Nastavni planovi bez romskog naroda
"Romska istorija, običaji, književna djela, jezik i dalje su potpuna nepoznanica. To je ujedno i jedan od razloga zbog čega se trend porasta etničke distance ne mijenja", objasnio je Beriša
Pobjegla sam u Holandiju. Rodila sam deseto dijete. Jedanaesto dijete sam dobila u Švedskoj. Četrdeset mi je godina. Govorim romski (moj maternji jezik), ruski, slovački, rumunski, srpski, bosanski, hrvatski, talijanski, francuski, španski, njemački, holandski i malo engleski…. Moja porodica je tako "Evropa u malom". Ostarila sam…
Ovo su odlomci pjesme "CV 1", romološkinje, spisateljice i filološkinje Hedine Tahirović Sijerčić iz Bosne i Hercegovine (BiH). Ovi stihovi o migraciji Roma i Romkinja, samo su dio njenog opusa. Ona je objavljivala bajke, poeziju, memoare, kao i razne narodne priče da bi očuvala romsku kulturu.
Nijedan nastavni predmet u Crnoj Gori ne bavi se romskim identitetom, porijeklom, tradicijiom, književnošću, jezikom… To je pokazalo istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).
Da djeca u našoj zemlji u školi više uče o bogatoj romskoj kulturi, etnička distanca i nerazumijevanje života Roma i Romkinja, kojih u Crnoj Gori prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. ima oko šest hiljada, bili bi mnogo manji, smatraju sagovornici CIN-CG-a.
"Tada bi se, na primjer, razgovaralo o tome zašto baš Romi pišu dvojezično ili zašto im je pjesnički izraz najprihvatljiviji. Međutim, kako da djeca saznaju bilo šta o kulturi svojih sugrađana, kada ne postoji nastavni kadar da ih obrazuje? Zbog toga je od velikog značaja da se uspostave studije romologije koje će iznjedriti taj kadar", objašnjava za CIN-CG Tahirović Sijerčić.
"Od krvi je voda plića, U njoj je zamrla pesma žića. Od krika i jauka mnogih bića".
Ovu romsku narodnu pjesmu, u koju su Romi i Romkinje saželi svoja iskustva od Indije do Evrope, zabilježio je Rajko Đurić, jedan od najpoznatijih romologa sa ovih prostora. Đurić, koji je umro prije nekoliko godina, bio je i doktor sociologije.
On je govorio da je romskoj kulturi najvažnije da bude, a ne da ima, te da je najbolje opisuje romski jezik, u kom ne postoji glagol imati. Đurić je zapisao da će, da bi iskazali pojam posjedovanja, Romi i Romkinje umjesto "ja imam novac" reći "man si love", što u slobodnom prevodu znači - "novac posjeduje mene".
Da su učenici i učenice u Crnoj Gori imali priliku da čitaju neka od Đurićevih djela mogli su, recimo, da saznaju o egzodusima romskog naroda, prvom indijskom kralju Harši za koga se smatra da je imao romsko porijeklo, romskoj religiji i mitologiji, književnom stvaralaštvu ili o tome kako je riječ Cigan postala dijagnoza.
Đurić je pisao i o fenomenu koji je tek počeo da se naučno istražuje - Romi su u svim državama gdje žive - bilingvalni, odnosno govore dva jezika.
Na pitanje o kojem bi romskom autoru ili autorki djeca mogla i trebalo da uče u školama, iz JU Centar za razvoj i očuvanje kulture manjina za CIN-CG kažu:
"O Ruždiji Rusu Sejdoviću, autoru nekoliko knjiga i zbirki priča - ‘Eremit’, koju smo izdali 2011. godine i radi se o prvoj knjizi u Crnoj Gori na standardizovanom romskom jeziku, te ‘Svjetlost u ponoć’ i ‘Kosovo Karusel’".
Generalni direktor Direktorata za opšte, srednje, stručno i cjeloživotno obrazovanje, inače profesor istorije i geografije, Slobodan Savović za CIN-CG objašnjava zašto se u srednjim školama ne uči ništa o romskoj istoriji.
