Od rođenja pratiti signale koje dijete šalje
"Treba stvoriti okruženje bogato ljubavlju. Treba učiti kroz igru i stvoriti i pozitivnu svakodnevu interakciju. Treba pokušati za što kasnije odložiti upotrebe tableta i televizisjkih kanala, naročito na stranom jeziku", rekla je Mijailović
Roditelji treba od rođenja da prate signale koje im dijete šalje i da se pravovremeno obrate stručnoj osobi ukoliko primijete simptome govorno-jezičkih poremećaja, ocijenila je logoped, Milica Mijailović.
Ona je u intervjuu za agenciju MINA govorila o najčešćim poremećajima u govoru kao i o neophodnosti ranih intervencija.
Kako je rekla, najčešći pacijenti su djeca djeca sa takozvanim nerazvijenim govorom u dobi kada se očekuje u odnosu na uzrasnu dob.
"Tu su i djeca sa teškoćama u artikulaciji glasova, dejca koja imaju poteškoće sa tempom govora, odnosno mucaju", rekla je Mijailović.
Pacijenti su, dodala je ona, i djeca sa teškoćama u usvajanju čitanja,pisanja i praćenja školskog gradiva.
Ona je dala opšte preporuke za sve roditelje a one se odnose prije svega na preventivu govorno-jezičkih poremećaja i stimulaciju razvoja od samog rođenja djeteta.
"Treba stvoriti okruženje bogato ljubavlju. Treba učiti kroz igru i stvoriti i pozitivnu svakodnevu interakciju. Treba pokušati za što kasnije odložiti upotrebe tableta i televizisjkih kanala, naročito na stranom jeziku", rekla je Mijailović.
Preporuke se odnose i na uključivanje djeteta u porodične aktivnosti praćene govorom, jasnim i melodičnim.
"Govor treba da je prilagođen dječjem uzrastu ali bez umekšavanja i tepanja, jer su roditelji djetetu govorni model", poručila je Mijailović.
Ona je roditeljima proučila da prate signale koje dijete šalje.
"Za sve što vam kao roditeljima izaziva zabrinutost a tiče se sveukupnog psihomotornog razvoja, pedijatar treba da vas uputi na procjenu kod logopeda, psihologa koji će obaviti detaljnu procjenu i predočiti dalje korake", poručila je Mijailović.
Mijailović je kazala da se stanje, po pitanju angažovanosti stručnjaka u toj oblasti poboljšalo i da sve više gradova ima centre za djecu sa posebnim potrebama pri domovima zdravlja.
"To je dobro i pruža mogućnost izvođenja rane intervencije, mogućnost izrade baze podataka riziko djece, odnosno one koja su pod rizikom da zbog određenih stanja prenatalno, perinatalno ili postnatalno budu naši pacijenti i koju jako rano treba uključiti u ranu intervenciju", kazala je Mijailović.
Mijailović raduje činjenica da se bilježi povećanje školovanih stručnjaka u toj oblasti.
"Pretpostavljam da razlog leži u tome što je sve više prepoznat značaj i uloga logopeda i defektologa drugih profila u zdravstvenom i obrazovnom sistemu. Sistemski smo više prepoznati kao neizostavni član tima koji se bavi ranim razvojem djece", navela je Mijailović.
Taj humanistički poziv, rekla je ona, daje mogućnost kontinuiranih usaršavanja i mogućnost saradnje sa stručnjacima srodnih disciplina, "ali i dalje na prvom mjestu mora biti ljubav prema pozivu i radu sa najvulnerabilnijom populacijom".
Kako je rekla, svijest o važnosti pomoći logopeda je na mnogo boljem nivou nego prije sedam godina.
"Nevladin sektor i različita roditeljska udruženja sada su sve brojnija. Roditelji su ojačani u domenu svojih roditejskih vještina punim izazova kada odgajaju djecu sa razičitim smetnjama, sastaju se, razmjenjuju iskustva i prepourke", kazala je Mijailović.
Ona zapaža da je smanjena stigma kada je ta populacija u pitanju koja je karakteristična za manje sredne pa tako i za crnogorsko društvo.
"Sa pojavom inkluzije, raduje me sve veća inkluzija svijesti pojedinca, iako tu još ima prostora za napredovanje. Ima roditelja koji i dalje smatraju da će se problem kod njihovog djeteta sam riješiti, razloge navode u genetici, temperamentu djeteta i tako dalje", rekla je Mijailović.
U stvarim rekla je ona, radi se o još uvijek nerazriješenim roditejima kojima treba pomoći da se što prije suoče sa eventualnim problemom, kako bi se izbjeglo kasno uključivanje u tretman i dragocjen period rane intervencije.
"Dovoljno je u prvoj godini, za početak, da im senzibilisan pedijatar u savjetovalištu, ukaže na eventualna odstupanja i u što kraćem roku uputi u Centar na dalju procjenu i rad stručnjaka različitih profila", kazala je Mijailović.
Mijailović je rekla da je patologija kojom se bavi je raznolika.
