Među tinejdžerima zavladao opasan trend: Ožiljci na tijelu kao poziv u pomoć

Majka učenice završnog razreda jedne podgoričke osnovne škole dobila je poziv da hitno dođe kod direktora te obrazovne ustanove. Nepunih pola sata kasnije, u kabinetu direktora, zatekla je svoju kćerku krvavih ruku - izrezala se žiletom. Pokušavajući da riješi problem sa svojim djetetom, otkrila je da se ta tinejdžerka već mjesecima reže žiletom, da to čine i brojne njene vršnjakinje... Psihijatri specijalizovani za djecu i adolescente pokušali su da pomognu, ali se višemjesečna agonija okončala bez dijagnoze.

Djevojčica je, nastavljajući uporno da se samopovređuje, bila hospitalizovana na psihijatrijskoj klinici van države.

Na putu rješavanja problema, majka te djevojčice tvrdi da je otkrila da je trend rezanja u crnogorskim osnovnim i srednjim školama zavladao prije tri godine.

To je u razgovoru za Vijest, potvrdila i psihološkinja Radmila Stupar Đurišić, ističući da njeno iskustvo pokazuje da se u najvećem broju slučajeva radi o nezdravom mehanizmu odbrane od bola, srama ili nekog osjećaja krivice za trenutna dešavanja, ali da se dešavaju i simulacije.

Informaciju o tome, međutim, Ministarstvo prosvjete dobilo je, kako tvrde, prije desetak dana od novinarke Vijesti - kroz poslata pitanja.

Naknadno im je i sagovornica Vijesti predočila gotovo sve što je saznala, osim imena djece koja se samopovređuju.

U odgovorima na set pitanja o sve češćem samopovređivanju djevojčica, iz tog Vladinog resora kazali su da nije lako doprijeti do učenika koji se samopovređuju iz bilo kojeg razloga, jer se to uglavnom dešava van školskog prostora.

U razgovoru sa učenicima jedne srednje škole, novinarka Vijesti saznala je i način na koji pojedini profesori pokušavaju da “dopru” do djevojčica koje se samopovređuju:

”Da li se neko od vas reže?”, pitanje je koje je prije dva dana postavio učenicima starijeg razreda jedne srednje škole njihov razredni.

Djeca tvrde da je nakon neprijatne tišine rekao i: “Svi znate na koga mislim, je li tako?”.

”Ovo nije način da riješe problem. Naravno da se niko nije javio”, prokomentarisao je jedan učenik.

"Oprezan pristup"

Iz Ministarstva prosvjete odgovorili su Vijestima da je do učenika koji se samopovređuju teško doprijeti, ali i da su zbog osjetljivosti teme koja zadire u privatne sfere života njihovih učenika, to pitanje tretirali kao širi dio aktivnosti svojih psihološko-pedagoških službi.

”Do učenika koji imaju ovu vrstu problema nije lako doprijeti, jer se samopovređivanja dešavaju uglavnom van školskog prostora”, kazali su.

Iz tog Vladinog resora istakli su i da su im više nego dobrodošle sve informacije o toj pojavi.

”Intenzivirali smo, u saradnji sa Upravama škola, aktivnosti na identifikaciji i određivanju načina podrške tim učenicima.

Kao što smo već napisali, zbog osjetljivosti teme i eventualne uključenosti i drugih institucija, ovo iziskuje promišljen i oprezan pristup. Takođe, Ministarstvo će u narednom periodu staviti na raspolaganje, ukoliko Uprave škola to zatraže, i mobilni tim Zavoda za školstvo za dalju podršku tim učenicama”, dodaju iz MP.

Oni naglašavaju da se nijedan problem koji se tiče vršnjačkog nasilja, samopovređivanja učenica ili bilo kog vandalizma, ne može riješiti bez saradnje i podrške roditeljima.

”Ovdje mislimo da škole i Ministarstvo prosvjete treba da budu podrška i pomoć roditeljima, a ne obratno. Jer, nažalost, naši učenici tokom dana više vremena provedu sa svojim nastavnicima nego sa roditeljima. Savjeti roditelja su dragocjena adresa za sve ove pobrojane aktivnosti”, odgovorili su iz MP.

Same se previjaju

Tokom istraživanja te negativne i zabrinjavajuće pojave, Vijesti su došle do informacija da je prisutna u gotovo svim srednjim školama u Podgorici, u nekoliko osnovnih škola, ali i među njihovim vršnjacima u Danilovgradu, Nikšiću, na primorju...

Takođe, otkriveno je i da su djevojčice naučile i da same sebi pružaju pomoć, pa se njihovo rezanje rijetko završi pružanjem medicinske pomoći u zdravstvenoj ustanovi. Ipak, ima i takvih slučajeva, jer povremeno nanesu sebi veoma ozbiljne povrede.

Sagovornici Vijesti ističu da ima i slučajeva u kojima se djevojčicama podrška pruža u Centru za autizam “Ognjen Rakočević”, gdje i rade psihijatri za djecu i mlade.

Imena sagovornika, djevojčica koje sebi nanose ožiljke, ni nazive škola u kojim pohađaju nastavu redakcija neće objavljivati zbog zaštite integriteta tih tinejdžerki.

