Šta sve znači kandidatura "Jodžira": Autsajderi znaju da pomrse konce
Broj i profil nestranačkih kandidata na predsjedničkim izborima uslovljen je političkim tržištem, odnosno susretom političke ponude i tražnje. Jodžir je glas bezglasnih, prije svega mladih kojima su i vlasti nakon promjena iz avgusta 2020. već viđene i smorne, ocijenio profesor političke sociologije Zoran Stojiljković
Nestranačke kandidate na predsjedničkim izborima ne treba potcijeniti, jer mogu ostvariti solidan rezultat, a njihova makar implicitna podrška nekom od kandidata u drugom krugu ima dodatnu političku vrijednost, ali i nosi rizik.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti” komentarišući motive i posljedice kandidovanja za predsjedničke izbore osoba koje formalno nisu ni na jednoj političkoj listi.
Takav kandidat će na predstojećim izborima za prvog čovjeka Crne Gore 19. marta biti i podgorički influenser Jovan Radulović Jodžir, a sličnih primjera je bilo i u drugim državama.
U Srbiji je Luka Maksimović, poznatiji kao Ljubiša Preletačević Beli, na predsjedničkim izborima 2017. godine u Srbiji izbornu trku završio kao treći, a jedan od najpoznatijih primjera je ukrajinski komičar Volodimir Zelenski koji je ubjedljivo pobijedio na predsjedničkim izborima u Ukrajini 2019.
Profesor političke sociologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, Zoran Stojiljković, ocijenio je za “Vijesti” da je broj i profil nestranačkih kandidata na predsjedničkim izborima u osnovi, sa izuzetkom krajnje egzotičnih političkih autsajdera, uslovljen političkim tržištem, odnosno susretom političke ponude i tražnje na njemu.
”Logika tržišta - skromne šanse i rejting profesionalnih političara, ali i njihovi uzajamni animoziteti i rivlastva, tjeraju same stranke da tragaju za popularnim javnim ‘nestrananačkim’ ličnostima sa značajnim kredibilitetom i popularnošću. One mogu donijeti dodatni politički kapital i integrirajuće djelovati unutar pojedinih političkih blokova”, kazao je Stojiljković.
On je istakao da kandidature prihvataju oni koji su skloni toj vrsti rizika i izazova koji se motiviše željom da se pomogne državi i društvu u kriznoj situaciji:
”Pretpostavlja se da takvima ključni motiv nije ni dodatni publicitet, ni novac jer su one, po pravilu, ostvarene u svojim profesijama. Iako ni glad za dodatnim uticajem ne treba potcijeniti”.
Stojiljković je naglasio da je sasvim druga stvar sa samokandidaturama iza kojh stoji neka vrsta protestne političke kulture i potrebe da se bude drugačiji i otvori prostor za “osvježavajuću, duhovitu, manje borniranu i otužno neveselu, svađalačku, prevarnu kulturu profesionalne politike, udaljene od običnih građana”. Tu vrstu destimifikacije u Srbiji je, kako je kazao, svojevremeno nosio Beli Preletačević koji je dogurao do dvocifrenog procentualnog rezultata:
”Taj prostor otvara danas u Crnoj Gori Jodžir, influenser sa regionalnom prepoznatljivošću, pozitivnim brojanjem i stotinama hiljada pratilaca na društvenim medijima i mrežama. Posebno zato što se ne radi tek o promoteru i prodavcu brendova, već o glasu bezglasnih, prije svega onih mladih kojima su i vlasti nakon promjena iz avgusta 2020. već viđene i ‘smorne’”.
Radulović: Kandidatura je opomena svima da se dozovu pameti
Predsjednički kandidat Jovan Radulović je kazao da, kada je motivacija u pitanju, nema niti će ikada imati veće u životu od ove:
”Kao sportista i neko ko je svoj život opredijelio za humor i potpuno svjestan da sam nekome dopadljiv, nekome ne, ne mogu nikako da podnesem da kandidati za predsjednika budu osobe koje mrze svoju zemlju, grb, zastavu i himnu”.
On je kazao da je njegova kandidatura samo opomena svima da se dozovu pameti, ne zbog njega, ili bilo koga, već zbog njegove, druge djece i Crne Gore.