"Jedan od problema je i taj što su časovi istorije svedeni na minimum… Sa tako malim fondom časova ne možemo govoriti o nekom ozbiljnijem analiziranju ili proučavanju bilo kog sadržaja vezanog za etničke karakteristike ili kulturni i privredni život bilo koje zajednice, pa ni romske. Sve je u nastavnim sadržajima svedeno na manje-više nivo prepoznavanja".
Drugi problem, ističe Savović, leži u tome što je glavni akcenat u okviru ovog predmeta na političkoj istoriji.
"S obzirom na to da Romi u prošlosti nijesu bitnije uticali na političku istoriju Crne Gore, logično je o zašto se o njima, u tom smislu, ništa ne uči", navodi on.
Do sada iz NVO Romska organizacija mladih Koračajte sa nama - Phiren amenca nijesu primijetili da se u okviru crnogorskog obrazovnog sistema uči o romskoj kulturi kroz nastavna sredstva.
"Romska istorija, običaji, književna djela, jezik i dalje su potpuna nepoznanica. To je ujedno i jedan od razloga zbog čega se trend porasta etničke distance ne mijenja", objašnjava za CIN-CG izvršni direktor ove NVO Elvis Beriša.
Ubjedljiva većina podgoričkih srednjoškolaca ne zna ništa o romskom identitetu, istoriji, kulturi
Ubjedljiva većina podgoričkih srednjoškolaca ne zna gotovo ništa o identitetu, istoriji i kulturi Roma, pokazuje istraživanje Upoznatost podgoričkih srednjoškolaca/ki sa istorijom, jezikom i kulturom Roma Berišine NVO iz 2020. godine.
Odakle potiču Romi? U kojem vijeku su došli u Evropu? Od kada žive u Crnoj Gori i koje grupe postoje? Koje su slave u romskoj kulturi i tradiciji? Ovo su neka od pitanja postavljena učenicima srednjih škola u Podgorici.
Čak oko 77 odsto anketiranih nema ideju odakle su Romi, dok je ostatak u nedoumici - da li potiču iz Indije ili Egipta. Devet od deset srednjoškolaca/ki ne zna kada su došli u Evropu. Onih koji raspolažu informacijom koliko dugo Romi žive u Crnoj Gori ima tek toliko da se mogu prebrojati prstima na obje ruke.
Gotovo apsolutna većina, 98,2 odsto, ne zna ni koje sve grupe Roma žive u Crnoj Gori. Tek malo manje od pet odsto srednjoškolaca zna da je "Đelem, đelem" romska himna.
Podgorički učenici srednjih škola ne poznaju ni značenje termina Cigan. Najviše njih, čak 62,7 odsto, kazalo je da ne zna šta to znači, dok onih koji su odgovorili da je to sinonim za Roma ima 21,8 odsto. Ostatak se podijelio između opcija pogrdan naziv za Rome, crn, prljav, nedodirljiv, siromašan, onaj koji nema stalno mjesto boravka, lopov i nekulturan. Oko 87 odsto učenika ne zna koliko je Roma stradalo tokom Drugog svjetskog rata i zbog čega.
Zabrinjavajuće je da preko 75 odsto ispitanika kaže da bi bili protiv da im pripadnik/ca romske populacije bude bračni partner/ka ili član porodice. Većini je, pak, u redu da im Rom/kinja bude komšija/nica, prijatelj/ica, šef/ica, profesor/ka ili predsjednik/ca države.
Više od polovine anketiranih, oko 56 odsto, mišljenja je da se u udžbenicima ne tretira dovoljno kultura i tradicija Roma. Nešto manje od polovine srednjoškolaca/ki, oko 45 odsto, navelo je da se u toku školovanja susrelo sa nekim tekstom/sadržajem o Romima. Njih 42 odsto izjavilo je da su zainteresovani da se kroz školski program informišu o romskoj kulturi i tradiciji.
”Nivo neobaviještenosti podgoričkih srednjoškolaca/ki o jeziku, istoriji i kulturi Roma je izrazito visok - od 50,8 do 98,5 odsto. Takav rezultat ukazuje na nerazvijenost svijesti o višestrukim identitetima i znatno nepoštovanje različitosti”, navodi se u zaključku ovog istraživanja.
