Propitivanje šta nam Čehov znači danas

Specifična vrsta estetike i novih pozorišnih izraza, ali i svojevrsnih istraživanja prisutnih u procesu i predstavi “Ujka Vanja”, koju je za Crnogorsko narodno pozorište režirao Mirko Radonjić, iskorak je u odnosu na ono što čini repertoar jednog narodnog pozorišta.

To je poručio direktor nacionalnog teatra Marko Baćović i istakao da će na repertoaru CNP-a i u budućnosti biti mjesta i prostora za takve komade.

Premijera predstave “Ujka Vanja” po čuvenom djelu Antona Pavloviča Čehova, biće izvedena danas u 20 časova, na velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. To je i prva premijera u godini kada CNP obilježava jubilarnih 70. Baćović je naveo i da autentični pozorišni stvaralac kakav je Mirko Radonjić, odavno već zavređuje angažman u krovnoj teatarskoj kući u kojoj je prije osam godina postavio svoju diplomsku predstavu “Povratak”. Poziv da režira u CNP-u upućen je Radonjiću i prije uspjeha koji je postigao sa svojom dobro poznatom i pažljivo odabranom ekipom, između ostalog i na festivalu MESS u Sarajevu sa predstavom “Ana Karenjina” Dramskog studija Prazan prostor i Kraljevskog pozorišta Zetski dom.

”Drago mi je što je pozorište prepoznalo ovu ekipu i dalo nam priliku da zajedno gradimo ‘Ujka Vanju’. Da li je to iskorak ili nije, na publici je da procijeni. Od početka smo se osjećali veoma odgovorno prema Čehovu, toliko odgovorno da smo morali da odbacimo tu neku vrstu odgovornost i ušli u propitivanje toga šta taj Čehov znači nama danas... Istraživali smo našu motivaciju, zašto bi bilo potrebno danas u Crnoj Gori, u CNP-u da se postavi ‘Ujka Vanja’... Nastojali smo da vidimo koje su to teme u ovom komadu koje u nama bude razne sadržaje i na koje možemo da se odazovemo i da ih promišljamo scenski, a kako onda da pozovemo i publiku da o tome promišlja”, kazao je, između ostalog Radonjić.

U susret premijeri, Radonjić je kazao da vjeruje da će ova predstava imati svoju publiku.

”Svi imaju očekivanja od Čehova, i glumci i publika, a možda ta očekivanja treba staviti po strani i onda probati da uradimo nešto što je zabavno. Da mijenjamo žanr, da mijenjamo kodove predstave i kodove glumačke igre”, rekao je reditelj i dodao da je ovo jedna od predstava koje bi kao gledalac i sam volio da pogleda.

Dramaturg Ilija Đurović potpisuje i adaptaciju, a na konferenciji za medije istakao je da mu je kao piscu bilo važno da uđe u novi susret sa materijalom, u odnosu na ono što se podrazumijeva kada se govori o ruskim klasicima. On je stavio do znanja i da adaptacijom Čehova neće ugroziti.

”Tražili smo te zajedničke veze između svih nas u ekipi, a onda i nas i teksta. Sa dramaturške strane ovo je bio prelazak puta od ozbiljnosti koju nosi ovaj klasični dramski tekst i nacionalni teatar do tačke kad smo shvatili da to može biti i kvalitetna, zabavna i uzbudljiva predstava”, rekao je Đurović.

Uloge u predstavi povjerene su: Aleksandru Gavraniću, Jelici Vukčević, Anji Misović (studentkinji II godine glume u klasi red. prof. Branislava Mićunovića na Fakultetu dramskih umjetnosti), Tihani Ćulafić, Pavlu Preleviću, Ivanu Bezmareviću, Iliji Gajeviću i Jeleni Laban.

Gavranić je izrazio zahvalnost za rad na ovom procesu koji, ističe on, budi nadu.

”Okružen sam jako vrijednim i pametnim ljudima i u takvom ambijentu čovjek osjeća mnogo nade. To je ono što je i meni lično važno - da se nadam da stvarno radom možemo dočekati bolje sjutra. Ja volim po tom principu da živim, to me čini srećnim i zadovoljnim”, rekao je on, a Ivan Bezmarević je potvrdio da je u pitanju, i za njega posebno stvaralačko iskustvo.

”Od prvog dana osjećam da postoji nešto što je vrijedno i iza čega bih mogao da stojim na premijeri”, rekao je Bezmarević.

