Doba pretjeranog verbalizma

Godišnji Svjetski ekonomski forum u Davosu nekada je bio glavno mjesto na kom su eksperti, naučnici i javne ličnosti komentarisali stanje u svijetu. Ipak, u naše dane to mjesto je od nas udaljeno na jedan - klik. Informacioni ekosistem društvenih mreža faktički nas preplavljuje ekspertskim mišljenjima; na nas padaju tone praznih riječi, pa ostaje malo mjesta za promišljene analize i usredotočene debate, a upravo je to ono što daje kiseonik zdravom društvenom dijalogu.

Sjetite se, na primjer, kao se brzo i često mijenjao konsenzus eksperata tokom pandemije kovida-19. Kina je mnogo bolje od mnogih liberalno-demokratskih zemalja izlazila na kraj sa suzbijanjem virusa, ali sve do trenutka kad je njena drakonska strategija “nultog kovida” postala primjer autoritarnog sistema. Ipak, bez obzira na porast broja oboljelih u prvim sedmicama nakon iznenadnog odustajanja vlasti od te strategije, i dalje je moguće da će Kina imati manje povećanje smrtnosti od kovida nego Sjedinjene Države. Drugi stručnjaci su tvrdili da će u polarizovanim društvima, kakvo je ono u SAD, situacija biti gora nego u zemljama sa visokim nivoom društvenog povjerenja, ali se onda Švedska pokazala kao sasvim negativan primjer. Situacija u Indiji ocjenjivana je relativno pozitivno sve dok katastrofalna smrtnost od soja “delta” nije otkrila razmjere vladinih grešaka u upravljanju krizom. A onda je sve izgledalo manje užasno nakon uspješne kampanje vakcinacije koju je zemlja sprovela.

Ili se, recimo, sjetimo diskusija povodom američke inflacije. U početku je izgledalo da su pristalice ideje o privremenoj inflaciji (“inflacioni golubovi” koji su prognozirali da će cijene brzo pasti) bili u pravu. Ali je zatim čvrsti karakter povećane inflacije potvrdio da su u pravu bili “jastrebovi” koji su praktično pozvali Federalne rezerve SAD da izazovu veliku recesiju kako bi se povratila stabilnost cijena. Danas “golubovi” ponovo visoko lete zato što se inflacija očigledno smanjuje, a Federalne rezerve nisu izazvale dodatne probleme na tržištu rada u SAD.

Napad Rusije na Ukrajinu, brzi rast inflacije, eskalacija suparništva između SAD i Kine - sve to podarilo nam je termin "polikriza" (Financial Times je proglasio za riječ godine), koji opisuje današnji spoj brojnih problema. Ali svjetska ekonomija očigledno je izbjegla najgore (barem za sada), a MMF očekuje povećanje tempa rasta ekonomije već sljedeće godine. Sada časopis Economist piše o "poli-oporavku". Na isti način se prognoze užasa i košmara, koje smo čuli u proljeće i ljeto 2020. godine (na vrhuncu kovid krize) nisu materijalizovale, a svjetska ekonomija ispostavila se čvršćom nego što su mnogi pretpostavljali.

A sjećate li se upozorenja o nadolazećoj "zimi nezadovoljstva" u Evropi i prijetnji da će potrošnja energija biti normirana kao u ratno vrijeme? Mnogi od analitičara koji su prije samo nekoliko mjeseci prognozirali skori pad kineske ekonomije nakon nekoliko sedmica su izjavljivali da se “Kina vratila”.

Današnje nepostojanje ekspertskog konsenzusa objašnjava se medijskom klimom u kojoj se nagrađuju krasnorječiva uopštavanja i brzinsko teoretisanje, ako se oni iznose sa apsolutnom sigurnošću. Kad realnost ogoli neispravnost takvih hipoteza, karavan eksperata jednostavno prelazi na sljedeću temu bez ikakve samorefleksije i želje za odgovornošću, ostavljajući gledaoce i čitaoce u potpunoj zbunjenosti.

Ne, naravno, ekspertska mišljenja su i dalje vrijedna, bez obzira na njihovu prolaznu prirodu. Ipak, eksperti su takođe stanovnici ovog svijeta, kao i svi ostali, i zato nisu imuni na kognitivne posljedice njegovog divljeg tempa. Institucije kakva je, na primjer, MMF imaju obavezu da daju analize u realnom vremenu i prave prognoze u okruženju koje se brzo mijenja, pa se zato greške i neophodnost naglih zaokreta pretvaraju u prihvatljivi profesionalni rizik. Nije isključeno ni da upozorenja i brze analize doprinose donošenju političkih odluka koje predupređuju razvoj događaja po gorem scenariju. Ako zavijate kao vuk, ponekad se pravi vuk i neće pojaviti.

Ipak, ne treba negirati činjenicu da danas prevelik broj previše uvjerenih u sebe eksperata previše brzo daje mnogo prognoza u vezi sa previše tema. Ovdje je na djelu bazični ekonomski princip: 24-časovni ciklus informacija napravio je ogromnu tražnju ekspertskog mišljenja, a tržište je jednostavno napravilo ponudu da zadovolji tu povećanu potražnju.

Ipak, potrebno je određeno prilagođavanje. Kada je 1974. godine Fridrih fon Hajek dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju, predložio je da njegove kolege polažu Hipokratovu zakletvu ekonomista: da će izbjegavati javne komentare koji izlaze iz okvira njihovog neposrednog znanja. On je govorio da dobijanje tako prestižne nagrade mora biti praćeno određenim obavezama. Isto se može reći vezano za sve koji danas iznose elitna mišljenja.

Iako mnogim ekspertima i intelektualcima ovakvo dobrovoljno ograničavanje sopstvenog javnog prisustva može izgledati kao ne baš privlačna ideja, to je ipak jedini način da se izbjegne obezvređivanje javnog dijaloga. Bez trunke samoograničenja bujica brzih izjava o vrućim temama može dovesti do slabljenja argumentovanih diskusija koje su osnova otvorenog društva. Parafrazirajući Ludviga Vitgenštajna: ako se o nečemu, nakon ozbiljnog razmišljanja, ne može reći bilo šta suštinsko, onda o tome treba - ćutati.

Autor je viši saradnik na Univerzitetu Braun i istaknuti spoljni saradnik u Centru za globalni razvoj

Copyright: Project Syndicate, 2023.

Prevod: N.R.

( Arvind Subramanian )