Nastavni sadržaji nedovoljno raznovrsni
Da se slična istraživanja sprovedu i u drugim opštinama u Crnoj Gori, rezultati vjerovatno ne bi bili mnogo drugačiji. Oni su, prema mišljenju autora iz NVO Romska organizacija mladih Phiren amenca, posljedica nedovoljnog nastavnog sadržaja u pogledu različitih kultura.
Da se o romskoj kulturi u obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori ne uči, CIN-CG-u su potvrdili i iz Zavoda za školstvo.
"Naš kurikulum je takav da postoji slobodan dio u koji mogu da se ubace i sadržaji o romskoj kulturi", ukazuju iz ove državne institucije.
Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju predviđen je i slobodni nastavni plan i program u okviru kog nastavnici/e treba da, u saradnji sa lokalnom zajednicom, mrežom roditelja i djecom, problematizuju ona pitanja koja su socijalno osjetljiva.
Sagovornici CIN-CG-a, ipak, upozoravaju da od nečega što nije zakonom jasno definisano ne možemo ni očekivati rezultate.
"Nemoguće je natjerati nastavno osoblje da u nastavni plan i program uvrste sadržaj koji se tiče učenja o romskom identitetu. Nastavnici imaju slobodu da sami biraju kako će tih 20 odsto gradiva planirati. S obzirom na to da i sami skoro da nemaju nikakva znanja o istoriji, kulturi i jeziku Roma onda ne možemo ni očekivati da će znati na koji način to planirati", navodi Beriša.
Zato je, prema njegovom mišljenju, važno da u toku osnovnih studija na Filozofskom fakultetu studenti uče i o nekom segmentu romske kulture.
"Na taj način će sami steći znanja".
Ova barijera može da se otkloni i ukoliko se nastavno osoblje potrudi da angažuje nekoga iz romske zajednice ko će kroz kreativne radionice djeci približiti malo istoriju, jezik i kulturu Roma, priča još Beriša.
U Zavodu za školstvo, međutim, kažu da nastavne sadržaje kreiraju stručnjaci.
"Nikada nijesmo etničke ili nacionalne grupe uključivali kao takve, nego samo stručna i referentna lica učestvuju u kreiranju programskih sadržaja u koje ulaze ishodi koji imaju naučni, državni i lokalni značaj".
Iz Ministarstva prosvjete (MP) za CIN-CG ističu da, pored slobodnog dijela kurikuluma, u osnovnim i srednjim školama postoji međupredmetna oblast: "Obrazovanje za i o ljudskim pravima", koja je obavezna.
"To podrazumijeva da se učenici upoznaju sa svim principima socijalnog, građanskog, mulltikulturalnog i mirovnog obrazovanja, pa i da, između ostalog, razumiju način funkcionisanja demokratskog društva", navode iz ovog Vladinog resora.
Prema riječima Beriše, u procesu poboljšavanja nastavnih programa i sadržaja ključnu ulogu ima i Romski savjet.
"Međutim, zbog nepostojanja kapaciteta među članovima Romskog savjeta ili nedovoljnog zagovaranja kod Ministarstva prosvjete svi sadržaji do sada izrađeni nemaju predviđen program o romskoj kulturi, istoriji ili jeziku ni u jednom dijelu", objašnjava on.
CIN-CG je kontaktirao Romski savjet i uputio niz pitanja. Do objavljivanja ovog teksta nijesmo dobili odgovore.
Romologija na Institutu za strane jezike
Od prije nekoliko godina studije romologije (nauke o životu Roma i Romkinja), kao i romistike, posebne akademske discipline u okviru romologije koja se bavi izučavanjem romskog jezika, postoje u Hrvatskoj, gdje živi manje Roma i Romkinja nego, na primjer, u Srbiji. Međutim, odziv studenata je slab.
Sličnih je inicijativa bilo i u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ali one nijesu zaživjele.