I Tihana Ćulafić iznijela je da je veoma zadovoljna radom i saradnjom, procesom koji je bio nadahnjujući i inspirativan koji naziva pravim umjetničkim činom, što tvrdi da će se preliti i na publiku.

Vukčević igra Jelenu Andrejevnu, a na konferenciji za medije govorila je više o svom liku, ističući da to jeste i može biti bilo koja žena.

”Ona je žena koja ulazi u brak iz najiskrenijih emocija i u jednom trenutku spoznaje da sve to više nije onako kako je izgledalo i da je ljubav ili prošla ili se na njenom početku činilo da je veća nego što jeste. Šta kada se suočimo s tim da smo u braku u kojem više nismo zadovoljni? Koliko je teško priznati to sebi i okolini, koliko je teže prihvatiti to i živjeti u braku u kome si nesrećan? I to je ovaj komad: Šta poslije, kako živjeti sa saznanjem da živiš tako kako živiš i da ne možeš apsolutno ništa da promijeniš?”, kazala je Vukčević.

Laban je istakla da ne vjeruje u likove i standardne stvari i konstatovala je da je u ovom komadu imala priliku da pjeva, svira, zeza se, ali ne i da plače. Nije željela mnogo da otkriva o temi i likovima, već je kao Pavle Prelević pozvala publiku da pogleda komad.

Najmlađa članica ansambla, Anja Misović istakla je da joj je ovaj proces mnogo značio na više načina, a samim tim što je u pitanju njen prvi profesionalni projekat, pamtiće ga dugo.

”Zahvalna sam ekipi na svemu, ponajviše što su mi pomogli da prebrodim stres i tremu koju imam, što su bili tu za mene i davali mi savjete koje ću pamtiti do kraja života jer su mi veoma značili. Dragocjenost ove ekipe je i u tome što sam se od početka osjećala kao ravnopravan član. Mnogo mi znači što sam dobila priliku da igram u ovom projektu koji će biti i moj prvi”, rekla je Misović.

Mirko Radonjić je preveo tekst i radio dizajn svjetla, adaptaciju i dramaturgiju postpisuje Ilija Đurović, asistentkinja režije i dramaturgije je Marija Backović, asistentkinja scenografa je Jelena Ivančević, a izvršna producentkinja je Nela Otašević. “Ujka Vanja” je na repertoaru i u ponedjeljak u 20 časova na Velikoj sceni.

Estetika ružnog kostima i kiča

Poseban pečat predstavi daje vizuelni identitet, scenografija koju potpisuje Andreja Rondović i kostimi koje je radila Lina Leković.

”Drugačiji je pristup kostimima ove predstave. Najviše smo se bavili estetikom ružnog kostima i kiča i smatram da smo napravili kostim koji je savremen, eksperimentalan, stilski neopterećen, tako da imamo kostime koji su istovremeno duhoviti i tužni. Cilj nam je bio da stvorimo kostime koji su živi, a to smo postigli kombinacijom različitih stilova. U tome nam je mnogo pomogao i kolorit koji se transformiše od početka do kraja predstave i prati priču”, kazala je Leković.

Scenografkinja Andreja Rondović dodala je da su na sceni zadržali stil ruskih kuća, ali takođe i referisali na ono što je blisko našem podneblju, ističući ilegalnu gradnju i dograđivanje spratova.

”Pošto su Rusi vrlo arhitektonski specifični, htjeli smo to da pročitamo na naš način, odnosno da nam bude blisko”, rekla je ona i dodala da je zajedno sa rediteljem došla do ideje o scenskom rješenju.

“Pojačano prisustvo” i tišina utkani u predstavu

Za muziku u predstavi je zadužen bend “Pojačano prisustvo”, koji čine Ilija Gajević, Jelena Laban i Pavle Prelević.

Iskusan na tom polju, Gajević je kazao da muzici kao elementu neke predstave pristupa sa pozorišnog aspekta, pa je tako bilo i ovoga puta, sve u saradnji sa rediteljem.

”Kako je njemu (Radonjiću) Čehov pravio prepreke, tako smo i mi sami sebi pravili prepreke. Odlučili smo da se na sceni nalaze instrumenti koje ili ne umijemo da sviramo ili da se pravimo da ne umijemo da ih sviramo ili su to instrumenti koji zapravo uopšte nijesu instrumenti... Sve što muzički nastaje, nastaje na sceni i združeno sa predstavom, ne postoji kao izdvojen sadržaj, već je utkan u tkivo komada”, otkrio je Gajević.

On je dodao da je još jedan značajan momenat i tišina koja se na svaki način povezala sa predstavom.

( Jelena Kontić )