekao je Putin. “Ljudi koji stoje ovdje odlučuju da brane ono najvrednije i najdraže što imaju - našu porodicu. Oni se bore herojski, kuražno, hrabro.”

Ruski nezavisni mediji javili su da je desetinama hiljada državnih službenika i studenata plaćeno ili su prinuđeni da prisustvuju. Činjenica da Kremlj očigledno nije mislio da može da napuni stadion da podrži Putina, a da ne primora ljude da dođu, ukazuje na to da zvaničnici znaju koliko će biti teško mobilisati društvo oko rata.

”Čak i on shvata da se to neće dogoditi uskoro. To će biti skup i dugotrajan proces”, kaže bivši američki zvaničnik. “On misli, ima vremena - ima 70 godina - i resurse, novac za naftu i gas da to postigne. I to je ono po čemu će ostati upamćen: okupljanje ruskih zemalja na način na koji je to činio Petar Veliki.

Međutim, Putinu je možda previše teško i da zamisli alternativu, rekao je jedan bivši visoki zvaničnik Kremlja.

”Zastrašujuće je pomisliti šta će se desiti ako se ovo završi katastrofalnim porazom Rusije”, kaže bivši zvaničnik. “To znači da su napravljene katastrofalne greške i da čovjek koji stoji iza toga mora da napusti ovaj svijet, bilo da je to metak, cijanid ili nešto drugo.

”To je kao kada igraju dvojica šahista. Jedan od njih gubi i udara drugog šahovskom tablom po glavi. Da li to znači da je pobijedio? Ne, to je samo čin očaja.”

Priredila: Angelina Šofranac

( Fajnenšl tajms )