"Tu su različiti razvojni poremećaji, jezički poremećaji, poremećaji iz pervazivnog, autističnog spektra, djeca sa različitim stepenom mentalne retardacije, poremećajima pažnje i ponašanja, ali nekako najučestaliji poslednjih godina su djeca sa nerazvijenim govorom u periodu kada se razvojno očekuje", rekla je Mijailović.
Ona je rekla da su česti i poremećaji hranjenja/žvakanja/ i gutanja, koja takođe tretiraju logopedi.
"Sve je više roditelja koji dolaze u moju ordinaciju sa djecom uzrasta izmedju dvije i i tri godine, sa nerazvijenim govorom", navela je Mijailović.
Mijailović, koja je i specijalizant ranih intervencija u djetinjstvu na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, kazala je da je rana intervecija djetinjstvu namijenjena djeci koja ima ispoljene smetnje u razvoju ili različita kašnjenja.
Ona je namijenjena i onoj koja mogu da razviju poteškoće u kasnijoj dobi zbog, na primjer, biloških činalaca, kao i sredinskih.
"Odluka koje dijete je kandidat za ranu intervenciju ne donosi se samo na osnovu dijagnoze već sveobuhvatnim sagledavanjem usluga koje bi određenom djetetu donijele dobobit", rekla je Mijailović.
Ona je pojasnila da se kod jednog broja djece po rođenju vidi jasno određeno medicinsko stanje koje nosi eventualne posledice po razvoj, ali je veliki broj djece gdje se kod roditelja izaziva zabrinutost, a nema jasnih medicinskih indikacija.
"Tu je važno uraditi procjenu specificnih domena razvoja poput motorike, govora i vidjeti da li je usporeniji socijalni i emocionalni razvoj i oni se najčešće kasnije prepoznaju", rekla je Mijailović.
Ona je ukazala da pod rizkom od zakašnjelog razvoja mogu biti djeca sa prenatalnim, perinatalnim i postnatalnim.
"Na primjer djeca rođena prije 32 gestacijske sedmice, tjelesna tezina ipod 1.200 grama, Abgar skor ispod 5 u prvih pet minuta života, intrakranijalna krvarenja, asfiksija, pupčanik obmotan oko vrat, premala i prevelika težina djeteta na rođenju", rekla je Mijailović.
Problem, kaže ona, mogu imati i djeca koja su rođena zdrava ali koja odrastaju u nepovoljnim uslovima poput siromaštva, roditeljske nesposobnosti za brigu o njima, i u poremećenim porodičnim odnosima.
"Suština je u poštovanju individualnih potreba svakog djeteta, kao i pravljenje programa i baziranje rada isključivo na njihovim potrebama. Ne postoji uniiverzalni pristup i program već se bazira za svako pojedinačno dijete i porodicu", pojasnila je Mijailović.
Ona je ukazala da je pravo vrijeme da se prepozna problem i zatraži pomoć što ranije.
"Važno je da je mnogo zabluda i izazova koji se tiču razvoja govora i jezika, ali ono što nauka i struka kažu da je nemjerljiv i tesko nadoknadiv značaj stimulacijie u prve tri godine".
"Pogrešno je govorno-jezički razvoj posmatrati zasebno u odnosu na ukupan psihomotorni sistem čiji je govorno-jezički razvoj značajna karika", rekla je Mijailović.
Činjenica je, dodala je ona, da roditelje uglavnom zabrine kašnjenje u govorno jezičkom razvoju naročito kada dijete uzrasno dostigne one uzrasne prekretnice kada se određena ponašanja očekuju.
"Ne smijemo zanemraiti da dijete komunicira i prije nego počne aktivno upotrebljavati govor- koristi pokazni gest, koji je začetak komunikacije, koristi prve socijalne gestove »pa pa«, »taši, taši«, osmjehuje se vrlo rano a sa oko tri mjeseca prepoznaje majku", kazala je Mijailović.
Mijailović je navela da se gvorno/jezički razvoj dijeli na prelingvalni i lingvalni period.
"Od velikog je značaja ne zanemariti značaj prelingvalnog perioda/ faza gukanja počinje između drugog i trećeg mjeseca/, faza brbjanja od petog do šestog mjeseca usvajanjem istih slogova a oko devetog mjeseca do pojave prvih riječi sa značenjem( funkcionalna riječ) oko prvog rođendana", kazala je Mijailović.
Funkcionalna riječ, pojasnila je ona, je ona riječ koja se u trenutku izgovaranja odnosi na sobu koja je pored djeteta.
Prekretnice u razvoju i okvirne norme, poručila je ona, ne treba da uplaše roditelja.
Na njih treba gledati kao na određene razvojne ciljeve koje dijete treba da dostigne u određenom uzrastu.
"Što je okruženje podsticajnije, roditelj senzibilniji, razvoj će biti napredniji. Savjete o najpodsticanjim načinima stimulisanja dječjeg razvoja roditelji mogu tražiti od članova centara za djecu sa posebnim potrebama u raznim gradovima Crne Gore", navela je Mijailović.
( MINA News )