Treba li država da preuzme već privatizovane kompanije: Samo da se ne ponove loša uprava i greške iz prošlosti

Država je do sada generalno bila loš menadžer, ali bi trebalo da bude vlasnik kompanija gdje postoji javni interes, koje imaju infrastrukturu ili monopol, uz imenovanje stručnog i sposobnog menadžmenta.

Za svaku kupovinu imovine ili kompanija prethodno je potrebno uraditi detaljne analize isplativosti. Mnoge privatizacije proteklih godina bile su na štetu države i sada bi trebalo ispravljati pogrešne ekonomske poteze iz prošlosti, kazali su sagovornici “Vijesti” u anketi o odlukama i planovima države da poveća vlasništvo u nekim državnim, da kupi one koje su već bile privatizovane ili da osnuje nove državne firme.

Vlada je nedavno omogućila državnoj Elektroprivredi da za 20 miliona kupi nikšićku Željezaru, a prethodno je uvećala kapital u Luci Bar sa 54 odsto na 78 odsto, i počela pregovore o kupovini - povratku u državno vlasništvo kontejnerskih terminala “Port of Adria”.

Država preko svog preduzeća Morsko dobro preuzima monopolsku trajektnu liniju Kamenari-Lepetane od privatne firme “Pomorski saobraćaj”. Luka Budva i pristanište Pine u Tivtu vraćene su na korišćenje opštinama, dok je bolnica Meljine prešla iz privatnog u javni zdravstveni sistem. Vlada najavljuje i mogućnost osnivanja državne telekumunikacione kompanije.

Budućnost zavisi od infrastrukturnih projekata

Ministar finansija Aleksandar Damjanović, objašnjavajući razloge ovakvih poteza, kazao je da je većinsko vlasništvo države u strateškim granama u ključnim kompanijama praksa i u ozbiljnim zapadnoevropskim državama, koje pragmatično koriste kako bi ojačale svoju ukupnu ekonomiju.

”Ekonomska budućnost Crne Gore zavisi od infrastrukturnih projekata, naročito u energetici i saobraćaju i u tim sektorima je nedvosmislena potreba za jačanjem državnog vlasništva, prije svega zbog mogućnosti donošenja strateških odluka države. Tu prije svega mislimo na privredne gigante, kakvi su Luka Bar, Elektroprivreda, Crnogorski elektroprenosni sistem i Željeznička infrastruktura. Obezbjeđivanje kontrolnog paketa upravljanja u kompanijama ovog značaja i potencijala, omogućilo bi Vladi da odgovorno i transparentno donosi strateške odluke sa ciljem konsolidacije i nesmetanog razvoja tih kompanija i snaženja ekonomske perspektive države”, kazao je Damjanović.

Bivše vlasti rasprodale monopole

On je naveo i da je u prethodnom periodu bilo više primjera nepotrebnih i netransparentnih privatizacija državnih monopola sa ozbiljnim štetnim posljedicama po ekonomske, bezbjednosne i strateške interese države i dodao da su realizovane privatizacije bez strateške vizije, gdje nije bilo razloga da se iste pokrenu.

”Imamo primjere gdje su lukrativni poslovi nepromišljeno dati privatnim kompanijama, prepuštajući im upravljanje ključnim resursima. Jedan od njih je i potpuna privatizacija telekomunikacione industrije, na način da je vlasništvo, nakon privatizacije, u ovoj oblasti u Crnoj Gori, bilo u rukama tri državne firme iz različitih država - Srbije, Norveške i Njemačke. Aktuelna ideja Vlade o formiranju državnog operatera, na fonu je principa po kojem je to uređeno u državama Evropske unije”, naveo je Damjanović.

Ministar finansija je kazao da država namjerava da pojača kontrolu upravljanja, doprinese kontinuitetu poslovanja i podstakne na bolje rezultate sve kompanije koje imaju potencijal, profitabilne su i prepoznate kao lideri u kvalitetu i konkurentnosti.

”Takva je recimo Luka Bar, kada govorimo o oblasti lučkih usluga, ako sagledavamo njen ogroman potencijal i mogućnosti dodatnog ulaganja i širenja biznisa. Svakom dosadašnjem ulaganju državnog novca od strane ove Vlade, prethodila je detaljna ekonomsko-finansijska analiza o isplativosti i opravdanosti investicija”, tvrdi Damjanović.

