Futuristički spoj nauke, umjetnosti i mode
Izložba “3D štampani snovi” Milene Đukanović otvorena je još danas u Podgorici, u Kuslevovoj kući, a obuhvata selekciju djela iz šest jedinstvenih kolekcija inspirisanih Crnom Gorom
Interesantnim konceptom izložbe “3D štampani snovi”, a koja objedinjuje segmente iz šest različitih projekata, vanredna profesorica Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore prof. dr Milena Đukanović spojila je nauku, umjetnost i modu. Postavka je otvorena u petak u Podgorici, u Kuslevovoj kući, a za posjetioce je otvorena još danas do poslijepodnevnih časova.
Na izložbi su prikazani predmeti koji imaju svoju upotrebnu vrijednost i mogu se podijeliti u šest cjelina, odnosno kolekcija, koje su nastajale tokom prethodne tri godine, kao dio naučno-istraživačkog i umjetničkog rada autorke.
”Na izložbi su predstavljene kolekcije nakita i kolekcije mode, odnosno najnovija kolekcije ‘Kragne’ rađena u saradnji sa umjetnicom Nedom Jovanović, ‘Ekscentrični um’ koju čini kolekcija prstenja i krune, kolekcija ‘3D leptir mašne’ koja je rađena sa umjetnicom Anđelom Nikolić, ‘Blagosloveni prirodom’ koja je pripremljena specijalno za Expo Dubai izložbu i kolekcija ‘Perperi’ upravo u saradnji sa Centralnom bankom u Muzejem novca, kao i kolekcija ‘3D štampane igračke’ u saradnji sa Zavodom za školstvo. Formirali smo selekciju onako kako se nama čini(lo) da je najljepše i da ide u skladu sa fotografijama Veronike Jovanović (Eklektik studio). Na neki način to je i naša zajednička izložba jer svaku moju kolekciju prate njene fotografije. Izložbu je svečano otvorio princ Nikola Petrović Njegoš i kustoskinja Muzeja i galerija Podgorice, teoretičarka savremene umjetnosti Selma Đečević. Na otvaranju izložbe bio je prisutan veliki broj posjetilaca, a flautistkinja i violistkinja Dijana Orlandić i Tanja Bogdanović su upotpunile događaj, tako da je sve lijepo prošlo”, prenosi Đukanović utiske za “Vijesti” i dodaje da su inžinjeri saradnici Luka Jovović i Mihailo Jovanović.
Rad i djela Milene Đukanović predstavljaju vizionarski i futuristički spoj nauke, umjetnosti i mode, a na pitanje koliko je izazovno i moguće spojiti te discipline odgovara da se u današnje vrijeme u svim sferama života prepoznaje multidisciplinarnost.
”Veliki je broj inovativnih projekata koji uključuju više različitih oblasti. Upravo nove tehnologije i 3D štampa pružaju mogućnost primjene u svim oblastima. Tako se ona već decenijama primjenjuje u medicini, a u posljednje vrijeme se štampaju i prvi organi, koristi se u ishrani, arhitekturi, umjetnosti, nema oblasti gdje nije zastupljena 3D štampa. Treba imati na umu i da je zahtjevna na više načina, a potrebno je razne ideje pretvoriti u djelo, što je posebno zahtjevno s vremenskog aspekta. Da bi se odštampala jedna narukvica koju sam dizajnirala potrebno je oko pet časova, a za jednu krunu iz selekcije ‘Ekscentričnog uma’ potrebno je 40 časova i to pod uslovom da štampač sve vrijeme pravilno funkcioniše, jer takođe može doći do neke smetnje, nestanka struje ili nekog baga, pa onda kompletan proces mora da se pokrene iz početka”, objašnjava autorka.
Pored toga što predstavlja presjek estetskih i tehnoloških dostignuća, izložba promišljeno spada tradiciju, kulturu, avangardu, edukaciju, poetiku, s jasnom naznakom centralnog motiva i inspiracije koja se provlači kroz svaki od prikazanih predmeta. Đečević je primijetila da i sami naslovi upućuju na to, pa su inovativnim tehničkim standardom nastala djela koja, koreliraju sa kulturnom tradicijom Crne Gore i njenim vrijednostima, što ih udaljava od artefakata pukog konzumerističkog zadovoljstva, podsjeća Đečević.
”Kroz sve te kolekcije vodi me moja velika ljubav prema Crnoj Gori, njenoj istoriji, tradiciji, interesantnim ljudima... Trudim se da u svaku kolekciju utkam neku nit koja se tiče Crne Gore. Na primjer, i ‘3D štampane igračke’ koje su realizovane za djecu sa smetnjama u razvoju u sebi su imale element koji podstiče na zaštitu kulturne baštine, a u sklopu čega smo kreirali i mapu Crne Gore kao slagalicu-puzzle, zatim smo kreirali slagalicu sa biljkama koje rastu u Crnoj Gori, podsjetili na ćirilicu i slično. Dakle, za svaku kolekciju se trudim da postoji nešto što će da podsjeti na crnogorsku baštinu i njenu zaštitu”, ističe Đukanović.
