Vujačić: Osobe s invaliditetom potpuno zanemarene u izbornim kampanjama

Osobe s invalidtetom (OSI) su u potpunosti zanemarene tokom izborne kampanje za predsjednika Crne Gore i niko od kandidata se do sada nije bavio OSI i njihovim pravima, kazala je izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić.

„Kampanja za predsjednika Crne Gore nije pristupačna u dovoljnoj mjeri osobama s invalidtetom i imamo 'nove momente', u kojima se pokušava stvoriti novi ambijent ili slika na koji do sada nijesmo navikli“, kazala je Vujačić za PR Centar.

Kako je istakla, jedini napredak koji se mogao primijetiti jeste što su neke video kampanje i spotovi titlovani, ali i to se, vjeruje, ne bi desilo da iz UMHCG nisu godina upućivali inicijative.

Vujačić je napomenula da je Javni servis po zakonu obavezan da u dijelu sučeljavanja i predstavljanja kandidata obezbijedi prevod na znakovnom jeziku, ali da se plaši da to neće biti realizovano jer te prakse više nema.

Takođe, kako je dodala, niko od nadležnih nije pozivao da se obezbijede građanima jednaki uslovi za glasanje, prenosi PR Centar.

Upitana o pristupačnosti biračkih mjesta osobama s invaliditetom, Vujačić je kazala da su nakon izbora 2020. dobili primjedbe da neke od OSI nisu mogle da ostvare svoje biračko pravo nesmetano.

„Sve presude su bile u korist OSI i naloženo je da se otkolne sve prepreke, ali to nije do kraja urađeno, osim u Glavnom gradu na nekoliko biračkih mjesta“, rekla je Vujačić.

Kako je kazala, na osnovu monitoringa pristupačnosti biračkih mjesta koji su radili prošle godine utvrđeno je da preko 50 biračkih mjesta u urbanom dijelu Podgorice nije pristupačni OSI.

„I u drugim opštinama taj napredak je jako spor. Imamo obećanje od opštine Tuzi da će stvoriti sve neophodne uslove kako bi OSI nesmetano mogle da glasaju, ali ćemo vidjeti kako će to sve biti nakon izbora“, rekla je Vujačić.

Kazala je da se govor mrženje prema OSI može čuti tokom bilo kojih izbora, pogotovo predsjedničkih i parlamentarnih.

„Mogli smo da čujemo i tokom ove kampanje govor mržnje, ali mi nemamo institucije koje to sankcionišu. To se samo pojavi u medijima, neko osudi na društvenim mrežama i tu se sve završi“, kazala je Vujačić.

U susret Međunarodnom danu žena, Vujačić je poručila da su sada žene s invaliditetom mnogo više ohrabrene da govore o svojim pravima i položaju koji imaju.

To, kako je istakla, ranije nije bilo tako, jer generalno sve žene, u crnogorskom tradicionalnom društvu, nisu imale podršku za ostvarivanje svojih prava i položaja u društvu.

„U borbi za bolja prava žena s invalidtetom i njihovu veću vidljivosti u društvu izostala je podrška sistema. Izostala je podrška u dijelu javnih politika koje bi trebalo da bude adekvatnije, ali i u dijelu sprovođenja praksi, finansijske podrške i usluga socijalne i dječije zaštite“, navela je Vujačić i dodala se i dalje žene s invalidtetom ne ohrabruju za samostalno življenje.

Ona je naglasila da okruženje u kojem žive žene s invalidtetom nije dovoljno podržavajuće kako bi one dale sebi za pravo da budu jednake sa muškarcima.

„Vrlo često kažem da je za žene s invaliditetom jako važno da budu obrazovane, jer se nekako u Crnoj Gori muškarci uvijek bolje snađu nego žene. Ukoliko žene s invalidtetom nema adekvatno obrazovanje onda nemaju zaposlenje, prihode i ekonomsku nezavisnost koja je ključna za većinu žena“, ukazala je Vujačić.

Problem vidi i u tome što državne institucije "ne shvataju ozbiljno žene s invaliditetom koje su žrtve nasilja".

„Žene s invalidtetom ne prijavlju često nasilje, ali i u slučaju prijave njihova iskustva nijesu pozitivna i rezultati tih prijave nijesu bili u njihovu korist“, kazala je Vujačić.

Ona je istakla i da se često dešava da dokumenti i strategije budu dokumenti koji se spreme i usvoje, ali za njihovo sprovođenje nema odgovornosti.

„U dijelu opredjeljivanja sredstva je situacija malo bolja, ali je stepen realizacije još uvijek nizak bilo da su politike u oblasti rodne ravnopravnosti ili prava osoba s invaliditetom“, ukazala je Vujačić.

Pozitivnim je ocijenila što je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, nakon mnogo godina od ratifikacije Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, u Strategiji za zaštitu osoba s invaliditetom i promociju jednakosti, definisalo oblast koja se odnosi na žene s invaliditetom, ali zaključuje s malim, nedovoljnim brojem mjera za petogodišnji period.

( B.H. )