”Vjerujte, motivacija je nastala u jednom minutu kada sam spoznao kroz razgovor sa svojim prijateljima da je vazduh koji dišemo u Crnoj Gori toliko politički kontaminiran da sam samo kazao - vrijeme je kroz zdrav smijeh i razum podsjetiti da je Crna Gora jedna dok je svijeta i vijeka”, rekao je Radulović za “Vijesti”.
Odgovarajući na pitanje kako je uspio sam da prikupi neophodne potpise s obzirom na to da nije partijski kandidat, Radulović upozorava da ne treba sumnjati u moć društvenih mreža:
”Da je Jodžir biti lako, to bi bio svako. Šalu na stranu, a i ne moramo. Zar zaista sumnjate na uticaj društvenih mreža ne samo u svijetu već i u Crnoj Gori? Svako iole ozbiljan ko se bavi bilo kakvom analitikom zna koja je moć onome što većina smatra neuporebljivim”.
Istakao je da to on najbolje zna, jer je život “bukvalno posvetio i prilagodio jednom ovakvom načinu života”.
”Tako da tu otklonimo svaku dilemu oko toga. Pogledajte brojke i sve je jasno… nešto novo na monotonom političkom tržištu se definitivno pokazalo poželjnim”, kazao je Radulović.
Odgovarajući na pitanje na čiju podršku računa na izborima, Radulović je rekao da vjeruje da će mladi ljudi kroz njegov angažman spoznati da su ovo jako posebni izbori koji su u ovom momentu presudni za Crnu Goru.
”Vjerujem u podršku svakog onog ko je ‘ukapirao’ da sve što ja sada radim u ovom formatu već par godina rade eksperti koji su samo ljepše obučeni, uzimaju više love i nikako nemaju smisla za humor kao ja... Ili će nas biti ili nas nema… ili idemo ka Evropi, ili ne, jer što se puta ka Evropi tiče, mi smo trenutno skrenuli u šipkove Rajko”, poručio je u svom maniru Radulović.
Đukić: Ljudi u partijama ne žive realne živote
Građanski aktivista Stefan Đukić kazao je da, ako se izuzmu ljudi koji su samo privremeno van partija, odnosno, koji bi se kandidovali kako bi u budućnosti osnovali partiju, ostaju dvije moguće motivacije za kandidovanje za predsjedničke izbore:
”Prva je naravno prilika za malo medijske pažnje, i to nije ništa neobično. Imali smo situacije da se ‘influenseri’, komičari, satiričari, razni drugi nepartijski ljudi kandiduju da bi istakli neku poentu ili podigli svoju medijsku prisutnost i sopstveni imidž. Druga varijanta, koju do sad nismo imali, a ja vjerujem da ćemo je imati od sljedećih predsjedničkih izbora je sljedeća - jedino se za predsjednika može kandidovati pojedinac”, ocijenio je Đukić.
On je naglasio da ukoliko taj pojedinac sakupi potreban broj potpisa, on ulazi u ravnopravnu trku sa ostalima koji imaju partijske mašinerije i ima priliku da pored sebe, kandiduje ideje koje smatra važnim, da u javni diskurs i raspravu sa partijskom klasom, unese probleme koje stvaran čovjek u Crnoj Gori ima:
”Jer ljudi u partijama ne žive realne živote kao mi ostali”.
Đukić je ocijenio da, iako je nerealno, ali ako takav kandidat ostvari pobjedu, bio bi na jedinom mjestu sa kojeg bi mogao da predlaže zakone direktno parlamentu, jer građani nemaju drugu neposrednu mogućnost - već moraju opunomoćiti poslanike, i time bi mogao da bude jedan servis za građane.
”Funkcija predsjednika se posmatra kao jedna sa malo ovlašćenja, ali je ona izrazito važna zbog svog autoriteta i prepoznatosti u društvu. Nadam se da će u budućnosti to i biti put preko kog će se rušiti partijske stege”, kazao je Đukić.
Zoran Stojiljković je, odgovarajući na pitanje da li i u kolikoj mjeri, takvi kandidati mogu da utiču na rezultate izbora, rekao da ljudi poput Radulovića, ako prepoznaju politički puls građana i ohrabre ih na interakciju i javno zagovaranje alternative, ili bar drugačije klime, mogu lako ostvariti visoki jednocifreni izborni rezultat.