Đečević kao posebno zanimljive cjeline izdvaja kolekcije “Kragne” i “Ekscentrični um”.
”Kragne kao iskaznica retro stila i ‘epohe’ na svojevrstan način predstavljaju eklektično polazište za otjelovljenje nostalgične mode i uvođenje istorije u sve više aistoričnu stvarnost. Sentimentalno uljepšavanje u isto vrijeme preispituje nedavnu prošlost i funkcioniše kao svojevrsni dramski kostim ili pak pastiš - na izvjestan način stavljajući u opticaj ključnu poruku - odbacivanje konvencionalne odjeće za odrasle, utoliko više što svojim dimenzijama i oblikom ukazuju na sofisticirani hedonizam i žanrovsku hiperbolu”, piše teoretičarka savremene umjetnosti i dodaje da “rekreirani ‘evolutivni’ iskorak, nove materijale stavlja u funkciju masovnog bijega u nostalgiju”.
Đukanović u razgovoru za “Vijesti” potvrđuje inspiraciju koja nosi i dašak melanholije, ali ističe i osavremenjivanje tradicionalnih motiva. Autorka ističe da su te dvije kolekcije posvećene princezama Petrović i kraljici Mileni.
”Samim tim, kolekcija nosi neku nostalgiju za tim vremenom, za načinom oblačenja i slično. Tako su ove kolekcije i nastajale, ‘Kragne’ kao romantične, bijele, baršunaste kragne koje imaju bogate medaljone koji su napravljeni od reciklirajuće klasike. Tako da jeste, sve je provejano”, kaže Đukanović.
Kolekcija “Ekscentrični um” nosilac je i BIG SEE 2023 nagrade za modni dizajn, a autorka je dodatno objasnila taj segment postavke.
”Svake godine predavanja započinjem objašnjavajući studentima vezivanje molekula. Te veze su usmjerene, što znači da atomi zauzimaju specifične položaje jedan u odnosu na drugi kako bi maksimizovali snagu veze. Jake veze dovode i do ekscentričnog uma. Karakteristike molekula korelišu sa njihovim strukturama; same strukture često su kompleksne, nekonvencionalne i pomalo čudne. A to je i definicija ekcentričnog uma. Vezivanje molekula zahtijeva vrijeme. A da bi se odštampala ova kruna od molekula, potrebno je oko 30 časova. Na vrhu mreže molekula je malo srce. A da bi se kreiralo bilo šta vrijedno, potrebno je veliko srce. Veliko srce vodi do ekscentričnog uma”, pojašnjava autorka.
Đukanović dalje odgovara na pitanje šta sugeriše naziv izložbe “3D štampani snovi”, s obzirom na koncizne nazive svake od kolekcija.
”Ukazuje na mogućnost da 3D štampa zapravo ostvari vaše snove, na veliki broj mogućih realizacija kad je u pitanju 3D štampa i odnosi se upravo na primjenu 3D štampe u svim tim oblastima, jer prije 30-40 godina se sigurno nije ni pomišljalo na to da će se štampati organi ili jesti štampana hrana. Najviše sugeriše na to kako 3D štampa može da realizuje našu ideju, bilo da je ona banalna i predstavlja neki maštovit crtež djeteta koji se može modelovati i napraviti baš onako kako su oni to zamislili. Sa jedne strane su to ‘3D štampani snovi’ zbog svih mogućnosti koje ta tehnologija pruža, a sa druge strane su to moji ostvareni snovi”, ističe Đukanović.
A koliko je društvo otvoreno za ostvarivanje sopstvenih snova, kroz razne mogućnosti koje nose novo doba i savremene tehnologije, Đukanović tvrdi da će to tek uslijediti...
”Mislim da će to vrijeme tek da dođe, posebno kada je u pitanju suživot mode i tehnologije, zato što je potrebno savladati 3D modelovanje... Treba naučiti koristiti različite softvere, što je i dalje najviše svojstveno inžinjerima, ali svjedočimo da se sve više mlađe generacije interesuju za programiranje, softvere generalno, računare, elektroniku, elektrotehniku i tako dalje... U tom smislu još nijesmo dostigli potreban nivo, ali nije to slučaj samo kod nas, već je i u svijetu prisutno. Sa druge strane, da bi jedna osoba sve to iskreirala nije ni dovoljno da samo poznaje mogućnosti 3D modelovanja, potrebno je da ima ideje i vizije. U suštini, sve to skup je koji treba da bude u jednoj osobi koja će biti i kreativna, ali i sposobna i voljna da ovlada novim tehnologijama”, priča ona i dodaje da ni u svijetu nema veliki broj umjetnika koji su prigrlili nove tehnologije i koji se bave 3D štampanjem...
S tim u vezi, pored niza nagrada i priznanja, posebno je ponosna na jednu nagradu za modni dizajn.
”Tu nagradu je dobila i Džuli Kernel koja je inače profesor na univerzitetu u Los Anđelesu i koja je najveće ime u tom domenu, a nedavno je radila odjeću i nakit za film ‘Black panther’ i dobila je sve moguće nagrade baš za to. Meni je zbog toga bilo veliko zadovoljstvo da dobijem istu nagradu kao i ona. Bila mi je velika čast, ali sa druge strane, nemam ni preveliku konkurenciju jer nema previše ljudi koji su u tome”, kaže Đukanović.
