Spas od izbora traže u Ustavnom sudu

Sudije već jednom odbile da provjeravaju ustavnost raspisivanja izbora, Jonica ocjenjuje da je u pitanju isti pravni osnov kao u slučaju osporavanja Đukanovićevog ukaza o raspuštanju parlamenta. Gorjanc Prelević navodi da šef države nije imao pravo da raspusti parlament, on tvrdi da su se stekli uslovi za to, da je njegova odluka ustavna i da nije mogao da ignoriše to što je Zakon o predsjedniku u pravnom sistemu

49963 pregleda50 komentar(a)
Ne vidi ništa sporno u svom postupanju: Đukanovi, Foto: Boris Pejović

Ustavni sud Crne Gore neće se baviti odlukom predsjednika države Mila Đukanovića da raspusti parlament ako sudije procijene da je u pitanju pojedinačni pravni akt.

To se već desilo prije tri godine, kad su odbacili inicijativu jedne NVO koja je osporavala zakonitost zakazivanja parlamentarnih izbora za 30. avgust 2020. Tada je Ustavni sud ocijenio da se odluka predsjednika o raspisivanju izbora “odnosi na konkretnu situaciju i konkretne radnje...”, i odbacio inicijativu.

Međutim, ako bi sudije prihvatile da utvrđuju ustavnost ukaza šefa države, onda bi stvari bile drugačije.

Poslanici skupštinske većine potpisali su juče inicijativu za ocjenu ustavnosti ukaza o raspuštanju parlamenta, a od Ustavnog suda očekuju, kako je saopšteno iz Skupštine, da donese privremenu mjeru kojom će suspendovati odluku predsjednika do izbora novog.

Đukanović je u četvrtak donio ukaz o raspuštanju Skupštine, na osnovu kog je juče raspisao prijevremene državne izbore za 11. jun.

”Ako je tačna informacija da je vladajuća većina pokrenula predlog za ocjenu ustavnosti ukaza o raspuštanju Skupštine - podsjetiću da je Ustavni sud nadležan da cijeni ustavnost i zakonitost opštih akata, a da je ukaz o raspuštanju parlamenta po svojoj sadržini pojedinačni pravni akt kojim se uređuje konkretna pravna situacija”, kazala je “Vijestima” pravnica i bivša poslanica Snežana Jonica.

Većina Đukanoviću dala šta mu je nedostajalo: Jonica foto: Arhiva Vijesti

Komentarišući to što je većina podnijela i predlog Ustavnom sudu da se naredi obustava izvršenja svih pojedinačnih akata ili radnji po osnovu ukaza do donošenja konačne odluke suda, što znači i održavanja izbora, Jonica je navela:

”Ako se ovaj zahtjev odnosi na donošenje konačne odluke Ustavnog suda o ukazu, za očekivati je da sud ne prihvati ovaj predlog jer je očigledna nenadležnost za ocjenu ustavnosti”, pojasnila je.

Đukanović je ukazom raspustio Skupštinu, a nakon što je 15. marta u ponoć, po spornim odredbama Zakonu o predsjedniku, istekao rok za formiranje nove vlade.

Obrazlažući odluku predsjednik države juče je na konferenciji za medije rekao da se pozvao na Ustav i “vrlo jasnu normu”.

”Da li sam se pozvao na Zakon o predsjedniku, za koji sam kazao da je neustavan i da me ne obavezuje? Taj zakon je dio pravnog sistema, i biće dok ga Ustavni sud ne isključi, a isključiće ga. Ozbiljan odnos me navodi na ovaj rezon - taj zakon je dio pravnog sistema, šta god ja o njemu mislio...Na današnji dan taj zakon je važeći. Bez ikakvog poziva na taj zakon, s pozivom na Ustav, predsjednik ima pravo da ukazom raspusti parlament. To je razumljivo i čisto tumačenje, nakon detaljnog sagledavanja s timom pravnika. U ukazu se zakon ne pominje, pozvao sam se direktno na član 92 Ustava”, objasnio je.

Kao i politički zvaničnici koji različito tumače potez šefa države, i pravnici oprečno tumače da li je Đukanović imao ovlašćenje da donese ukaz.

Ustavom je predviđeno da se Skupština raspušta ako ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kad predsjednik Crne Gore prvi put predloži mandatara. Zakonodavni dom se raspušta ukazom predsjednika.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević kaže da šef države nije imao pravnog osnova za odluku.

Podsjeća na ustavne odredbe da se Skupština raspušta ako se Vlada ne izabere u roku od 90 dana od kad predsjednik predloži mandatara, navodeći da Đukanović to nije učinio.

”Prema tome, najviši pravni akt u državi, a to je Ustav, je sasvim jasan - predsjednik može da raspusti Skupštinu samo ako se vlada ne izabere u propisanom roku od dana kad on predloži mandatara, a ne kad ga predloži neko drugi, na osnovu bilo kakvog zakona”, rekla je Gorjanc Prelević “Vijestima”.