”No, tek dvonedjeljna kampanja i odsustvo infrastrukturne podrške limitira mogućnosti i uz visoki entuzijazam pristalica. Poruka i bar implicitna podrška Jodžira nekom od kandidata u drugom krugu ima dodatnu političku vrijednost, ali i nosi rizik”, naglasio je Stojiljković.
On je kazao da iskustvo sa Preletačevićem u Srbiji pokazuje da ako nakon toga ne dođe do interaktivnog umrežavanja u kojoj se pristalice osjećaju kao aktivni učesnici, stvar će se završiti kao “kratka i slatka” politička epizoda.
”Od koje ni Jodžir kao influenser neće imati nekog dužeg ćara. Naravno, ako ne računamo ne malo i otrežnjuće trenutno zadovoljstvo”, ocijenio je Stojiljković.
Radulović: Koliko god svima to izgledalo smiješno, nimalo nije
Radulović je, odgovarajući na pitanje kako će voditi kampanju, rekao da je ona i te kako osmišljena i da nije strmoglavo ušao u ovaj politički avanturizam.
”Koliko god svima to izgledalo smiješno, nimalo nije, jer sve što budem kazao biće upravo ono što meni kao influenseru narod kazuje i sam vidim kao problem. Svakako da će sva kampanja ići u mom prepoznatljivom stilu, jer Jodžir nije političar već jedan od svih nas građana Crne Gore”.
On je naglasio da će fokus biti kroz komunikaciju na platformama-DM, a tokom kampanje je planiran obilazak većine gradova u kojima želi da svoje ideje podijeli u živom razgovoru sa građanima.
Preletačević odigrao rolu i netragom nestao
Luka Maksimović, poznatiji kao Ljubiša Preletačević Beli, kandidat na predsjedničkim izborima 2017. godine u Srbiji, jedan je iz galerije likova, često opskurnih, koji isplivaju u određenom trenutku na političkoj sceni, odigraju svoju rolu i netragom nestanu. Tako je bilo i sa Preletačevićem. Bez obzira što je na tim izborima bio treći, iza Vučića i Saše Jankovića, a za njega glasalo skoro 350.000 građana ili 9,42 odsto glasača, što je mogao da bude pozamašan politički kapital, ispostaviće se, Luka Maksimović nije imao te ambicije.
Maksimović je, prije predsjedničkih izbora, za razliku od Jodžira, imao kratku epizodu u lokalnom parlamentu Mladenovca. Satirična politička grupa u vidu pokreta “Beli - Samo Jako” sa kojom je ušao u politiku na lokalnim izborima u Mladenovcu 2016. godine, osvojila je 12 odborničkih mjesta.
Opozicija je, kako je sam priznao, pričala da je Vučićev, a i Vučić je pričao izokola da je njegov.
U predsjedničku kampanju je krenuo sa karakterističnom frizurom i u bijelom odijelu. Kampanju je uspješno vodio uglavnom preko društvenih mreža.
”Ja doživljavam Preletačevića kao totalni poraz Srpske napredne stranke (SNS)”, govorila je tada pokojna Srbijanka Turajlić, inače angažovana u timu nestranačkog predsjedničkog kandidata Saše Jankovića.
Na drugoj strani, Srđan Bogosavljević iz agencije Ipsos Stratedžik Marketing kazao je da je najviše nestabilnih glasača na koje može da računa Preletačević u taboru antivučićevskih, proevropskih kandidata Saše Jankovića, Vuka Jeremića i Saše Radulovića.
Iz tog ugla gledano, sličnost između Jodžira i Belog Preletačevića, koji je prije bavljenja politikom, snimao video-klipove za jutjub kanal “Sarmu probo nisi”, može tražiti u činjenici da sasvim sigurno Jovan Radulović neće pobijediti na izborima ali će jednom ili drugom taboru, izvjesno je, odnijeti određeni broj glasova.
Postavlja se pitanje samo kome će Jodžir više okrnjiti biračko tijelo. Makar i tako što će one neopredijeljene privući da glasaju za njega umjesto za već etablirane kandidate.
( Željka Vučinić, Vukašin Obradović )