Protesti protiv abortusa i u Njemačkoj, po uzoru na SAD

Desetak demonstranata "EuroProLife" polako stiže pred porodično savjetovalište "Pro Familia" u frankfurtskoj četvrti Vestend. Imaju brojanice u rukama i pevaju "Ave Marija". Neki drže plakate sa slikama nasmijanih beba ili male stisnute šake sa sloganima "Nerođeni životi su važni“ i "Abortus nije rješenje“.

Demonstracije organizuje pokret "40 dana za život“, nastao u Teksasu 2004. godine. Njihovi članovi pozivaju na održavanje takozvanih „bdijenja“ ispred zgrada u kojima se obavljaju abortusi u trajanju od 40 dana, počevši Čiste srijede, prvog dana uskršnjeg posta koji i traje 40 dana. Demonstranti kažu da ne žele da razgovaraju s medijima. Štampa ih, tvrde, ne prikazuje u pravom svijetlu, a njihove riječi bi bile pogrešno predstavljene i iskorišćene protiv njih. Samo, kažu, žele da se mole u miru.

Klaudija Hohman već devet godina vodi kancelariju "Pro Familia“ u Frankfurtu na Majni. Priseća se 2017. godine, kada su se demonstranti prvi put pojavili na inače mirnom trgu u blizini gradske botaničke bašte.

"Bio je to pravi šok“, kaže. "Naravno da ima žena na koje to ne utiče pretjerano, ali ima i onih koje to iskustvo ponesu sa sobom na savetovanje i onda su manje otvorene za razgovor. Situacija napolju podstiče osjećaj sramote i krivice.“

Kako je regulisano pravo na abortus u Njemačkoj?

Prema članu 218 njemačkog Krivičnog zakona, abortus je načelno zabranjen, ali se ne kažnjava ako se izvede do 12. nedjelje nakon začeća – i ukoliko se najkasnije tri dana prije tog postupka dostavi potvrda da je žena bila na savjetovanju . Bez te potvrde, žena je podložna krivičnom gonjenju, isto kao i doktor koji obavlja proceduru. Abortus je dozvoljen nakon silovanja ili ako je život majke u opasnosti.

"Pro Familia“ ima kancelarije širom Njemačke i ovlašćena je za izdavanje tražene potvrde nakon savjetovanja. Samo u Frankfurtu, oni godišnje savjetuju oko 1.700 trudnica. Hohman navodi da protesti ne samo da psihološki utiču na one koji dolaze u "Pro Familia“ – jer se i unutar zgrade mogu čuti skandiranja i molitve demonstranata – već su, dodaje, neki ljudi previše uplašeni da uopšte potraže savet.

"Sloboda izražavanja je u redu, ali ne ovdje“, kaže za DW Hohman. "Ovo se veoma ciljano radi, perfidno.“

Aktivisti ispred savjetodavnog centra proteste nazivaju "bdijenjima“ i, prema riječima Klaudije Hohman, trude se da se predstave kao mirni demonstranti koji samo iznose svoje mišljenje. "Naravno da nam je drago što ne viču na nas i ne gađaju nas, ali nije to poenta. To je ’prijateljstvo’ koje u sebi krije priličnu količinu agresije prema ljudima“, kaže Hohman.

Sve manje klinika za abortuse u Njemačkoj

Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku, u Njemačkoj se svake godine izvrši oko 100.000 abortusa, a 1996. godine bilo ih je nešto manje od 131.000. U nekim krajevima zemlje onima koji žele to da učine teško je da pronađu kliniku – u nekim gradovima je uopšte nema.

Ne obučavaju sve medicinske škole za taj proces, a i sve manje diplomaca želi da radi u toj oblasti zdravstvene zaštite. Istovremeno, ljekari koji pružaju tu uslugu često su stariji i u penziji. Između 2003. i 2020. broj klinika koje nude abortuse pao je za 50 odsto, na 1.109.

Holandska ginekološkinja Gabi Raven uočila je da sve veći broj Njemica dolazi u Holandiju da tamo izvrši abortus. Otvorila je potom 2022. kliniku u Dortmundu, na zapadu Njemačke, i priča da su je napali aktivisti protiv abortusa nazivajući je "ubicom beba“. Njena adresa i broj telefona bili su objavljeni na internet-stranicama onih koji se zalažu protiv abortusa.

"Učestvovala sam u emisiji na televiziji Arte o istoriji abortusa i mislim da su tzv. ’pro-life’ grupe to vidjele i počele da govore kako sam najgora doktorka u Njemačkoj“, priča Raven za DW. "Kažu da nemaju problema s abortusom, ali svi znamo da to nije istina. Mislim da nam je bilo teško da nađemo prostor za iznajmljivanje za kliniku upravo zato što smo hteli da obavljamo abortuse.“

Povezanost s grupama u SAD

Protesti ispred klinika za abortuse i centara za planiranje porodice uobičajeni su u SAD. Tamo je to veoma kontroverzna tema i dominantno političko pitanje. Iako protesti ispred savetovališta i klinika za abortuse nisu u toj mjeri rasprostranjeni u Njemačkoj kao u SAD, oni ipak nisu neka nova pojava – ali postaju sve veći i sve intenzivniji.