I u Italiji se, na primjer, romski jezik i romologija slabo izučavaju. Univerziteti uglavnom nemaju usmjerenja, a sudovi se bore da pronađu prevodioce. Žive, međutim, dobre inicijative pojedinaca. Italijan romskog porijekla, poznati muzičar i profesor Santino Spineli, uz podršku Unije romskih zajednica u Italiji (UCRI) pokrenuo je 2021. Romsku nacionalnu akademiju (ANR). Ona se nalazi u gradu Kjeti, gdje je Spineli na Univerzitetu D’Annunzio od 2008. radio kao profesor romskog jezika i kulture. Ta akademija danas okuplja stručnjake, objavljuje istraživačke radove i drži kurseve romologije.
Program romologije pokrenut je i u Crnoj Gori, prošle godine na Institutu za strane jezike. Kroz četiri modula izučavaju se: "Identitet Roma i dileme identiteta", "Kultura Roma”, “Jezik i kultura Roma" i "Književnost Roma". Nastava se odvija u večernjim časovima. Pokretači programa su dekan Filološkog fakulteta Igor Lakić i Hedina Tahirović Sijerčić.
"Cilj nam je da se pomogne državi da pokrene aktivnosti u oblasti romskog jezika, kulture, književnosti, ali i da se podigne svijest javnosti o Romima", objašnjava Lakić.
Institut je do sada realizovao dva modula koje je završilo po četrnaest kandidata.
"Učesnici su bili Romi, aktivisti u raznim organizacijama vezanim za romske inicijative, kao i ljudi iz šire populacije. S obzirom na to da se ovakvi programi organizuju prvi put, zadovoljni smo brojem polaznika, ali se nadamo da će ubuduće još više ljudi biti zainteresovano", navodi Lakić.
Jedan od prioriteta je uvođenje studija romologije na Filološkom fakultetu, kaže još Lakić.
"To bi omogućilo da obrazujemo nastavnike koji bi u školama predavali romski jezik kad on bude uveden u treći ciklus obrazovanja u osnovnim školama, što je, prema mojim saznanjima, u pripremi. Na ovaj način bi bilo moguće i obrazovanje neopodno za rad u oblasti novinarstva gdje nam takođe nedostaju obrazovani Romi, ali i u drugim oblastima. O ovome sam vodio neke preliminarne razgovore sa kolegama iz nadležnih ministarstava. Svakako, inicijativa ne može da zaživi bez uključivanja i romske zajednice".
Romski jezik umire, a malo ko pita - zbog čega
Tahirović Sijerčić kaže da romski jezik umire, a malo se ko pita - zbog čega.
"Romi se stide da govore romski na javnim mjestima jer drugi zaziru od njih i sklanjaju im se s puta kao od virusa… Strah za budućnost dovela je do toga da mladi ne žele da uče svoj maternji jezik. Diskriminacija je doprinijela izumiranju jezika, ali i izumiranju naroda, što pokazuje sve češće namjerno i svjesno gubljenje identiteta izjašnjavanjem Roma drugom nacionalnom pripadnošću", piše Tahirović Sijerčić u knjizi "Romani Čhib: Posebni osvrti na jezik i kulturu Roma".
U Bosni i Hercegovini, gdje su Romi najbrojnija nacionalna manjina, u 2022. godini u Tuzlanskom kantonu gdje škole pohađa oko 750 učenika romske nacionalnosti, otpočeo je proces uvođenja nastavnog predmeta romski jezik sa elementima nacionalne kulture u osnovne škole. Planirano je da to bude izborni predmet. Međutim, ne zna se kada će u škole biti i zvanično uveden, jer, prema pisanjima tamošnjih medija, veliki problem predstavlja nedostatak kadrova, odnosno nastavnika romskog jezika.
Iako je Crna Gora još 2006. godine ratifikovala Evropsku povelju o regionalnim ili manjinskih jezicima Savjeta Evrope, koja štiti manjinske jezike i predviđa zaštitu romskog jezika, inicijativa poput ove u BiH još nema.
Iz Ministarstva prosvjete navode da svake godine objavljuju konkurs za dodjelu stipendija studentima koji se obrazuju za deficitarna zanimanja. Za proučavanje romskog jezika svake godine opredjeljuju dvije stipedije. Kažu da do sada nije bilo prijavljenih.
