Slijepač Most posred Cetinja

Petak, 10. mart - Kakav blam, partija koja ima ovakvu omladinu mora biti zabrinuta za svoju budućnost.

- Belveder nije pao, Jakov Milatović jeste - podržao je lokalni vođa mladih depeesovaca napad grupe prijestonih demonstranata na predsjedničkog kandidata Evrope sad.

Uzimajući za uzor onoga čiji prijesto brani, iz doba kad je i on bio junoša.

Istina, te 1990. godine reformatoru evropskog kalibra Antu Markoviću demonstranti su zabranili ne samo da govori, nego i da - ruča...

Isto je bilo i obrazloženje - odbrana tekovina trinaestojulskog Virpazara, o kojima su AB junoše znale isto koliko i ove recentne o belvederskim.

Belveder 2021. nije čak ni kineska kopija originala nego - montenegrinski falsifikat.

Zato što je belvederski protest 1936. organizovan protiv režima koji je bio demokratičan, pošten i pravedan taman koliko i ovaj što je na istom mjestu branjen prije godinu i po...

* * *

Subota, 11. mart - Odbrani tog režima trebalo je da posluži i cetinjska repriza predstave čiju je premijeru DPS režirao 14. novembra 1992. u Slijepač Mostu.

Razlika je u tome što promocija Jakova Milatovića i Evrope sad nije spriječena, a promocija Slavka Perovića i Liberalnog saveza jeste.

Dogodio se ipak i jedan demokratski iskorak - policija je na Cetinju učinila sve što je mogla da predizborni skup bude održan. Za razliku od policije u Slijepač Mostu, koja je uložila nadljudske napore da liberali ne stignu do Bijelog Polja.

I još jedan, ali više zahvaljujući tehnološkom nego demokratskom napretku Crne Gore.

Kršenje prava jednog kandidata i jedne partije jeste izazvalo proteste nekih Cetinjana, ali samo na društvenim mrežama.

Za razliku od protesta 1992. koji jeste izgledao nadrealno, ali se dogodio uživo.

Na vijest da je promocija liberala - među kojima ih je najviše bilo sa Cetinja - spriječena balvanima, traktorima, automobilima i naoružanim ljudstvom, Podgoričani su izašli na ulicu.

Četvorica mladića - Saša Raonić, Vlado Raičević, Saša Đikanović i Vladimir Šoć - skinuli su trobojku sa jarbola Skupštine Crne Gore i podigli crvenu sa dvoglavim orlom.

Prvi put od 1918. u Crnoj Gori zavijorio se crnogorski barjak. Koji je DPS-ova vlast smatrala više ustaškim od šahovnice zbog koje je Milo Đukanović zamrzio čak i šah.

Nažalost, taj crveni barjak se ovih dana crvenio od - stida...

* * *

Nedjelja, 12. mart - Stidjela sam se i ja, ni kriva ni dužna, dok sam čitala odgovor gradonačelnika Cetinja ambasadoru Francuske.

Počeo je u rukavicama, kao da neće... A onda je Nikola Đurašković kao iz rafala, poput uvrijeđenog komesara partizanske čete, Kristijanu Timonijeu očitao lekciju iz istorije.

- Nijeste imali na umu slobodarsku tradiciju Cetinja... Cetinje je prvo u okupiranoj Evropi ustalo protiv fašizma... Cetinje je u Drugom svjetskom ratu dalo više narodnih heroja nego mnoge evropske države...

Jeste, slava i milost svim poginulim i teke živom gradu-heroju...

Nije ni Pokret otpora u Parizu bio za bačit - mogao bi da mu uzvrati ambasador Timonije.

I podsjeti kako su u tom gradu neki mlađani Francuzi još u julu 1940. digli pobunu zbog kolaboracije Petenove Vlade sa Hitlerom.

A neki brkati Crnogorci, godinu kasnije, organizovali Petrovdansku skupštinu s firerovim najboljim drugom Musolinijem...

Nije uzvratio, iskusan je to diplomata.

Ja hoću, s diplomatskim manirima ionako ne stojim baš najbolje a iskustvo mi ne da da ćutim.

Tačno je da su "devedesetih na Cetinju branjene antifašističke i antiratne vrijednosti", ali nije tačno da su "i odbranjene".

Zato što je na svim lokalnim, parlamentarnim i predsjedničkim izborima od 1990. do 2020. pobjeđivao - DPS. Samo je jednom, i to kratko, na čelu prijestonice bila manjinska uprava LSCG-a...

Takođe, nije tačno da su "i 5. septembra 2021. branjene antifašističke i antiratne vrijednosti".

