„Zaboravljene staze” koje pozivaju, ali i prozivaju, čuvaju i opominju

”Putniče, ako ti se negdje u dalekom svijetu ugase svjetla zavičaja, znaj da nikad nećeš progledati”, stoji na jednom natpisu na putu do Bobotovog groblja na Goliji, u nikšićkoj opštini.

I prije nego što su otkrile taj natpis, Nikšićanke Ana Dragićević i Jovanka Komnenić gledale su širom otvorenih očiju i to ne samo zbog sebe, nego i zbog svih onih čija svjetla zavičaja su davno ugasla. Tako je i nastala njihova knjiga “Zaboravljenim stazama”, koja je promovisana u Muzičkoj školi “Dara Čokorilo” u Nikšiću.

”Ovo je trogodišnji dnevnik nezaboravnih avantura u kojima smo nas dvije beskrajno uživale. Napisale smo dosta toga u tom našem dnevniku, ali za neke ljude koje smo upoznali, neke emocije koje smo doživjeli i pejzaže koje smo vidjeli, nijesmo našli prave riječi. Njih smo upisale u našim uspomenima”, kazala je Ana na promociji koju su, u okviru martovskog repertoara Nikšićke kulturne scene, organizovali Javna ustanova “Zahumlje” i Muzička škola “Dara Čokorilo”.

”Staze kojima smo nas dvije prolazile su mukotrpno probijane, uglavnom makadamske, prašnjave, kamenite i predugačke. To su kilometri obrubljeni zaraslim imanjima, velikim snovima koji su odveli ljude daleko, a nekad je to bilo i od muke i nevolje. To su kuće građene odvajanjem od usta, a sad više ni na usnama potomaka. Tu se svaka stopa zemlje i kamena otimala od prirode ili osvajača, a sad prepuštena travi i šumi”, rekla je Jovanka.

U tim selima su ipak, prema njenim riječima, našle poneko svjetlo koje je prkosno razbijalo večernju pomrčinu i njih dvije su išle ka toj luči.

Krenule su 2016. godine iz sela u selo, iz mjesta u mjesto, i tako stigle do 103 priče kojima su razgrnule paučinu sa zaboravljenih staza, i do knjige “teške” skoro 500 stranica i mnogo više uspomena.

”Kroz naše ‘Staze’ željele smo da pokažemo ljudima da nije nužno da se vratimo na sela da tamo živimo, ali da pokušamo da ne zaboravimo odakle smo. Da ponekad pružimo korak onom okućnicom na kojoj su naši preci učili da hodaju. Da otvorimo teška vrata koja bi zacviljela od radosti. Da ne pustimo onu lijepu prirodu da sakrije sve tragove suživota sa ljudima”, istakla je Jovanka.

Kako je rekla, “Zaboravljene staze” su Ani i njoj donijele “pregršt uspomena, puno novih poznanstava, bezbroj kafa na livadama, a ručkova kod seljana, zgoda i poneku nezgodu”. Čak su im i rječnik obogatile. Toliko da njihovo pisanje, prema riječima recenzenta, dramskog pisca i scenariste Obrada Nenezića, nije proza nego poezija, “luč” koji vodi čitaoca, ne do mjesta gdje rijeke izviru, “nego gdje poniru u naš svijet nikom na čast”.

”Odmah da vam kažem, taj vaš put zaboravljenim stazama je pase, a potreban kao nasušni hljeb i so. Nikad kao sad kad je internet svakom zavičaj i rod. I svaki ozbiljan dasa i bezveznjaković može da nađe svoj davni put zaboravljen u pasovima i koljenima...Od bijelog oca do bijele pramajke… Koliko plati…(ne popu nego botu, ne porti nego portalima)”, kazao je Nenezić.

Neka su blagoslovljeni, poručio je, oni koji hodaju zaboravljenim stazama, jer oni koji su zaboravljeni više vide od onih koji hoće.

”Ali ko još piše o ljepoti kad groteska vlada… Osim vi. Ko još pita o dobroti kad se mržnja nada da će svjetlost doći ne iz sunca nego iz mraka…Osim vi… Nek vam je salva a ne slava komentara”, poručio je Nenezić poetskim pismom naslovljenm “Vi nijeste sa ovog svijeta”, koji je na promociji pročitao.

Anini i Jovankini zapisi, prema riječima moderatora večeri Ivana Lješkovića, ne govore o proputovanjima, već o životu, nekom mjestu, o zaboravljenim stazama. Te zaboravljene staze, ta sela koja se polako gase, prema riječima Ane Dragićević, važne su za odgoj djeteta, jer “kao što se dan po jutru poznaje, tako i čovjek po djetinjstvu”.

”Ne zaboravljajte zavičaj, obiđite prađedovska ognjišta, popričajte sa starim ljudima, ne samo u svom, nego u svim selima, vratite ih pričom u mladost i razbijte njihovu usamljenost, jer oni su posljednji stubovi pravog sela koji polako izumire”, poručila je Ana i zahvalila se svima koji su pomogli da “Zaboravljene staze” postanu vidljive.

Dio zapisa iz njihovog dnevnika putovanja pročitali su glumci Nebojša Ćićo Vulanović i Dobrilo Boban Čvorović, dok je Bjanka Minić, učenica trećeg razreda Srednje muzičke škole “Dara Čokorilo”, odsvirala kompoziciju Sergeja Rahmanjinova.

Knjigu je izdalo preduzeće “Rubik”, grafički je opremio Zoran Perović, dok se za dizajn korica pobrinuo David Delibašić. Lektura je povjerena Lazaru Bulajiću, korektura Jeleni Jovović, a za štampanje “Zaboravljenih staza” zadužen je bio “AP print”.

( Svetlana Mandić )