Objedinjena Luka velika šansa

Sa njim je saglasan i premijer Dritan Abazović, navodeći da će se vraćanjem cijele Luke u državno vlasništvo otvoriti mogućnost bilo kojoj Vladi da razgovara sa novim svjetskim operaterima kako bi se u perspektivi odvijao veliki transport robe na relaciji Bar - Beograd - Budimpešta, ukazujući na neophodnost modernizacije željeznice i izgradnje auto-puta.

”Država će imati mogućnost eksluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove. U regionu rastu luke, 39 odsto tereta koji ide prema Srbiji - ide preko luke u Rijeci, devet odsto tereta koji ide prema BiH, nekih 20 odsto prema Mađarskoj... I mi ostajemo kao slijepo crijevo samo što nismo spremni da uradimo strateške poteze”, naveo je Abazović.

On tvrdi da će država ako kompletno preuzme vlasništvo nad lukama, samim tim momentom duplirati prihode i njihovu vrijednost.

Željezara već vrijedi 54 miliona

Premijer tvrdi i da je dobar posao sklopljen prilikom kupovine Željezare, jer je kupoprodajni ugovor vrijedan 20 miliona eura, dok je imovina fabrike procijenjena na 54 miliona eura.

”Ovdje govorim samo o imovini, o nikakvoj proizvodnji i nikakvim pogonima... Mislim da ćemo vrlo brzo doći u situaciju da zapošljavamo nove ljude u Željezari pored već postojećih 200. Samo činjenica da ćemo novoj Željezari dati mogućnost da na njihovoj imovini instaliraju solarne elektrane od 10 MW, koje će biti u njihovom vlasništvu, to će biti dovoljno za pokrivanje njihovih operativnih troškova. Samo taj segment, bez proizvodnje drugih stvari...”, kazao je Abazović.

Upitan da li su neke odluke bile ishitrene i bez prethodno urađene analize, Abazović tvrdi da nijesu, već da su zakašnjele jer je trebalo da ih sprovedu prethodne Vlade.

Na kritike dijela javnosti da će preuzimanje kompanija omogućiti novu zloupotrebu javnih resursa i biti poligon za partijsko zapošljavanje, Abazović navodi da je konkretno Željezara sa 7.000 radnika svedena na 200.

”O kakvom partijskom zapošljavanju je riječ? Svi radnici koji su počeli 2012. godine, rade i sad... Nama je cilj da stvaramo novu vrijednost... Država interveniše kod stvari koje su kritične “, napominje Abazović i dodaje da privatne firme koje su izrazile želju da rade nisu imale nikakvu resktrikciju od Vlade, ukazujući na nedavno otvorene privatne fabrike.

Potrebno ispraviti greške iz prošlosti

Broker i investicioni savjetnik u “Bull&Bear” Aleksandar Jovović, koji je često i predstavnik malih akcionara u državnim kompanijama, kaže da ne treba stavljati u istu ravan želju da se isprave neki pogrešni ekonomski potezi iz prošlosti i želju političkih elita da se sredstvima poreskih obveznika oprobaju u biznisu.

”Generalno sam stava da je država loš i neefikasan menadžer, primjera za to je mnogo, navešću samo ove poslednje, Institut ‘Simo Milošević’, ‘Plantaže’, ‘Crnogorska plovidba’, turističke kompanije u većinskom državnom vlasništvu koje ostvaruju zanemarljive profite. Međutim, neko mora preuzeti odgovornost da se isprave pogrešni ekonomski potezi iz prošlosti, prije svega mislim na segmentaciju Luke Bar ili osnivanje dvije brodarske kompanije sa po dva broda umjesto jedne koja će upravljati sa četiri broda. S obzirom na to da država kao pojedinačno najveći akcionar u tim kompanijama ima najveći ekonomski interes da se ti pogrešni potezi isprave, logično je da preuzme inicijativu i djeluje u pravcu kupovine Port of Adria i spajanja sa Lukom Bar u jedinstvenu kompaniju koja bi tako objedinjena bila mnogo interesantnija potencijalnim strateškim partnerima ili, na primjer, da preuzme inicijativu u cilju objedinjavanja dvije plovidbe u jednu kompaniju koja bi mogla biti održiva, ali uz kvalitetniji menadžment i bolje upravljanje troškovima”, kazao je Jovović.

