Inat

Tragedija koja je pogodila Tursku i Siriju opominje da se podrobno provjeri kvalitet gradnje na Crnogorskom primorju, posebno u posljednjih petnaestak godina. Jedan barski arhitekta upozorava da, svojevremeno, nije slučajno bilo određeno da zgrade u Baru, na ovako trusnom području, ne mogu da imaju više od četiri sprata. Sad se od načičkanih solitera nebo ne vidi.

* * *

Kakvu li je užasnu snagu imala ta bolest kad je i njega skršila?! Otišao je čovjek koji se ničeg nije plašio. On je bio u svakom mjestu u Crnoj Gori koje je vapilo za pravdom – nepokolebljiv i beskompromisan. Bio je istinski vjernik, ali nije vodio računa o tome koje je vjere onaj kome je pomoć neophodna.

Moj drug i komšija – Mirza Kurgaš.

* * *

Svakog dana šetam po nekoliko kilometara uz more. Prostranstvo barskog šetališta je dragocjenost nepojmljiva za druge primorske gradove u Crnoj Gori. Šetam sam ili u društvu. Sam, iz daljine čujem djevojku plave kose koja svira violinu na parapetu ispod stadiona. Uvijek me zvuci njene violine rastuže. I dugo je čujem kad odmaknem.

Kad sam u društvu, niti je čujem niti primjećujem. Zašto je to tako – ne znam.

* * *

„U drugoj polovini marta i u Crnoj Gori nešto će se, konačno, pomjeriti naprijed. Sat.“

Kako bih rado skinuo sa sebe oznaku: „neupotrebljiv za političke komentare“ i napisao šta mi je na duši povodom predsjedničkih izbora. Ali, ako stvarno postoji taj toliko pominjani i priželjkivani crnogorski inat, onda je krajnje vrijeme da se pojavi, da vidimo ima li ga i možemo li, kad je gusto, da računamo na njega.

* * *

Gotovo sva svoja velika i trajna prijateljstva ostvario sam preko šaha. Šah je najčudesnija igra koju je izmislio ljudski um. Jednio u šahu godine ne znače mnogo. Šah igraju i osamdesetogodišnjaci i često znaju da očitaju lekciju i po šest decenija mlađim rivalima. Recimo, na nedavno završenom 75. prvenstvu Crne Gore trijumfovao je jedan od najstarijih među 54 učesnika, velemajstor Dragiša Blagojević.

Kažu da je takmičenje bio odlično organizovano, a nagradni fond je bio veći nego ikada. Sve je to lijepo, ali meni je državni šampionat bez najboljeg crnogorskog igrača, velemajstora Nikole Đukića, kao supa bez soli.

* * *

I kad smo kod predsjedničkih izbora i šaha – zanosno citiram intermajstoru, dr Ljubu Živkoviću, misao Žan Pol Sartra: „Svaka riječ ima svoje posljedice, svako ćutanje takođe“, a on uzvraća latinskom poslovicom: „Audi, vide, tace, si vis vivere in pace, sed etiam tacendo errare potes“, ili u prevodu: „Slušaj, gledaj i ćuti, ako želiš da živiš u miru, ali i ćuteći možeš pogriješiti.“

I zaključujemo da su sve umne misli samo varijacija na neke davno izrečene, prije mnogo vjekova.

* * *

U odnosu na prosječne plate, Crna Gora je veoma skupa država. Svaki put se neprijatno iznenadimo kad odemo u trgovinu. Pored ostalog, enormno su poskupjeli mlijeko i mliječni proizvodi. Maslac od 200 grama, prije ovog udara, koštao je oko tri, sada je od pet do šest evra. Jeftinije staje usred Londona, nešto više od četiri evra. Krajnje je vrijeme da država istinski, na djelu, podrži poljoprivredne proizvođače, da ne uvozimo ono što ne moramo.

( Milan Vujović )