HRA: Nekažnjivost policijske brutalnosti je urušavanje vladavine prava
"Koliko je poznato HRA, u poslednjih godinu dana nije bilo gotovo nikakvog napretka u 15 predmeta formiranih po prijavama iznuđivanja iskaza, o kojima je HRA obavijestila Komitet protiv torture UN-a u aprilu prošle godine
Policijska brutalnost u Crnoj Gori se nedovoljno suzbija, jer u istragama uvjerljivih prijava policijskog zlostavljanja i dalje nema neophodnog napretka, čime se ne zadovoljava međunarodni standard zabrane torture.
To je saopšteno iz Akcije za ljudska prava (HRA) povodom Međunarodnog dana borbe protiv policijske brutalnosti.
Iz HRA su naveli da će Crna Gora 13. maja morati da obavijesti Komitet protiv torture UN-a je li učinila bilo kakav napredak u pogledu istraživanja prijava policijske torture.
"Koliko je poznato HRA, u poslednjih godinu dana nije bilo gotovo nikakvog napretka u 15 predmeta formiranih po prijavama iznuđivanja iskaza, o kojima je HRA obavijestila Komitet u aprilu prošle godine. Takođe, od 21 prijave prekoračenja policijskih ovlašćenja prilikom protesta na Cetinju tokom 4. i 5. septembra 2022. godine, do sada je procesuirana samo jedna. U odnosu na dvije prijave prekoračenja policijskih ovlašćenja prilikom protesta u Nikšiću 2021. godine, aktivan je samo jedan predmet, u kome ni nakon više od dvije i po godine nisu identifikovani policijski službenici, dok se zbog jednog slučaja zlostavljanja u Pljevljima vodi sudski postupak protiv pet policajaca i komandira zbog pomoći učiniocu poslije izvršenja krivičnog djela. U odnosu na pet prijava zlostavljanja građana na protestu u Budvi, četiri predmeta su arhivirana, dok je u jednom došlo do optuženja policijskih službenika", navodi se u saopštenju HRA.
Apeluju na državno tužilaštvo "da ozbiljnije sagleda slučajeve iznuđivanja iskaza u policiji, koji ukazuju na planiranu primjenu nasilja".
"Nekažnjivost takvih slučajeva urušava vladavinu prava i povjerenje u državne organe. Podsjećamo da se i Evropskom komitetu za sprječavanje torture (CPT), koji je Crnu Goru posjetio u junu 2022, četvrtina ispitanih osoba u policijskom zadržavanju požalila na zlostavljanje".
Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija o mučenju i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanjima, Alis Džil Edvards, kako su naveli, zaključila je slijedeće u izvještaju koji je podnijela Savjetu za ljudska prava UN:
"Suđenja za torturu nisu prijetnja državnom autoritetu. Naprotiv, ono što ugrožava legitimitet vlasti je mučenje ljudi, odbijanje da se počinioci toga istraže i da im se sudi, kao i dopuštanje mučiteljima da ostanu nekažnjeni… Država će poboljšati svoj legitimitet ako stvarno brani istinu i pravdu, a ne ako se doživljava kao saučesnik u zločinu torture", saopštila je ona.
Iz HRA se pridružuju tom zaključku.
Dostavili su i izjavu Džil Edvards koju će danas dostaviti i Državnom tužilaštvu Crne Gore, a koju prenosimo integralno
"Države za zločine torture moraju sprovoditi pravdu „kod kuće“ da bi postigle neku značajnu odgovornost, izliječenje i pomirenje, rekla je danas nezavisna ekspertkinja UN o torturi.
U izvještaju za 52. sjednicu Savjeta UN za ljudska prava, Specijalna izvjestiteljka o mučenju i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupcima ili kažnjavanju, Alis Džil Edvards (Alice Jill Edwards), pozvala je državne vlasti da preuzmu odgovornost za procesuiranje torture i djeluju kao primarni nivo zaštite u slučajevima mučenja i drugog nečovječnog postupanja.
„Uprkos impresivnom razvoju međunarodnih krivičnih sudova i tribunala i našoj kolektivnoj posvećenosti tim ustavnovama, njihovi kapaciteti da se izbore sa postojećim nivoom i obimom torture nikada neće biti dovoljni“, navela je Edvards, naglašavajući važnost procesuiranja prijava torture u okviru svake države.
U svom izvještaju, specijalna izvjestiteljka je ukazala na „očigledan jaz“ između obećanja i realnosti međunarodne zabrane torture. Podsjetila je da je svaka država dužna da kriminalizuje i istraži torturu u okviru svog nacionalnog pravnog sistema, da krivično goni ili izruči osumnjičene, kao i da počinioce kažnjava u skladu s težinom učinjenog krivičnog djela.
„Alarmantno je koliko se, globalno posmatrano, obaveza države da istraži torturu nedovoljno primjenjuje“, rekla je.
Izvještaj ističe glavne prepreke koje ometaju potpunu i brzu istragu navoda o mučenju, uključujući institucionalne, regulatorne, političke i praktične izazove. Navedena je i obećavajuća praksa država u oblasti istraživanja torture, kao i podatak da je najmanje 105 zemalja usvojilo eksplicitna krivična djela kojima je tortura zabranjena.
Uprkos ovom napretku, Edvards naglašava da se premalo slučajeva torture i drugih oblika zlostavljanja prijavljuje, dok i prijavljeni slučajevi često propadaju ili se povlače prije zadovoljavajućeg završetka.
„Razlika između krivičnog djela torture i drugih krivičnih djela je u tome što mučenje prije svega čine ili omogućavaju državni službenici. Ova asimetrija moći između onog koji podnosi prijavu i onoga protiv koga se prijava podnosi dovodi navodnu žrtvu u posebno nesigurnu situaciju“, rekla je specijalna izvjestiteljka.
U izvještaju je dokumentovano da se žrtvama često prijeti i da se zastrašuju da bi povukle svoje prijave, da rizikuju da se protiv njih podnose izmišljene protivoptužbe, da im se narušava ugled i da se ubjeđuju da ne vjeruju u nadležne pravosudne organe. „Podnosioci prijava su često i dalje u pritvoru odnosno pod kontrolom samih vlasti protiv kojih iznose optužbe“, rekla je ona. „Rizici od odmazde i nasilja – uključujući i dalje mučenje ili i ‘nestanak’ – su stvarni. Ulozi su veliki.”
Ekspertkinja je pozvala sve države da uspostave nezavisna istražna tijela koja bi obezbijedila da se žrtvama „da glas“, da imaju puna ovlašćenja i da mogu aktivno da učestvuju u svim pravnim postupcima koji uključuju torturu. Pozvala je države da se prema podnosiocima pritužbi odnose s dužnim poštovanjem, saosjećanjem i dostojanstveno i da ponude odgovarajuće mjere rehabilitacije i zaštite. „Rani pristup savjetovanju o traumi i drugim oblicima rehabilitacije nisu samo u interesu mentalnog zdravlja podnosioca žalbe, već im pomažu i da postanu pouzdaniji svjedoci u sudskim postupcima“, navela je.
„Nacionalna suđenja za torturu nisu prijetnja državnom autoritetu. Naprotiv, ono što vladama ugrožava legitimitet je mučenje ljudi, odbijanje da se počinioci istraže i da im se sudi, kao i dopuštanje da mučitelji ostanu nekažnjeni“, istakla je Edvards.
"Država će poboljšati svoj legitimitet ako stvarno brani istinu i pravdu, a ne ako se doživljava kao saučesnik u zločinu torture'"", navodi se u saopštenju koje je dostavila HRA.
( D.C. )