Kad su u pitanju njeni planovi za dalje, otkriva da razmišlja o ponovnom predstavljaju ove izložbe, ali i da je u konkurenciji za jednu prestižnu nagradu u sklopu koje će se predstaviti u Italiji, Milanu.
”Razmišljam o tome da se izložbom ‘3D štampani snovi’ predstavim još negdje, u Crnoj Gori ili inostranstvu. Dio izložbe iz kolekcije ‘3D štampane igračke’ izabran je za predstavljanje na Nedjelji dizajna u Milanu i biće tamo izložen od 16. do 23. aprila u dvorcu Palazzo Bandello... Taj projekat je ušao u finale za ‘RoPlastic’ nagradu, po izboru kustoskinje Rosane Orlandi, a 20. aprila je proglašenje pobjednika. Od 10.000 prijava, taj projekat je ušao u najboljih 50 a sada imam šansu i da osvojim tu značajnu nagradu”, kaže Đukanović.
Đukanović u razgovoru za “Vijesti” ističe da su njene projekte podržale institucije kao što su Ministarstvo nauke i tehnološkog razvoja, Ministarstvo kulture i medija kroz Program kreativnih industrija, Zavod za školstvo Crne Gore, Univerzitet Crne Gore i Centralna banka Crne Gore, a glavni prijatelji izložbe su Muzeji i galerije Podgorice i 3D soba.
Izbor profesije je stvar ličnih afiniteta
Milena Đukanović je rođena 1983. godine u Podgorici. Bila je istaknut đak, osvojila veliki broj nagrada i plaketa na brojnim takmičenjima, a završila je Elektrotehnički fakultet u Podgorici, odsjek Elektronika, telekomunikacije i računari. Nakon završetka osnovnih upisala je postdiplomske studije, magistrirala je 2007. godine, a doktorirala 2012. godine. Dobitnica je brojnih stipendija za naučno usavršavanje i istraživanje, raznih nagrada, učesnica stručnih konferencija, projekata, a autorka je i više publikacija.
Na pitanje o položaju žena u nauci i podjele profesije po polovima, s obzirom na niz stereotipa koji se vezuju za žene, Đukanović ističe da bi stvari trebalo posmatrati kroz lične afinitete i ambicije.
”Mislim da je sve stvar ličnih afiniteta, da li neko voli programiranje i inžinjerske nauke ili ne. Ja sam ujedno i profesor na Mašinskom i Pomorskom fakultetu, a moram istaći da su Univerzitet Crne Gore i moj matični Elektrotehnički fakultet uvijek vjetar u leđa i sve projekte realizujem uz njihovu potpunu i stoprocentnu podršku. Na primjer, na Elektrotehničkom fakultetu se iz godine u godinu povećava broj djevojaka koje ga upisuju i sada je to već nekih 40 odsto upisanih možda, dok znamo da je ranije taj procenat bio jedva 10 odsto. Veliki napredak je napravljen u tom smislu i mislim da više tu nema nekih barijera, već su to ostale priče iz prošlosti, makar je to neki moj utisak”, poručuje Đukanović.
Planira štampanje hrane, ali i namještaja
Pored predstavljanja u Milanu, na Nedjelji dizajna, Milena Đukanović otkriva i da u planu ima jedan novi inovativni projekat o kojem razmišlja.
”Trenutno sam rukovodilac velikog projekta Erasmus+ kojem je u planu otvaranje Centra za cirkularnu ekonomiju na Elektrotehničkom fakultetu i upravo će tu, u okviru tog centra, biti organizovani intenzivni kursevi na kojima će se učiti 3D modelovanje, jer 3D štampa koristi reciklirajuće materijale. Jedan od velikih projekata koje spremam je 3D štampanje hrane. Ideja mi je da se fokusiramo na neko lokalno voće i povrće koje bi se štampalo na taj način i dodatno proširilo svijest o bogatstvu naše kulture i zaštiti baštine, a sve to koristeći proteine isključivo biljnog porijekla”, priča ona i objašnjava
”Kako za sada rade štampači: vi napravite smjesu koja se štampa, ovoga puta to može biti na tanjiru i može se štampati šta god vi želite, poput na primjer mape Crne Gore, i često se koristi kao podloga za neko jelo. To već postoji u svega nekoliko Mišelin restorana i predstavlja neku priču koja treba da se ispriča kroz to jelo ili njegove sastojke”, kaže Đukanović koja najavljuje da proces osmišljavanja jela tek treba da krene.
”Kasnije bih najvjerovatnije radila sa nekim ekskluzivnim restoranom i dobrim šefom. Jedna od ideja je i da se napravi monografija sa tim jelima, a koja bi bila inspirisana djelima modernih likovnih umjetnika, odnosno slikara. To je nova ideja o kojoj razmišljam, kao i jedan projekat vezan za 3D štampani namještaj”, otkriva Đukanović.
( Jelena Kontić )