Oprez kod telekomunikacija

Kad je u pitanju kupovina Željezare ili osnivanje nove telekomunikacione kompanije, Jovović smatram da treba biti oprezan iz više razloga.

”Novac neophodan za investiranje ima svoju cijenu, koja je u ovom momentu jako visoka. Da bi neki biznis bio održiv u dugom roku, neophodno je da godišnji profit koji generiše taj biznis bude veći od troškova kamata na investirana sredstva. Kad su u pitanju telekomunikacije, potrebna su ogromna ulaganja u infrastrukturu, konkurencija lokalna, ali i globalna je sve jača, globalni igrači (Fejsbuk, Vajber, Netfliks) nude korisnicima svoje usluge koristeći besplatno infrastrukturu operatera. Mislim da je zlatna era u tom sektoru daleko iza nas i da povlačenje globalnih igrača kao na primjer ‘Telenora’ ili ‘Dojče telekoma’ sa malih tržišta najbolji dokaz svemu tome. Profitna stopa koju ostvaruje ‘Dojče telekom’ u Crnoj Gori je oko tri odsto, a u ovom trenutku ukoliko imate višak novca možete da ga pozajmite pojedinim članicama EU na preko četiri procenta godišnje kamate i da ne radite ništa”, kazao je Jovović.

Zakonom definisati pravo države da interveniše

Član Predsjedništva Pokreta Evropa sad, Vasilije Čarapić kazao je da u vremenu zahlađenja multilateralizma i poremećenih trgovinskih odnosa, svakako da država treba da razmišlja u pravcu obezbjeđivanja optimalnog korišćenja svojih strateških resursa, ali da je činjenica da se crnogorska ekonomija danas ne temelji na uspješno sprovedenim privatizacijama.

”U tom pogledu, namjera da se ključna infrastruktura sačuva vraćanjem državi jeste dobra, i u skladu je sa trendom koji je prisutan u većem broju evropskih zemalja”, navodi Čarapić.

On, međutim, ukazuje da Crnoj Gori nedostaje jasan zakonodavni okvir koji bi uredio pravo države da interveniše na tržištu zarad javnog interesa i zaštite kapitalne infrastrukture, koji bi transparentno definisao uslove nacionalizacije strateških resursa.

”Ovakav jedan ‘patriotski zakon’ je neophodan jer postojeća regulativa prevashodno štiti privatne interese, a državi daje vrlo malo prostora da djeluje, čak i kada je to u najboljem javnom interesu (zaštita životne sredine, zdravstvena zaštita, državna bezbjednost), a da pritom ne izloži državni budžet velikim odštetnim zahtjevima privatnog vlasnika. Ako nema jasnog zakonodavnog okvira pod kojim se vrši nacionalizacija, onda se bespotrebno stvara dojam da se nacionalizaciji pristupa ad-hok, bez jasnog strateškog opredjeljenja, što politizuje odluke Vlade, polarizuje javnost i dovodi u pitanje ukupnu legalnost jedne takve radnje, što je jako naglašeno kod nacionalizacije trajektne linije Kamenari-Lepetane”, smatra Čarapić.

Izostaju analize

S druge strane, naglašava da od nacionalizacije treba razdvojiti klasične komercijalne transakcije, kakve su kupovina Željezare, akcija Luke Bar i najavljena kupovina Port of Adrije, koje se, kako navodi, moraju obavljati u okvirima budžetskog plana i nakon sprovedene detaljne analize isplativosti, sa jasno definisanim strateškim značajem ovakvih akvizicija.

”Smatram da ovakve analize izostaju, što baca sumnju na motivaciju iza ovih poslova, naročito imajući u vidu činjenicu da Vlada istovremeno zapostavlja neke kompanije koje su već u državnom vlasništvu a od značaja su za našu ekonomiju, kao npr. avioprevoznika ‘Air Montenegro’ ili kompaniju ‘Skijališta Crne Gore”’, poručio je Čarapić.