Prema riječima Tahirović Sijerčić, nije mnogo drugačije ni u ostalim državama bivše Jugoslavije.
"Koliko mi je poznato, nigdje se u regionu ne uči u školama o Romima", navodi ona.
Romsko porijeklo nije smetalo Čarliju Čaplinu, Sonji Kovaljevskoj, Pablu Pikasu, Roniju Vudu…
Tokom školovanja, u okviru predmeta likovno obrazovanje uči se o jednom od najvažnijih svjetskih slikara, vajara, crtača i grafičara Pablu Pikasu i njegovom uticaju na osnivanje likovnog pravca kubizam. Rijetko će se, međutim, spomenuti njegovo romsko porijeklo, koje je on s ponosom isticao.
Čarli Čaplin, čovjek svijeta, najveća zvijezda nijemog filma u Holivudu, bio je Rom.
Rita Hejvort bila je Romkinja. I jedna od najpoznatijih glumica 20. vijeka.
Engleski pisac Džon Banjan, čije je djelo Hodočasnikova putovanja, poslije Biblije, jedno od najprevođenijih, takođe je bio Rom. Dombrovski Juri, romski književnik iz Moskve, autor je više romana od kojih je najpoznatiji Čuvar starina. U doba staljinizma prognan je u Sibir i tamo je više godina bio u logoru. Njegova svjedočenja danas su od velikog značaja za istraživanje staljinokratije.
Rom je i Roni Vud, gitarista legendarnih Roling Stonsa.
To što je Romkinja nije smetalo Sonji Kovaljevskoj, prvoj velikoj ruskoj matematičarki, prvoj profesorki Sjeverne Evrope i prvoj urednici jednog naučnog časopisa da osvoji visine u nauci.
Helio Gomez, grafičar i slikar, bio je Rom i najpoznatiji politički grafičar Španije.
Danas je u vrhovima likovne umjetnosti i Selma Selman, Romkinja iz Bosne i Hercegovine.
Za romsko porijeklo ovih ljudi mnogi ne znaju. Njihov doprinos svjetskoj kulturi je nemjerljiv.
Legenda o romskoj boginji Bibi
Legenda o Bibi (tetki), jednoj od važnih romskih boginja, kaže da je na zemlji harala opaka bolest, koju su jedni zvali čuma, a drugi kolera. Mnogi su umirali.
U neko doba, pojavila se Bibi. Padala je kiša i bilo je veoma hladno. Pješačila je kilometrima, sa svoja dva jagnjeta. Promrzla, zakucala je na vrata mnogih kuća u selu. Niko nije htio da joj otvori. U jednom trenutku, na kraju sela primijetila je nekoliko usamljenih, neuglednih kuća. Pokušala je ponovo da oproba svoju sreću. Zakucala je na vrata, a iznutra se čuo dječji plač i muški i ženski glas. Ukućani su otvorili. Oko ognjišta na slami ležalo je šestoro djece, svako bolesno od kolere. Iako siromašna i uplašena, ova porodica sažalila se na Bibi i dozvolila joj da tu prenoći.
Pred zoru, tetka je htjela da nastavi put. Muškarac je upitao što ne ostane još malo kod njih, da se ugrije, a Bibi mu je odgovorila:
"Hvala ti dobri čovječe. Došla sam da vidim da li svijet živi po božjim savjetima. Ova bolest je božja kazna. Ti si mene sinoć lijepo ugostio, onako kako si mogao, i tvoja će djeca da ozdrave. I reci svim Romima, neka nikad ne otjeraju od svojih vrata putnika koji traži prenoćište, a svakome ko moli za parče hleba da daju svoj posljednji komad. Zauzvrat, ja ću se brinuti o vašoj deci. I slavite svake godine moj dan, i volite me i spominjete me". Nakon što mu je to rekla, nestala je.
Danas Romi širom svijeta slave praznik Bibi i smatraju je zaštitnicom porodice i zdravlja djece.
Sličnih legendi ima i u brojnim drugim kulturama, samo njima ne prijeti zaborav.
( Andrea Jelić )