Žene se ciljano istiskuju iz političkog diskursa, to ima posljedice po demokratiju i društvo

Njemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok već je u nekoliko navrata bila meta kampanja dezinformacija – ponekad s popriličnim uspjehom: njemački mediji su početkom godine iznijeli pogrešne optužbe protiv te političarke Zelenih koje su navodno poticale od ruskih kreatora. Trik dolazi iz naftalina dezinformacija, ali je efikasan: intervju s ministarkom montiran je tako da je smisao potpuno promijenjen.

Neposredno nakon njene nominacije za kandidatkinju za kancelarku, Berbokova je bila masovno napadnuta, pa i manipulisanim fotografijama.

Kako pokazuje trenutna analiza, to nije izolovan slučaj. Napadi koji prikazuju žene u politici kao promiskuitetne ili s nekonvencionalnom seksualnom prošlošću uobičajena su i efikasna taktika da im se naudi. Lukina Di Meko, suosnivačica onlajn-kampanje #ShePersisted, takođe kaže da se kroz primjer Analene Berbok odražavaju i drugi fenomeni o kojima je pisala u novoj studiji pod nazivom „Monetarizacija mizoginije“.

Inicijativa #ShePersisted (u slobodnom prevodu – „ona istrajava“) vodi kampanju protiv rodno specifičnih dezinformacija, tj. protiv žena u politici. U analizi objavljenoj u februaru zaključuje se da rodne dezinformacije ne samo da doprinose nazadovanju ženskih prava i demokratije u cjelini, već i ugrožavaju nacionalnu bezbjednost kada ih strani akteri koriste kako bi podijelili društvo.

Propagandno oružje protiv žena

Studija osvjetljava konkretne slučajeve u periodu od dvije godine u pet zemalja – Brazilu, Italiji, Mađarskoj, Tunisu i Indiji. Više od 50 žena na rukovodećim mjestima je intervjuisano kako bi se ispitalo kako autoritarni i neliberalni akteri koriste društvene mreže kao propagandno oružje. Ti napadi su često gori za žene koje dolaze iz marginalizovanih grupa stanovništva – takođe zato što ih njihovi protivnici označavaju kao simbole multikulturalnih društava.

„Mizoginija u virtuelnom svijetu je sve brže i djelotvornije sredstvo da se utiče na digitalnu političku sferu“, piše autorka Nitaša Kaul u studiji. A pošto su te onlajn-subkulture posebno jake među pristalicama desničarskih i krajnje desničarskih političkih lidera, rodne dezinformacije postaju ključni instrument koji autokrate koriste protiv opozicionih liderki kako bi potkopali demokratiju.

Platforme su „u velikoj mjeri zakazale“

U analizi Di Mekove dolazi se do zaključka da digitalne platforme „u velikoj mjeri nisu uspjele da zaštite žene“. Pored toga, algoritmi, automatizovani profili i teme u trendu podstakle su i pojačale štetne narative protiv žena, a takve kampanje, zauzvrat, služe komercijalnim interesima platformi društvenih medija. No, iako su mnogi operateri platformi počeli da finansiraju istraživanja i inicijative o takvim pitanjima kako bi pronašli rešenja, Di Meko smatra da je većina njih do sada bila samo „čista kozmetika“.

Tako je digitalna revolucija postala dijelom i prijetnja demokratiji. Studija navodi: „Digitalni mediji, u početku posmatrani kao dobrodošlo sredstvo za emancipaciju i demokratiju, sve više postaju oruđe ugnjetavanja i koriste se kao oružje protiv žena u politici, aktivistkinja i novinarki širom svijeta.“

Opoziciju treba ućutkati

Eksperti upozoravaju i da se žene u opoziciji namjerno ućutkuju. Vlasti pokušavaju da potisnu zahtjeve opozicije za boljom upravom. Nekoliko žena intervjuisanih za tu studiju u Italiji izjavilo je da su neke političke stranke namjerno koristile društvene medije da organizuju kampanje mržnje i onlajn uznemiravanja političkih protivnika, posebno žena.

No, nisu samo žene direktne mete tih napada, već i ono za šta se zalažu: jednaka prava za žene, ali i prava za LGBTQI+ osobe, liberalne vrijednosti i inkluzivne, raznolike demokratije.

Unesko upozorava na koordinisane kampanje

UNESKO takođe snažno upozorava da su žene koje rade u profesijama koje zahtijevaju javno prisustvo na internetu – kao što su političarke, umjetnice, novinarke ili aktivistkinje za ljudska prava i ravnopravnost – posebno podložne koordinisanim kampanjama onlajn dezinformacija, uznemiravanja, govora mržnje ili čak smrti, ali i prijetnjama silovanjem.

Unesko poziva na razne mjere da bi se problem stavio pod kontrolu – pored obrazovanja i krivičnog gonjenja, i više rodne ravnopravnosti u razvoju „vještačke inteligencije“, to uključuje i više propisa koji bi morali da budu koordinisani na međunarodnom nivou. Akcija #ShePersisted takođe dolazi do sljedećeg zaključka: potrebni su novi, globalno orijentisani pravni okviri i pristupi rješavanju rodno specifičnih dezinformacija.

Čak i tamo gdje postoje zakoni, izuzetno ih je teško sprovesti u velikim razmjerama i pravovremeno suzbiti zloupotrebe. Anonimnim počiniocima teško je ući u trag, a broj takvih slučajeva premašuje kapacitete policije i pravosuđa. Stoga su transparentnost i „dužna pažnja“ za kompanije društvenih medija u vezi sa štetom koju su prouzrokovale njihove usluge od suštinskog značaja – kako bi se zaštitile pogođene žene, ali i demokratija.

( Deutsche Welle )