Odnos bez zaštite veći je rizik od gejeva

Ne postoji medicinski opravdano objašnjenje za donošenje pravilnika kojima se LGBT osobama ograničava doniranje polnih ćelija za liječenje steriliteta, a postupci medicinski potpomognute oplodnje (MPO) zabranjuju ženama koje su u životnom partnerstvu. Takva pravila su konzervativna i prevaziđena i razlozi za njihovo donošenje mogu biti isključivo istorijski.

To je, pored ostalog, “Vijestima” kazala Tea Dakić, psihijatrica i mr bioetike u Kliničkom centru Crne Gore (KCCG), komentarišući pravilnike na Zakon o MPO koje je donijelo Ministarstvo zdravlja (MZ).

Taj resor krajem prošle i početkom ove godine donio je set pravilnika koji se odnose na Zakon o MPO, a kojima su bliže opisani uslovi za postupke za žene bez partnera, uvoz polnih tkiva, ćelija i embriona, kao i uslovi za doniranje.

Prema pravilniku koji se odnosi na pravo na liječenje neplodnosti za žene koje ne živi u bračnoj, odnosno vanbračnoj zajednici (Službeni list 138/22), žena može da ostvari to pravo uz dokaz da nema zaključeno životno partnerstvo lica istog pola.

Uz druge uslove, pravilnik o doniranju (Službeni list 5/23) kaže da davalac ne može biti osoba koja je imala homoseksualne odnose u posljednjih pet godina.

”Nema medicinski opravdanog objašnjenja za ovakvu zdravstvenu politiku. Zahtjevi, kako ih pravilnik propisuje, u dijelu gdje je neophodan uslov koji davalac polnih ćelija mora da ispuni ‘da nije imao homoseksualne odnose u posljednjih pet godina’, ne oslikavaju savremene naučne standarde niti zaključke na temelju medicine zasnovane na dokazima, već su krajnje konzervativni, rigidni, zastarjeli i prevaziđeni. Ne notira se, istini za volju, na koje se tačno ‘homoseksualne odnose’ misli. Da li se ovdje govori o istopolnim seksualnim odnosima isključivo između dva muškarca, ili se odnosi i na dvije žene. Imajući u vidu istorijski globalni razvoj sličnih stavova, sa visokom sigurnošću pretpostavljam da se odnosi na muškarce”, rekla je “Vijestima” Tea Dakić.

Razlozi za takvu zabranu, prema njenim riječima, “mogu biti isključivo istorijski”.

”Imajući u vidu da korijeni ograničenja za doniranje krvi i sperme za muškarce koji imaju seks sa muškarcima datiraju iz vrhunca krize HIV-a, odnosno AIDS-a, iz 1980-ih godina. Ove zabrane su u svijetu inicijalno potekle u vremenu kada je HIV bio nepoznanica, međutim, traju i decenijama nakon što imamo mnogo bolje razumijevanje načina prenošenja ovog virusa, i danas kada se tehnologija skrininga i laboratorijskih istraživanja dramatično poboljšala. Danas su, kako se i kroz ovaj pravilnik oslikava, davaoci tjelesnih ćelija i tkiva, podvrgnuti izuzetno zahtjevnom režimu testiranja, pri čemu se testiraju kako i opšti zdravstveni parametri, tako se testiraju i krv i urin, kako na HIV, tako i na druge seksualno prenosive infekcije”, kazala ja ona.

Isti pravilnik, kako je rekla, propisuje i da se uzorci sjemenih ćelija drže u karantinu najmanje 180 dana, odnosno šest mjeseci, nakon čega se moraju ponovo izvršiti laboratorijska testiranja.

”Dakle, imamo dvostruko testiranje na HIV i druge seksualno prenosive infekcije, čime se rizici svode na minimum minimuma. Insistiranje na zabrani ‘homoseksualnih odnosa u posljednjih pet godina’ je, dakle, ili posljedica velikog neznanja, ili posljedica homofobije i institucionalne diskriminacije, a možda i svih navedenih faktora”, rekla je Dakić “Vijestima”.

Crna Gora, kako je dodala, nažalost, nije jedina država sa takvim propisima, ali su evropske prakse, kakvima teži i Crna Gora, “prateći savremena medicinska dostignuća, veoma odmakle od ovih nazadnih stavova”.

”I svoje zakonodavstvo i napredak u asistiranim reproduktivnim tehnologijama usmjerile u pravcu medicine zasnovane na dokazima, koja ne poznaje restrikcije kakve crnogorski pravilnik uvodi. I HIV i druge seksualno prenosive infekcije mogu pogoditi svakoga, a ne samo muškarce koji imaju seks sa muškarcima. Zdravstvena politika koja muškarce koji imaju seks sa partnerima istog pola na ovaj način targetira kao maltene jedine i glavne izvore HIV infekcije, veoma je stigmatizujuća prije svega, a i posve pogrešna, kako sa etičke, tako i sa naučne strane. Činjenica je da nam istraživanja pokazuju da, globalno gledano, među svim osobama koje žive sa HIV-om, žene čine preko 50 odsto, i to su uglavnom žene koje imaju seks sa partnerom različitog pola, odnosno heteroseksualne osobe”, istakla je Dakić.

Stava je da bi mnogo korisnije bilo da se rizici svih potencijalnih donatora ćelija procjenjuju na osnovu njihovih individualnih faktora rizika koji se konkretno vezuju za njihove prakse, odnosno praktikovanje bezbjednijih seksualnih odnosa i drugih aktivnosti, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.

”Prema pravilniku kakav je sad, homoseksualnost se, tj. seksualna orijentacija drugačija od heteroseksualne, stavlja u visoko rizičnu grupu, bez da se i pretpostavi kakve su konkretne prakse ovih osoba. Pa se tako može dogoditi da se gej muškarac u monogamnoj vezi, koji praktikuje siguran seks, može posve isključiti iz opcije da bude donor polnih ćelija, dok su muškarcu koji, na primjer, može imati seksualne odnose sa ženama, nije u monogamnoj vezi, ima veći broj partnerki, praktikuje analni seks i ne koristi kondome, širom otvorena vrata ovog vida donorstva. Takve politike predstavljaju jasno dvostruke aršine, koji su, i u nauci i u etici, nedopustivi”, poručila je ona.

”Vijesti” su ranije objavile da je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, nakon upita redakcije za komentar na pravilnike resora zdravlja, formirao predmet kako bi utvrdio da li u njima ima elemenata diskriminacije.

Pritužbu na podzakonska akta Ministarstva zdravlja, na Zakon o MPO, juče je podnijela i koalicija za prava LGBT osoba “Ravnopravnost”. Pritužbu je uputilo dvadeset članica koalicije: Kvir Montenegro, Juventas, asocijacija “Spektra”, udruženje LBTQ žena “Stana”, Centar za građansko obrazovanje, Centar za ženska prava, Klinički centar Crne Gore, Crnogorski olimpijski komitet, Centar za razvoj NVO, Crnogorski ženski lobi, Institut Alternativa, Akcija za ljudska prava, ANIMA, CEDEM, NVO “Prima”, Aktivna zona, Sigurna ženska kuća, SOS Nikšić, NVO CAREP i Centar za istraživanje i monitoring CeMI.

( Damira Kalač )