EU i SAD žele da konačno riješe konflikt Kosova i Srbije: Sastanak u Ohridu 18. marta

Beograd i Priština su u februaru, prema navodima EU, prihvatili kompromisni predlog na kojem su Brisel i Vašington radili mjesecima. Njemački novinar Tomas Braj analizira da li je to put ka rješenju ili novi neuspjeh.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je trajni spor između Srbije i njene bivše pokrajine Kosova uvek koristio kao uzor za svoje napade na Ukrajinu. Zapad je, kaže, dozvolio da se Kosovo – na kojem u međuvremenu gotovo isključivo žive Albanci – prije 15 godina otcijepi od Srbije. Zato sada mora da dozvoli da Rusija vrati područja koja njoj istorijski pripadaju, kao što su Krim ili istočna Ukrajina, kaže Putin. Zbog toga Zapad sada žuri da konačno, nakon više decenija, riješi kosovski konflikt, kako bi vladaru Kremlja izbio iz ruku navodni argument.

Rezultat zapadnih nastojanja bio je njemačko-francuski kompromisni predlog iz novembra 2022., koji je krajem februara 2023. objavljen kao stav EU. Najvažnije odredbe tog dokumenta od jedanaest tačaka su: dvije strane međusobno priznaju nacionalna dokumenta i simbole druge strane. Srbija odustaje od blokade članstva Kosova u međunarodnim organizacijama, uključujući i Ujedinjene nacije. Kosovo omogućava stvaranje već deset godina sporne "zajednice opština" za srpsku manjinu i garantuje posebnu zaštitu brojnih srednjovjekovnih srpsko-pravoslavnih crkava i manastira na svojoj teritoriji.

Taj plan podržavaju i Sjedinjene Američke Države. Vodeće diplomate iz Brisela i Vašingtona već nedjeljama hodočaste u glavne gradove Beograd i Prištinu kako bi podstakli Srbiju i Kosovo da prihvate te predloge. A ako se može vjerovati medijima iz dvije zapadnobalkanske zemalje, zapadni izaslanici prijetili su političkom i ekonomskom izolacijom ako se njihov najnoviji predlog ponovo odbaci, kao što se to često događalo u prošlosti.

Boreljov proboj

Ključni događaj zbio se 27. februara 2023. u Briselu: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik kosovske vlade Aljbin Kurti sjedeli su za istim stolom, uz moderaciju posrednika EU. Na kraju je visoki predstavnik EU za spoljnu politiku Žozep Borelj objavio proboj: da su obje strane prihvatile predlog EU. Time su otvorena vrata za konačno rješenje tog trajnog evropskog konflikta, rekao je Borelj.

Ali, nakon povratka iz Brisela u Beogradu i Prištini, ništa se nije moglo čuti o navodnim obećanjima u glavnom sjedištu EU. Srbija nikada neće dozvoliti članstvo Kosova u Ujedinjenim nacijama, zagarantovao je predsjednik Vučić. Predsjednik kosovske vlade Kurti zaklinjao se u parlamentu u Prištini da ne dolazi u obzir stvaranje Zajednice srpskih opština s autonomijom i samoupravom, kao ni posebna zaštita za srpsko kulturno blago.

Albanske i srpske pozicije se međusobno isključuju

Ponašanje Kurtija i Vučića nije ni neočekivano ni iznenađuje, jer Priština i Beograd kada je riječ o kosovskom pitanju zauzimaju gledišta koja se ni u čemu ne mogu uskladiti. Slično kao Palestinci i Izraelci na Bliskom istoku, dva naroda polažu pravo na istu teritoriju. "Kosovo je srce Srbije" – argument je Beograda koji ukazuje na istorijske građevine i srednjovjekovne bitke. Albanci sebe vide kao autohton narod na Kosovu – i oni tamo već odavno imaju apsolutnu većinu stanovništva.

Još važnije je to što je naročito u Srbiji pitanje Kosova već decenijama najvažnija tema svih političkih snaga. Tako je predsjednik Srbije Slobodan Milošević, koji je kasnije na Međunarodnom tribunalu u Hagu optužen kao ratni zločinac, kosovski konflikt iskoristio za svoj politički uspon. Kasnije je demokratski političar Vojislav Koštunica u ustav upisao pravo Srbije na Kosovo. I do sada posljednji demokratski predsjednik Srbije, Boris Tadić, učinio je pitanje Kosova centrom svog političkog djelovanja. Zato ne iznenađuje što je to i za predsjednika Vučića osnova njegove vladavine.

Nema zapadne kritike prema Vučiću

S obzirom na to da je Zapadu, prema sopstvenim predubjeđenjima, potreban predsjednik Srbije za kompromis s kosovskim Albancima, Brisel se uzdržava i od najmanje kritike na račun Vučićevog sve autoritarnijeg sistema vladanja. Njegove glavne karakteristike su isključivanje svih nezavisnih državnih institucija, instrumentalizacija pravosuđa, cenzura medija i dominacija nad ekonomskim sistemom preko odanih sljedbenika.

"Mitovi prošlosti, a prije svega mit da je Kosovo sveta srpska zemlja, služi samo tome da ne razmišljamo o aktuelnom stanju", kritikuje srpski novinar Milojko Pantić. A opozicioni kolumnista Dejan Ilić kaže: "Vučić već godinama beži od bilo kakve obveze, živi od krize i stvara razne spektakle, kako nijedan problem Srbije ne bi bio riješen". Iz toga Ilić zaključuje: "Ako riješi kosovsku krizu, on više neće biti potreban".

Slično ponašanje može se vidjeti i na strani Kosova. Premijer Kurti je još kao studentski vođa nastupao s ciljem odvajanja Kosova od Srbije i uspostavljanja ravnopravnosti sa Srbijom. Zbog toga je godinama bio u srpskim zatvorima, a ti stavovi su očigledno njegova politička misija.

Završnica u Ohridu

Uz posredovanje EU, Vučić i Kurti će se 18. marta ponovo sresti u sjevernomakedonskom Ohridu. Tada bi obje strane morale jasno da kažu da li su zaista spremne da napuste svoje dosadašnje pozicije, kako to tvrdi Brisel. Za sada ostaje tajna kako bi to trebalo da izgleda. Vučić bi, recimo, morao da dâ zeleno svijetlo za članstvo Kosova u svim međunarodnim organizacijama – a ipak da spriječi članstvo Prištine u Ujedinjenim nacijama.

Kurti bi morao da omogući stvaranje Zajednice srpskih opština – iako je protiv bilo kakvog institucionalnog i teritorijalnog oblika te zajednice, a zaštitu manjina želi da ograniči samo na zaštitu pojedinca. A što se tiče posebne zaštite srpskih manastira i crkava, kosovska opozicija već zajedljivo govori da će u budućnosti morati da se pokazuje pasoš kako bi se posjetili ti spomenici kulture.

S obzirom na takvu situaciju, očigledno će biti potrebna velika diplomatska vještina kako bi se spojilo ono što je nespojivo. Nakon iskustava iz proteklih decenija sa zapadnom politikom prema Balkanu, postoji strah da bi još jednom mogao da bude postignut kompromis u kojem svi nalaze svoje interese, ali koji ništa ne mijenja kada je reč o stvarnim problemima.

( Deutsche Welle )