Odnosi Njemačke i Izraela: Šolc oprezno balansira

Njemački kancelar je tokom posjete izraelskog premijera Berlinu morao da balansira između sjećanja na žrtve Holokausta i jasnih poruka o političkoj situaciji u Izraelu. Na kraju je Šolc ipak izrazio kritike – ali tiho

2672 pregleda1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Mnogi su bili nervozni u vrijeme dok je izraelski premijer Benjamin Netanjahu čekao na njemačkog kancelara Olafa Šolca na „Peronu 17“, spomeniku u znak sjećanja na deportaciju Jevreja za vrijeme nacističkog režima. Ipak, bilo je mirno i sjetno tokom tog prvog sastanka njih dvojice u Berlinu, u četvrti Grunevald.

A samo nekoliko kilometara dalje, protestovalo se protiv planirane reforme pravosuđa u Izraelu. Demonstranti su optuživali Netanjahua da tom reformom želi da oslabi nezavisno sudstvo i tako ukine demokratsku podjelu vlasti u zemlji. Situacija u Izraelu je napeta, na demonstracijama u toj zemlji pominje se čak i reč „diktatura“.

Zahtjev da Šolc uputi oštre kritike

Zato je i posjeta izraelskog premijera Njemačkoj bila politički napeta, a uoči nje, stalno se postavljalo pitanje koje jasne poruke će Šolc da uputi svom gostu. Na „Peronu 17“ bio je i Jozef Šuster, predsjednik Centralnog savjeta Jevreja u Njemačkoj. I on se se nadao da će kancelar pronaći oštre riječi: „Mora se uputiti jasna kritika i reći da promjene ustava ukidaju podjelu vlasti između parlamenta i sudstva, i da to nije spojivo s demokratskim principima“, rekao je Šuster uoči dolaska izraelskog premijera.

Sve oči su zato bile uperene u kabinet kancelara, gdje su, nakon komemorativnog dijela posjete, u četvrtak 16. marta razgovarali Šolc i Netanjahu. Neki su se nadali da će Šolc bar u četiri oka Netanjahuu da stavi do znanja koju poziciju Njemačka zauzima po pitanju izraelske reforme pravosuđa.

Zabrinutost, ali ne i oštra kritika

Utoliko je začuđujuće bilo kada su dvojica lidera, gotovo dobre volje i sa više od sat vremena zakašnjenja, izašli pred novinarke i novinare. Kancelar je „kritikovao“ na svoj način: izrazio je „veliku zabrinutost“ zbog planirane reforme pravosuđa. Nezavisnost sudstva je „veliko demokratsko dobro“ i oko toga vlada konsenzus, rekao je Šolc, pritom stalno gledajući u svog gosta. Da li je to bilo dovoljno jasno i glasno? Da li se Netanjahu jednostavno oglušio o te riječi?

Kritika planirane reforme pravosuđa je „apsurdna“, pa čak i „smiješna“, odgovorio je Netanjahu. Izrael ostaje demokratija, poručio je. I kancelar je više puta ponovio koliko je važna demokratija i da su u tome složni on i Netanjahu. Međutim, to što je Šolc ukazao na kompromisni predlog izraelskog predsjednika Isaka Hercoga o planiranoj reformi, nije urodilo plodom.

Hercog je, naime, ove srijede objelodanio plan koji, prema njegovim riječima, podrazumijeva istovremeno jačanje parlamenta i vlade, ali i obezbjeđuje da sudstvo ostane nezavisno. Netanjahu je taj prijedlog, uoči puta za Njemačku, odlučno odbacio. Tako je ostalo da je Šolcovo podsjećanje na taj kompromis ujedno bila i „najglasnija“ kritika upućena tog poslepodneva u Berlinu.

Razočaranje ispred Brandenburške kapije

Umesto glasne i oštre kritike, Šolc je ponovo pozvao Izrael i Palestince na kompromis po pitanju rješenja dvije države kao „dugotrajnog rješenja“, kao i da se zaustave aktivnosti poput izgradnje novih izraelskih naselja.

Tokom Netanjahuove posjete bilo je riječi i o odnosima sa Iranom i strahu da bi ta zemlja mogla da proizvede atomsko oružje. Izrael će učiniti sve što je u njegovoj mogućnosti da to spriječi, poručio je Netanjahu. I za kancelara je to prioritet – kako je sam naveo. Izrael i Njemačku ujedinjuje zabrinutost zbog mogućnosti „da je Iran ponovo krenuo u smjeru eskalacije i da je izveo veoma visoko obogaćivanje uranijuma“, istakao je Šolc i ujedno dodao je da je potrebno pronaći diplomatsko rješenje.

Kancelarove riječi su na kraju razočarale sve one koji su demonstrirali ispred Brandenburške kapije u Berlinu. Previše su očekivali – a očekivali su jasne riječi kancelara. Ali Šolc je ostao vjeran sebi – kao diplomata i kao kancelar koji ne kritikuje previše glasno. Bar ne javno.