Uli Jenč radi u "Antifašističkoj arhivskoj štampi i obrazovnom centru“ (apabiz) u Berlinu. Više od 20 godina istražuje fenomene ekstremne desnice i hrišćanskog fundamentalizma, kao i "pro-life“ pokret u Njemačkoj. On kaže da je pokret protiv abortusa u SAD postao uzor aktivistima u Njemačkoj i Evropi najkasnije od devedesetih godina. "Pored pokušaja kopiranja američke taktike, postoje i kontakti“, objašnjava Jenč za DW.

On tako ukazuje na slučaj Terise Bukovinac, istaknute američke aktivistkinje protiv abortusa. Ona je nastupila kao gostujuća govornica na godišnjem maršu protiv abortusa, "Marš za život“, u septembru 2022. u Berlinu. U svom govoru je Bukovinac – koja sebe opisuje kao ateistkinju i lijevo orijentisanu progresivku – nazvala abortus "globalnim genocidom“.

Rekla je: "Divno je biti ovdje danas u znak solidarnosti sa svima vama i nerođenim žrtvama globalnog industrijskog kompleksa abortusa.“

Strategija protivnika: postaviti presedan na sudu

Uli Jenč tvrdi da desničarski trustovi mozgova u SAD ulažu novac i stručnost u širenje ideološki usklađenih organizacija u Evropi i širom svijeta. Cilj je da se uvede uspješan američki "model parničenja“. To podrazumijeva da se, uz mnogo pravnog znanja i finansijske podrške, sporni predmeti iznose pred sud u nadi da će se stvoriti pravni presedan koji je daleko restriktivniji nego što je to predviđeno zakonom.

"Taj posao ne bi bio moguć bez finansiranja iz SAD“, kaže Jenč. "Oni koriste novac za podršku u konkretnim slučajevima, na primjer pred Evropskim sudom za ljudska prava. Podržali su i predmete koji se odnose na ’bdijenja’ i to i u Strazburu (sjedište Evropskog parlamenta) i u Briselu (sjedište EU), dakle tamo gdje se formira politika.“

"Savez za odbranu slobode“ (Alliance Defending Freedom, ADF) je konzervativna hrišćanska pravna organizacija osnovana u Sjedinjenim Državama 1993. godine. Advokati iz njihovog međunarodnog ogranka podržali su organizatorku protestne grupe "40 dana za život“ Pavicu Vojnović u pravnom sporu protiv grada Forchajma u Njemačkoj.

Vlasti tog grada zabranile su demonstrantima da se okupljaju ispred tamošnjeg centra "Pro Familia“, a Vojnović je uložila žalbu protiv te zabrane i na kraju dobila slučaj na Upravnom sudu u Manhajmu u avgustu prošle godine.

Kada su protesti prvi put 2017. organizovani ispred kancelarije "Pro Familia“ u Frankfurtu, Ministarstvo unutrašnjih poslova pokrajine Hesen odgovorilo je smjernicama koje su zahtijevale da se demonstranti okupljaju van vidokruga i sluha savjetodavnog centra.

Grupa protiv pobačaja "EuroProLife“ uložila je tužbu protiv te odluke, tvrdeći da njemački ustav garantuje pravo na javno okupljanje, slobodu mišljenja i slobodu vjeroispovijesti. Odluka je poništena na sudu 2022. uz obrazloženje da je to "neopravdano miješanje u osnovno pravo na slobodu okupljanja“. Demonstranti su se onda vratili na trg ispred centra.

Planovi vlasti protiv "bdijenja"

Ministarka za porodična pitanja Liza Paus obećala je da će uvesti zakon kojim će se spriječiti protesti protiv abortusa ispred savjetovališta i klinika. "Žene moraju da imaju neometan pristup savjetovalištima i ustanovama u kojima se vrše abortusi“, rekla je Paus. Ona je takozvana "bdijenja“ opisala kao "neprihvatljive napade na vrlo ličnu odluku žena“.

Vlada je osnovala i komisiju koja će ispitati kako se abortus može regulisati van krivičnog zakona. U savjetovanju o toj dekriminalizaciji učestvovaće 18 profesorki i profesora iz oblasti etike, medicine i prava.

U kancelariji "Pro Familia" u Frankfurtu, Klaudia Hohman ocjenjuje da su protesti dio šire, konzervativne reakcije protiv jednakosti i reproduktivnih prava.

"Neće nas slomiti ni zaplašiti, sigurno neće. Ali to jeste veoma štetno za naše savjetovalište“, naglašava ona. "Oni su protiv svega što mi ovdje radimo, protiv seksualnog obrazovanja, protiv podrške manjinama, protiv slobode da se živi kako se hoće. To su ciljevi kojima mi težimo i zato smo za njih totalni antihristi i neprijatelji."

( Deutsche Welle )