Željeznička katastrofa u Grčkoj: Nemar države, nestručnost i kresanje troškova koje nameće EU

Najstrašnija tragedija u istoriji grčkih željeznica - pogibija 57 ljudi u čeonom sudaru vozova punom brzinom, mahom studenata koji su se poslije praznika noćnim vozom vraćali na nastavu u Solunu, posljedica je prevashodno zastarjelosti i tehničke neopremljenosti vozova i pruga, neshvatljivog nemara države, ali i drastičnih mjera kresanja troškova u saobraćaju, zdravstvu i školstvu, što je Evropska unija nametnula Grčkoj zbog finansijske krize 2008. godine.

Na to ukazuju mediji, a dijelom i političari u EU i navode na to da je i grčki premijer Kirijakos Micotakis, kao iskusni političar, ali i kao čovjek potresen tragedijom, poručio da "ne možemo, nećemo i ne smijemo da se krijemo iza ljudske greške" koja se pripisuje pomalo "žrtvenom jarcu" - novom šefu Željezničke stanice u Larisi.

Rekavši da nije moguće da u Grčkoj 2023. godine niko ne primijeti da dva voza idu u suprotnom smjeru istim kolosjekom gde je dopuštena brzina 160 kilometara na sat, Micotakis je, kako se ocjenjuje, jasno predočio da je nesreća posljedica i neshvatljivog nemara vlasti, manjka signalizacione opreme, nepostojanja cjelovitog elektronskog sistema nadzora kretanja vozova.

Protesti građana u Atini i drugim gradovima ne prestaju, a željezničari čije su kolege poginule su stupili u štrajk, jer njihovi sindikati podsjećaju da su mašinovođe, osoblje na stanicama i nadzornici pruga godina upozoravali da su bezbjednosni sistemi slabo ugrađeni i da oni komuniciraju jedino mobilnim telefonima i radio-vezom, a nemaju efikasnu opremu koja bi sprečila da se desi tragedija kakva se desila.

Njemački portal vijesti "Dojče vele" javlja iz Atine da je u proteklim godinama investiran novac u privatizovanu željezničku prugu Atina-Solun, ali stalno se kritikovao način trošenja tog novca.

Tako su zastarjeli vozovi preuzimani iz Švajcarske i Portugalije da bi ih upotrebili u Grčkoj. Signalizacija na pruzi je problematična i, navodi "Dojče vele", predsjednik Udruženja grčkih mašinovođa, Kostas Genidunjas, iznio je teške optužbe: "Ništa ne funkcioniše. Sve mora da se uradi ručno – duž čitave pruge Atina-Solun".

Rekao je i da ne postoji funkcionalna signalizacija. "Da je funkcionisala, mašinovođe bi vidjele crvene signale i na vrijeme zaustavile vozove". Umjesto toga, mašinovođe uvijek moraju da se povežu sa centralom u Atini da bi saznale da li je sljedeća dionica pruge slobodna za prolazak. Zato je moguće da je nesreću izazvala i ljudska greška.

Sve to sada moraju da provjere zvanični istražni organi, ali tragedija je odnijela bar 57 života, dok se za ostacima samljevenih tijela željezničkog osoblja i putnika traga laboratorijski među DNK-uzorcima tkiva s mjesta nesreće, šteta je ogromna - pišu mnogi mediji u EU, a institucije Unije u Briselu i vlade evropske dvadesetsedmorice su izrazile saučešće i ponudile pomoć.

Grčki ministar saobraćaja je podnio ostavku, a njegov nasljednik na dužnosti odmah izjavio da tragedija "zahtijeva potpuno preispitivanje političkog sistema i države".

Atinski ekonomski dnevnik "Naftemboriki" je u potresnom osvrtu predočio da je "u dobu dronova, satelita, interneta, digitalizacije, vještačke inteligencije, robotike i obavještajnih balona, sistem grčkih željeznica jednostavno zakazao da upozori da dva voza idu punom brzinom u sudar".

Grčki portal "Infovor" smatra da je za katastrofu kriva i prodaja državne Grčke željeznice (OSE), "jer je uoči njene prodaje (italijanskoj državnoj željezničkoj kompaniji 2017.) dolazilo do brzog urušavanja državne infrastrukture zato što su vlade koje su htjele da je prodaju, sistematski umanjivale njenu vrijednost da bi pokazale da 'država time ne može da upravlja' "

Izvještač francuskog lista "Mond" iz Soluna javlja o protestima studenata i navodi da na jednoj paroli pisalo: "To što se desilo nije nesreća, to je zločin".

( BETA )