Zemljotres

Prije neki dan nas je koleginica Vesna Čejović upoznala sa zanimljivim procesom, održanim pred italijanskim pravosuđem, u vezi sa doprinosom ljudskog faktora tragičnim posljedicama zemljotresa u Italiji, iz 2009. godine. Glavni gradski inženjer, kao i izvođač radova, dva mjeseca prije nego što se dio školske zgrade u Akvili srušio, izdali su potvrdu o statičkoj podobnosti objekta, zbog čega su osuđeni na zatvorske kazne. Osuđen je i gradonačelnik i više drugih zvaničnika, arhitekata i inženjera, čak je u procesu razmatrana odgovornost i nekih prije zemljotresa umrlih učesnika u projektovanju i izgradnji. Posebno je bilo interesantno pročitati kako je neki njihov stručnjak za vanredne situacije osuđen zato što je, nakon serije manjih potresa, pozvao ljude da se vrate kućama uvjeravajući ih da opasnosti nema, što bi kod nas rekli, da se tlo smiruje. Mnogi su dobili ozbiljne zakonske kazne. Jeste važno da krivci budu kažnjeni po zasluzi, da drugi znaju kako mogu proći. Utisak je, ipak, da je italijanska država, silu na sramotu, našla žrtvenog jarca da bi sakrila dublje temelje svog pogrešnog rada u oblasti građevinarstva.

Kod nas je stanje u oblasti izgradnje objekata sigurno mnogo gore nego u Italiji a mogućnost da se desi zemljotres je slična, pa onda nije previše rano postaviti pitanje: ko bi kod nas odgovarao, ko su kod nas potencijalni krivci, odnosno žrtveni jarci?

U prvom redu odgovornih trebalo bi da budu političari, ali oni se skoro uvijek izvuku pa tipujemo na građevince svih specijalizacija, prije svega arhitekte i statičare. Njih država „penali“ da preuzmu na sebe svu odgovornost. Evo, između ostalog, na koji način:

Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata propisano je da se, u postupku legalizacije, obavezno ispituje statička i seizmička stabilnost bespravnog objekta a, moramo li reći, potvrdu o tome potpisuju ovlašćeni inženjeri. Predviđeno je da se, za objekte do 500 m2, ispitivanje vrši na način koji propisuje ministarstvo, a za veće objekte - „po pravilima struke“. Znači, samim zakonom je propisano da nešto mora „po pravilima struke“ a nešto ne mora. Kod nas inače malo što mora, ali da se zakonodavac ovako otvoreno sprda sa najvećom potencijalnom opasnošću za čitavo društvo, do sad nije viđeno.

Ovo zakonsko rješenje razrađeno je Pravilnikom... koji je dodatno spustio ljestvicu odgovornosti za izdavanje tih famoznih potvrda: propisano je da se, ako nije urađen glavni projekat, podaci o konstrukciji objekta utvrđuju na osnovu “izjave vlasnika bespravnog objekta”.

Inače, kako tvrde neki inženjeri, pravila struke ne poznaju mogućnost utvrđivanja statičke i seizmičke sigurnosti nezakonito sagrađenog objekta. Oni tvrde da bi za tako nešto, ako uopšte postoji neki način, bila potrebna svemirska tehnologija, kojom u Crnoj Gori ne raspolaže niko niti bi iko imao novca da to plati. Inženjeri kažu da bi to istraživanje, ako bi se radilo ozbiljno, uključivalo više zahtjevnih faza, počevši od mjerenja dubine temelja, nosivosti tla, težine objekta, utvrđivanja kvaliteta betona, što je sve previše skupo za naše prilike. Posebno pitanje je kako analizirati željeznu armaturu objekata, da li je uopšte upotrijebljena, je li pravilno raspoređena, povezana... Za tako nešto, kažu, potreban bi bio skener, ali se čeka da ga neko izmisli. I kad bi se primijenila najsavremenija tehnologija, rezultat ispitivanja ostao bi sporan. A naš zakonodavac je predvidio da se to utvrđuje “na osnovu izjave vlasnika bespravnog objekta”.

Ko je pratio istorijat ove sad već propale legalizacije, mogao je znati da je analiza statičke i seizmičke stabilnosti njena Ahilova tetiva i da je realno da se čitav koncept sruši kao kula od karata ili da se pretvori u farsu u smislu da, na brzinu formirane firme, za po par stotina eura, lupaju pečate na unaprijed odštampane obrasce.

Sva je sreća da je do sad legalizovano vrlo malo objekata, a od sad će još manje. Inženjeri nijesu dozvoliti da ih navuku na tanak led. Njihova profesija se zasniva na čvršćim principima od prava i politike. Oni znaju da se statika ne može procjenjivati na osnovu izjava svjedoka i fotoelaborata i neće dozvoliti da postanu predmet sudskih postupaka, jer nema tog zakona niti pravilnika koji bi ih mogao osloboditi odgovornosti ako se ne bi pridržavali pravila svoje profesije.

Dosadašnje iskustvo sa legalizacijom nam govori da ona ni jedan problem nije riješila i da je samo podstakla novu divlju gradnju. Zato je krajnje vrijeme da političari, ako ne misle da ih imunitet štiti baš od svega, ukinu sadašnje propise o legalizaciji i upute građanima izvinjenje za tolike izgubljene pare, živce, vrijeme i da osmisle nešto primjenjivo, da možemo krenuti dalje a ne da se samo vrtimo u krug. Primjeri iz Italije i Turske moraju da osvijeste i tu “struku”.

Tekst koleginice Čejović treba svima da bude opomena.

Autor je advokat

( Predrag Mugoša )