Upitan zašto, ako se poziva na odredbu 92 stav 3 Ustava o raspuštanju parlamenta, to nije učinio jesenas, kad Miodragu Lekiću nije dao mandat, on je juče kazao da se tada nisu bili stekli uslovi za to, objašnjavajući da je mandatar na kraju ipak predložen.

”Sad su se stekli... Kako god bilo, dotle dok Ustavni sud taj zakon ne stavi van funkcije, neko drugi kome je dato to pravo (mandat) alternativno - jer su računali da mene neće moći da uključe u antiustavnu djelatnost, pa su uključili predsjednicu parlamenta - pokušao je da za 90 dana sastavi vladu, nije uspio, i sad su se stekli uslovi da predsjednik raspusti Skupštinu”, rekao je.

Jonica tvrdi da je Đukanović ima ustavno ovlašćenje za svoju odluku.

”Ono što mu je nedostajalo da bi ranije iskoristio to ovlašćenje - obezbjedila mu je parlamentarna većina izmjenama Zakona o predsjedniku i neizborom vlade”, kazala je.

Jonica, koju parlament nije izabrao za sutkinju Ustavnog suda, podsjeća da je upravo izmjenama tog zakona omogućeno novo predlaganje mandatara, kao i propisana dužnost predsjednika da raspusti Skupštinu u roku od 90 dana od predlaganja mandatara.

”Pri čemu su dodatnom normom na samom kraju zakona omogućili da to uradi baš sad, a ne za desetak dana jer su u članu 24a propisali da mandataru koji je dobio podršku većine poslanika 27. saziva Skupštine za sastav 44. Vlade, rokovi počinju da teku od dana stupanja na snagu zakona”.

Izmjene Zakona o predsjedniku usvojene su drugi put u decembru, nakon što je Đukanović prvobitno odbio da potpiše zakon i vratio ga Skupštini na ponovno odlučivanje. Nakon što je opet izglasan, za mandatara je predložen Lekić.

Đukanović je juče izjavio da ne vidi ništa sporno u svom postupanju, a posebno ne u pozivanju na Ustav.

Gorjanc Prelević naglašava da je, u praksi, Lekića kao mandatara nametnula većina poslanika, na osnovu izmjena Zakona o predsjedniku, čija je ustavnost osporena pred Ustavnim sudom. Novim članom 7f tog Zakona je, kako je pojasnila, predviđeno da će se mandatarom smatrati onaj koga peticijom predloži skupštinska većina, ako ga ne predloži predsjednik.

Dodaje, međutim, da čak ni takav izmijenjeni zakon sumnjive ustavnosti ne daje izvjesno pravo predsjedniku da raspusti Skupštinu, jer, prema njenim riječima, oko toga uopšte nije dovoljno određen.

”U novom članu 7e se decidno kaže da je ‘predsjednik dužan da donese ukaz o raspuštanju Skupštine, ako Skupština ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kad predsjednik prvi put predloži mandatara…’, a ne kaže se da je predsjednik takav ukaz dužan da donese ako mandatar utvrđen peticijom na osnovu novog člana 7f ne sastavi vladu u datom roku”, podvlači Gorjanc Prelević.

Ona je istakla da, iako je u političkom, demokratskom smislu, skandalozno to što već sedam mjeseci Crnom Gorom upravlja vlada koja nema podršku Skupštine, taj problem mora da se rješava u skladu s pravilima koja propisuje Ustav.

Problem mora da se rješava u skladu sa Ustavom: Gorjanc Prelević foto: Luka Zeković

Jonica: DPS-u se ne žuri da “obara” Zakon o predsjedniku

Jonica je ocijenila da je bilo očigledno da se DPS-u ne žuri da pred Ustavnim sudom “obara” izmjene Zakona o predsjedniku, jer, kako objašnjava, iako je taj akt objavljen u Službenom listu 16. decembra prošle godine, dva i po mjeseca niko nije pokrenuo pitanje ocjene njegove ustavnosti.

”Podsjetiću da su obje inicijative podnijete nedavno, i to inicijativa CDT-a 28. februara, i inicijativa Borisa Bastijančića, savjetnika predsjednika države, tek 2. marta - dakle, dva dana nakon što je to već uradio CDT”, kazala je Jonica.

Ona je istakla da je bilo indikativno i to što je DPS odlučio da ovaj zakon osporava inicijativom pojedinca, a ne predlogom za ocjenu ustavnosti poslanika, ako se zna da je postupak po inicijativi mnogo duži jer sadrži dvije faze, dok postupak po predlogu koji podnosi najmanje pet poslanika ima jednu fazu.

