"Montenegro erlajns" traži novac od "To Montenegro", tvrde da su uniforme njihove
”Montenegro erlajns” u stečaju tvrdi da im se mora nadoknaditi šteta zbog korišćenja službene odjeće letačkog osoblja Iz “To Montenegra” zahtijevaju od suda da se tužba odbaci, zbog nedostatka dokaza
Bivši nacionalni avio-prevoznik “Montenegro erlajns” (MA) u stečaju traži pred Privrednim sudom da im nova državna avio-kompanija “To Montenegro” nadoknadi štetu, jer, kako tvrde, njihovi nekadašnji zaposleni rade za novog avio-prevoznika koristeći uniforme čiju su izradu oni finansirali.
Tačan iznos potraživanja preciziraće nakon ekonomsko-finansijskog vještačenja, ali u tužbi navode da ih je izrada uniformi koštala oko 70,5 hiljada eura.
Iz kompanije “To Montenegro” od suda zahtijevaju da odbace ovaj zahtjev, jer tvrde da je tužba nepotpuna, nepreciznog sadržaja i da nedostaje dokaza.
Na današnjem ročištu glavne rasprave advokat “To Montenegra” dostavio je po nalogu suda novi podnesak sa dokazima, na koje tužilačka strana tek treba da se izjasni, pa je sudija Faruk Mušović donio rješenje da se glavna rasprava odloži.
U tužbi koju je pokrenuo bivši stečajni upravnik MA Saša Zejak, navodi se da je nakon što je u aprilu 2021. godine u toj kompaniji otvoren stečaj i prestao radni odnos zaposlenima, izvjestan broj njih, posebno onih koji su pokrivali radna mjesta u okviru kabinskog osoblja, zasnovao angažman u “To Montenegro”.
Dalje se dodaje da je u toku 2018, 2019, i 2020. godine MA za potrebe svoga osoblja (stjuardese, stjuarti, piloti i ostalo kabinsko osoblje) naručio izradu službenih uniformi, prema različitim fakturama.
Tako se u njima precizira da su izdati računi od strane “Centroslavije” u iznosima od 49.675 eura, 8.621 eura i 5.206 eura, odnosno fakture od krojačkog salona “Boka” u iznosima od 1.000, 1.370, 880, 800, 1.140 i 1.860 eura, što je zbirno 70.552 eura.
”Prema Pravilniku o službenim uniformama u MA od 24.03.1999. godine, konkretno član 3, propisano je koje osobe zaposlene kod pravnog prethodnika zadužuju uniforme poslodavca, dok je članom 9 propisano da službeno odijelo pripada zaposlenom u tom društvu, zatim članom 10 je propisano da se uniforma nosi u službene svrhe, dok je nošenje u privatne svrhe zabranjeno, u konačnom, članom 23 zaposleni u slučaji prestanka radnog odnosa može zadržati službeno odijelo ili dopunske djelove službenog odijela pod uslovom plaćanja naknade srazmjerno nabavnoj cijeni i vremenu korišćenja”, navodi se u tužbi.
Dalje se dodaje da zaposleni nijesu vratili službene uniforme koje čine stečajnu masu MA, već ih koriste za potrebe i u korist tuženog, kao njihovog novog poslodavca o čemu svjedoči foto dokumentacija iz sredstava javnog informisanja. Uz to piše i da “To Montenegro” bespravno koristi imovinu stečajne mase s obzirom na to da je preko oznaka MA na uniforme prišio svoja obilježja, to je isti dužan da tužiocu nadoknadi vrijednost postignutih koristi.
U odgovoru na tužbu iz firme “To Montenegro” su se izjasnili da je ona u potpunosti neosnovana, jer je neprecizna i ima nedostatak “pasivne legitimacije”.
U prilog tome su naveli da je MA u stečaju neprecizan prilikom opisivanja činjeničnog stanja na kojem zasniva zahtjev.
”MA u sadržaju tužbe navodi da je ‘izvjestan broj zaposlenih zasnovao radni odnos kod tuženog’, bez preciziranja broja, a kamoli ličnih podataka tih osoba”, piše u odgovoru.
Dalje se dodaje da u istom maniru, MA ne navodi koji to zaposleni navodno koriste uniforme koje im je “To Montenegro” obezbijedio za vrijeme trajanja radnog odnosa, kao ni koje uniforme od onih navedenih u računima se navodno sada koriste.
Oni su istakli i da “To Montenegro” tokom cjelokupnog svog poslovanja, nije pribavio uniforme od MA niti ih zadužio, kao i da to nije mogao da uradi.
Kako su kazali, predmetne uniforme mogli su da zaduže jedino zaposleni MA za vrijeme trajanja radnog odnosa.
Oni su naveli i da ako su odredbe Pravilnika o službenim uniformama na koji se MA poziva, tačno citirane, onda službeno odijelo pripada zaposlenom u toj kompaniji, kao i da oni u slučaju prestanka radnog odnosa mogu zadržati službeno odijelo ili dopunske djelove pod uslovom plaćanja naknade srazmjerno nabavnoj cijeni i vremenu korišćenja.
Stoga, kako su poručili, jasno je da u konkretnom slučaju “To Montenegro” ne može biti pasivno legitimisan već bi ako smatra da se izvjestan broj zaposlenih “protivpravno i neosnovano služi zaduženim uniformama, tužilac mogao postupak da vodi jedino protiv svakog zaposlenog ponaosob”, izuzimajući “To Montenegro” iz eventualnih postupaka naknada štete.
Iz sadašnje avio-kompanije su kazali i da bivši prevoznik ni u jednom trenutku nije predložio validan dokaz da “To Montenegro” bez pravnog osnova koristi imovinu stečajne mase što nije u skladu sa Zakonom o parničnom postupku.
Niz sudskih sporova koje je pokrenuo Saša Zejak
U Privrednom sudu se vodi više postupaka u kojem MA u stečaju traži potraživanja od države ili od sadašnjeg avio-prevoznika.
U februaru je započeo spor u kojem MA traži od država isplatu 100 miliona eura sa zateznom kamatom zbog navodnog neispunjavanja obaveza iz posebnog leks specijalisa za ovu firmu koji je donijela Vlada u mandatu premijera Duška Markovića.
MA u stečaju od “To Montenegra” traži isplatu naknade sa zateznom kamatom u okvirnom iznosu od oko pet miliona, jer smatraju da su u njihovu korist platili carinjenje dva aviona.
Iz MA u stečaju su ranije osporavali i logo “To Montenegra” jer smatraju da je istovjetan ili sličan njihovom orlu i da je povrijeđen registrovani žig kompanije.
Sve ove tužbe pokrenuo je Zejak, protiv kojeg je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo optužnicu zbog postojanja osnovane sumnje da je sa drugim saučesnicima učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja.
( Ivan Ivanović )