On ističe i da je preduslov za dobro poslovanje svih državnih firmi profesionalizacija menadžmenta i kadra koji obavlja poslove u tim preduzećima, odnosno otklon od partijskog zapošljavanja koje se u prethodnom periodu pokazalo kao pogubno za finansije državnih kompanija.

”Država će biti dobar poslodavac samo onda kada državne firme da na upravljanje sposobnim i stručnim ljudima koji će svojim znanjem i umijećem moći da garantuju stabilnost poslovanja, a samim tim i stabilnost radnih mjesta zaposlenima koji rade u ovim firmama”, zaključio je on.

Prodaja “Budvanske” ako ne poboljša poslovanje

U ovogodišnjem Vladinom planu privatizacije navedana je i hotelska grupa “Budvanska rivijera”, gdje država trenutno ima oko 58 odsto akcija.

Abazović je kazao da su prihodi koji ostvaruje “Budvanska rivijera” nesrazmjerno manji od onoga što je njen ukupni potencijal.

”To što je nešto dio plana da se privatizuje, ne znači da ide na doboš. Ako menadžment može da digne kvalitet, neka to i uradi. Ako ne, onda neka nađe model prodaje. Ljudi su malo frustrirani prodajom jer misle da je to kao što je radio DPS, da se neko negdje ugradi i da to što se kupi vrlo brzo propadne. Ako se uđe u neki projekat, potpuno je suprotna logika, cilj je da nemamo polupansion koji će da košta 40 eura, nego koji će da košta 100 eura”, rekao je Abazović.

Ministar ekonomskog razvoja Goran Đurović je ranije iznio sličan stav, navodeći da se država nije pokazala kao dobar vlasnik i istakao da ona mora uložiti još novca u “Budvansku rivijeru”, dok je druga opcija da to neko drugi uradi kroz privatizaciju.

Međutim, ministar Damjanović je naglasio da je njegov stav da trenutno nema potrebe da se to preduzeće privatizuje.

“Osnivanje telekomunikacione kompanije najbolja ideja”

Abazović je kazao i da je potencijalno osnivanje državne telekomunikacione kompanije “najbolja ideja”.

”Po broju otpora koji imaju ljudi koji rade u državnim firmama, koji su zaduženi prije svega za energetiku i po nekim kritikama možete da zaključite da smo pogodili zlatnu žilu”, kazao je premijer.

Na već postojećem crnogorskom tržištu postoje već tri operatera, a Abazović je kazao da su operateri zainteresovani da rentiraju državnu infrastrukturu (preko CEDIS-a) od 500 kilometara kabla za veliki novac.

”To je objašnjenje svega... Zar mislite da bi oni dali taj veliki novac uprazno zato što vole Crnu Goru ili imaju namjeru da desetostruko izvuku taj novac... Stvaranje četvrtog državnog operatera samo može da donese ogromne prihode Crnoj Gori, poveća konkurentost i servis”, naglasio je Abazović.

Premijer je naglasio da bi država imala enormnu uštedu na godišnjem nivou da je samo ona vlasnik mobilnih operatera, internet provajdera i drugih usluga.

”Neko se sjetio iz koruptivnih razloga, jer iz racionalnih nije mogao, da naš Telekom proda sa infrastrukturom... Državne firme su nakon prodaje Telekoma morale da grade infrastrukturu. Naravno da bi se moralo raditi dosta intervencija na njoj. Već smo napravili jednu radnu grupu i ići će se u Sloveniju da se vidi kako je tamo sve sređeno. Ali ako mi već imamo infrastrukturu, radujemo se svim stranim operaterima, ali neko mora i o Crnoj Gori da razmišlja”, zaključio je Abazović.

Neefikasna država idealna konkurencija

Jovović kaže da je, gledajući iz perspektive nekog ko je u privatnom sektoru, neefikasna država idealna konkurencija za svakog ko je u biznisu.

”Najbolji primjer za to je rast privatnog sektora pružanja zdravstvenih usluga u Crnoj Gori, posljednjih godina. Mislim da ulazak države u biznis u različite sektore neće negativno uticati na interesovanje stranih investitora, ali neefikasan a skup državni aparat sa rekordnom javnom potrošnjom od oko 50% GDP-a je izuzetno destimulirajući i za domaće, ali i za strane investitore”, naveo je Jovović.

( Goran Kapor, Ivan Ivanović )