Bio je to pokušaj zabrane ustoličenja jednog mitropolita SPC. Prvi nakon što su stotinu prethodnih godina svi mitropoliti iz te iste Srpske crkve ustoličeni na Cetinju mirno, bez ikakvog protesta...

* * *

Ponedjeljak, 13. mart - Bio je to združeni blam povampirene koalicije koja se pravi mrtva skoro osam godina.

Ničim izazvan, jer Kristijan Timonije nije izgovorio nijednu ružnu riječ ni o Cetinju ni o Cetinjanima, naprotiv.

Samo je jednoj pojavi dao ime "fašistička agresija".

I objasnio zbog čega.

- Ta vrsta agresije nije samo protiv evropskih vrijednosti, već i osnovnih ljudskih vrijednosti - jasan je bio svima koji čitaju kako je napisano.

Poput Umberta Eka, koji je još prije tri decenije objasnio da se fašizam više ne prepoznaje samo kad neko obuče crnu košulju, uzme pušku i viče "viva duče". Nego čim krene da oduzima slobodu govora i slobodu političkog organizovanja...

Zbog čega je izjava Timonijea digla pritisak samo DPS-u i SDP-u?

Možda zato što su samo te dvije partije prepoznale sebe u njegovom upozorenju:

- Treba obratiti pažnju na svim nivoima u svim partijama da se spriječi govor mržnje koji otvara prostor za ovakvo neprihvatljivo ponašanje.

Da nije bilo tog govora mržnje sa višeg nivoa, ne bi ni na ovom nižem i masovnijem francuski ambasador bio proglašen personom non grata samo zato što je jednom novinaru odgovorio na jedno pitanje.

Uprkos tome što, kao iskusni diplomata, nije sebi dozvolio da ijednom riječju, čak ni indirektno, za bruku na Cetinju osumnjiči onoga na koga je domaća javnost već posumnjala.

Predsjednika Crne Gore, međutim, iskustvo nije spriječilo da se ofira sam.

Izjava o skandalu na Cetinju bila je samo povod, uzroci su mnogo dublji i imali su ozbiljnije posljedice.

Milo Đukanović kivan je Kristijanu Timonijeu još od službovanja u Skoplju. Kad je od Evropske unije zatražio da se, zato što je "bogatstvo u Crnoj Gori koncentrisano na 10 do 12 porodica preispita politika proširenja"...

Preispitana je, zbog tih 10-12 familija Crna Gora je danas bliža statusu Turske nego učlanjenju u EU.

Zbog toga je Đukanović sve bliže Erdoganu i sve dalje od Timonijea.

* * *

Utorak, 14. mart - Preispitao je i Andrija Mandić svoj minuli staž. I iz njega, kao da se priprema za penzionerski a ne predsjednički mandat, izbrisao desetak nepovoljnih godina.

Može li mu se vjerovati? Ili je vjerovatnije da bi dolazak na funkciju Predsjednika označio povratak na fabrička podešavanja?

Odgovore na ta pitanja nikad nećemo saznati.

Zato što šačica glasačkih listića koje ugrabi na protivničkom mostu neće biti ni stoti dio gomile koju će od pristalica izgubiti na ćupriji.

* * *

Srijeda, 15. mart - Ako je vjerovati anketama, od Andrije Mandića više šansi za ulazak u drugi krug ima Jakov Milatović.

Valjda zato što stanovnici Crne Gore, još od doba Dafine, Jezde i Dede-Avrama, više vjeruju finansijskim trikovima nego praznom cegeru.

Evropa sad nada se izgleda i het-triku: da istovremeno zauzme položaje predsjednika države, premijera i gradonačelnika Podgorice.

Da dostojno zamijeni DPS, falila bi joj samo prva stolica parlamenta.

Trik koji je ES izvela u finišu kampanje učinio je taj pokret i definitivno nedostojnim mog glasa.

Glasam javno već 33 godine i ne pada mi na pamet da Džemalu Peroviću prigovaram zbog javne podrške Jakovu Milatoviću.

Ali, imam problem, i to veliki, sa falsifikatom koji je Milatović objavio.

Da mu je podršku dao "jedan od osnivača LSCG-a" koji to - nije...

Jedan od vođa Odupri se - jeste, ali tom pokretu nije mjesto ni u čijoj predizbornoj kampanji...

* * *

Četvrtak, 16. mart - A moj glas? E, on ovoga puta - na obostrano iznenađenje - ide Aleksi Bečiću...

Jes' da Demokrate evo godinu i po ne zbore sa mnom, ali dako im neko javi...

( Ratka Jovanović-Vukotić )