”Neophodno je da javnost zna - da se ne može pripisivati odgovornost Ustavnom sudu što do ovog ‘kritičnog datuma’- 16. marta, nije odlučivao o izmjenama Zakona o predsjedniku. Iz datuma kad je Bastijančić podnio inicijativu, kao i iz činjenice da je podnijeta inicijativa pojedinca, a ne predlog poslanika očigledno je da se DPS-u nije žurilo da ovaj zakon bude stavljen van pravne snage, odnosno da su napravili model koji im garantuje da će ovaj zakon biti na pravnoj snazi 16. marta, jer u ovim okolnostima Ustavni sud nije imao ni teoretsku procesnu mogućnost da odlučuje o tome do tog datuma”, ocijenila je Jonica.

Skupština: Nastavljamo s radom

Iz parlamenta je saopšteno da je činom raspuštanja Skupštine, odnosno donošenjem ukaza o njenom raspuštanju, prestao mandat poslanicima prije roka na koji su izabrani - prije 2024. godine.

”Međutim, donošenjem ukaza o raspuštanju Skupštine i odluke o raspisivanju izbora ne prestaje mandat poslanicima, već je Zakonom o izboru odbornika i poslanika definisano da mandat poslanicima prethodnog saziva prestaje verifikacijom mandata novoizabranih poslanika”.

Pojašnjeno je da Skupština Crne Gore i njena radna tijela nastavljaju sa radom u okviru svojih ovlašćenja i u narednom periodu.

Za 4. april je već zakazana sjednica na čijem će dnevnom redu biti izbor četvrtog sudije Ustavnog suda i skidanje imuniteta petoro poslanika DPS-a i SD-a u slučaju dodjele stanova i stambenih kredita bivših vlada DPS-a, a po zahtjevu Specijalnog državnog tužilaštva.

Inicijativa nije stigla u Sud, DF hoće garanciju o skraćenju mandata

Ukaz o raspuštanju Skupštine i odluka o raspisivanju izbora tek juče poslijepodne su dostavljeni parlamentu.

Pozivajući se na podatke iz medija, 41 poslanik parlamentarne većine je prethodno potpisao inicijativu Ustavnom sudu koja, kako je potvrđeno “Vijestima” iz te institucije, juče do kraja radnog vremena nije bila predata.

”Nakon javnog saopštenja predsjednika Crne Gore da je donio ukaz o raspuštanju 27. saziva Skupštine, poslanici parlamentarne većine predali su Predlog za ocjenu saglasnosti sa Ustavom i zahtjev da Ustavni sud naredi da se obustavi izvršenje svih pojedinačnih akata ili radnji po osnovu pomenutog ukaza do donošenja konačne odluke Ustavnog suda”, saopšteno je iz Skupštine. Oni spore ustavni osnov za odluku predsjednika.

Predlog za zahtjeve za ocjenu ustavnosti uputili su Građanski pokret URA i Socijalistička narodna partija, rečeno je “Vijestima”.

Drugi neformalni sagovornik rekao je da je DF tražio potpisivanje propratnog dokumenta kojim se svi poslanici skupštinske većine (41 ukupno) obavezuju na pokretanje inicijative za raspuštanje parlamenta najkasnije mjesec nakon inauguracije novog predsjednika.

Đukanović: Neophodna normalizacija društvenih prilika

Obrazlažući raspisivanje izbora za 11. jun, Đukanović je juče na konferenciji za medije u Vili Gorica da kako je Crna Gora “potpuno paralisana” na evropskom putu, i da “političku i institucionalnu agoniju” treba što prije prekinuti.

”Svi su svjesni duboke političke i institucionalne krize, koju je proizvela neodgovorna parlamentarna većina. Istrajno sam se držao Ustava, da ne doprinesem tome. Vladi je izglasano nepovjerenje 20. avgusta prošle godine. Od tada je tekao rok, da se do 19. septembra predloži mandatar. Za to se nisu stekli uslovi. Neki se nisu odazvali na konsultacije, niti dostavili potpise kojima bi podržali kandidata za mandatara. Ubjeđen sam tada da je najbolje bilo skraćenje mandata parlamentu i raspisivanje izbora. Umjesto toga, promjenjiva većina pribjegla je neustavnom djelovanju i donijela izmjene Zakona o predsjedniku. Vratio sam ga na ponovno odlučivanje. Uprkos upozorenjima, kontroverzni zakon je ponovo usvojen. Ukazom sam proglasio zakon, koji je stupio na snagu i proizvodi pravna dejstva. Poznato je kako se završio pokušaj formiranja vlade Miodraga Lekića. Stoga su se stekli uslovi da, saglasno Ustavu, član 92 stav 3, donesem ukaz o raspuštanju parlamenta. Primjenjujući član 92 stav 5 Ustava, donio sam odluku o raspisivanju izbora za 11. jun”, rekao je Đukanović.

Crnoj Gori je, podsjetio je, prijeko potrebna normalizacija društvenih prilika i okolnosti.