“Zavrćite rukave djeci”

Majka djevojčica koja se samopovređuje već drugu godinu kaže da je uprkos brojnim informacijama do kojih je došla, danima provedenim u razgovoru sa psiholozima, psihijatrima, i najvažnije, sa svojim djetetom, za nju ostao nedokučiv uzrok takvih postupaka. Naročito nakon što su psihijatri utvrdili da njena kćerka ne boluje ni od kakve psihičke bolesti.

Objašnjenje koje dobija od nje je: “Tako mi je lakše”.

Bilo je, kažu, uzaludno i njeno insistiranje da škola ukaže na problem, da sazovu sastanke na kojima bi upozorili roditelje na opasnost samopovređivanja.

”Ne krivim ih, vjerovatno svi od njih žele da sačuvaju ‘ugled’ škole, ali naš zajednički interes moraju da budu djeca. Sa svojim sam na korak od rješenja, ali većina roditelja ni ne zna za ovaj opasan ‘trend’ koji je zavladao među djevojčicama, iako sa kim god razgovaram zna makar po dva primjera da mi nabroji, ali i prizna da ništa nije preduzeo tim povodom”, kazala je ona.

Ispričala je i da je zvala majku jedne od djevojčica koja reže svoje tijelo, ali da joj je ona odgovorila - da zna i da će to proći.

”To nije način da riješimo problem, kao što nije ni reakcija profesora kojima sam se obratila i koji su mi rekli - ne pada nam na pamet da zavrćemo rukave djeci. Kada bi svi reagovali kao direktor škole koji me pozvao kada je saznao, problem bi počeo da se rješava. Ovako, prinuđena sam da široj društvenoj zajednici ukažem na opasnost i zamolim roditelje da bukvalno zavrću rukav”, rekla je.

Rezanjem zovu u pomoć

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić za Vijesti objašnjava da je samopovređivanje rezanjem jedan od načina oslobađanja anksioznosti koju osoba osjeća u tijelu, a ne zna kako sa njom da postupa.

”Sjeckanje i reckanje su stara tehnika i metoda poziva u pomoć, koju ljudi šalju svojoj okolini. Svaki akt samopovređivanja treba biti shvaćen kao ozbiljan akt nasilja i kao takvom mu se mora pristupiti. Trend samopovređivanja mladih postoji već neku godinu, a moje iskustvo ja da se u najvećem broju slučajeva radi o nezdravom mehanizmu odbrane od bola, srama ili nekog osjećaja krivice za trenutna dešavanja. Pojavljuju se i s vremena na vrijeme neki mladi koji pomisle da će nekom patologizacijom sebe izbjeći obaveze, pa se odluče da simuliraju sklonost ka samopovređivanju koja vodi do suicida”, kazala je ona.

Ona ističe da se, bez obzira je li u pitanju pravo ili lažno samopovređivanje, tretmanu i terapiji tog ponašanja treba pristupiti ozbiljno:

”Uz jasne korake koji sadrže edukaciju osobe o zdravim mehanizmima odbrane, ali i o strategijama za prevazilaženje stresa, anksioznosti ili krizne životne situacije”.

Upitana šta može biti uzrok samopovređivanja u tom uzrastu, kazala je da su to najčešće intenzivan bol, jaka frustracija i/ili velika ljutnja.

”Samopovređivanje može donijeti trenutno osjećaj smirenosti, jer kroz fizički bol ne osjeti se emocionalna bol. Naravno, još jaču emotivnu bol osoba ima kada fizička bol prođe, emocionalna ponovo počne da se osjeća, a ima i dodatnu emociju suočavanja sa posljedicama samopovređivanja”, kazala je ona.

“Krvavi novčić”...

Tokom istraživanja, Vijesti su došle do podatka da je prije nekoliko godina, među tinejdžerima koji koriste društvene mreže, bio prisutan izazov “krvavi novčić”. U toj opasnoj igri oni su povređivali svoje šake. Nije utvrđeno, međutim, postoji li direktna veza između samopovređivanja djevojčica i sve opasnijih izazova na društvenim mrežama.

Stupar Đurišić, odgovarajući na pitanje koliko su krive društvene mreže, kazala da su društvene mreže krive za sveukupno povećanje anksioznosti i stresa kod ljudi.

”Ali da nije njih, bilo bi nešto drugo. Industrijski razvoj teče i čovjeku kao biću prirode biće sve teže”, kazala je.

Ističe da joj se profesionalno ne dopada to što se kaznom da rade u javnom interesu ne sankcionišu oni koje otkriju da društvene mreže i internet koriste za nehumano, nezdravo ili iz zabave prave nešto što može dovesti do posljedica koje su ozbiljne po život i zdravlje.

”Često vidim da tom nekom bude blokiran ili ugašen profil. Možda bude novčano kažnjen, i to je to. Razlozi zbog kojih je taj neko zloupotrijebio povjerenje patnika i bonika nijesu, a moraju biti otklonjeni, jer u protivnom, osoba plati kaznu, primiri se malo i uskoro počne ponovo, pod drugim imenom, da promoviše patologizaciju u toku rasta i razvoja ličnosti”.

( Jelena Jovanović )