Ljubavni lavirinti: Obično i nevažno najintenzivnije kreira i oblikuje živote, naše ličnosti i karaktere

U romanu “Sa nama počinje” (prevela Dubravka Srećković Dujković) Kolin Huver piše o svakodnevnim, ali i nepredvidivim, događajima koji na razne načine utiču na kreiranje i tok ljudskog života. Piše o onom s čime se često susrećemo i što nam, u prvi mah, djeluje obično i nevažno, ali, nekad i sa dugim kašnjenjem, na kraju ipak shvatimo da upravo to najintenzivnije kreira i oblikuje naše živote, naše ličnosti i karaktere, jednom riječju, trasira ljudske sudbine.

A da li je sve to nenadano, neočekivano, da li te dogodovštine dolaze iz nekog prostora kojim ne vlada ljudska volja, da li se sve to tvori izvan ljudskog razuma, pitanja su koja i dalje ostaju bez pravog odgovora. Koliko zaista te, uslovno rečeno - slučajne dogodovštine, jesu zaista slučajne, nepredvedive, uostalom, da li slučaj kao slučaj, u elementarnom značenju te riječi, zaista postoji, čovjek još uvijek ne zna i pored toga što je čovjek jedino biće na zemlji kojem je Bog darovao dio svoga intelekta, dio svoje intencije i sposobnosti da stvara, dao mu savjest koja mu omogućuje da se zbog nečeg učinjenog, ili neučinjenog, kaje ili pak da bude ponosan na nešto ili nekog.

U knjizi “Sa nama počinje” Kolin Huver je dala dosta elemenata pomoću kojih bi čitalac sam mogao pokušati da odgovori na neko od prethodnih pitanja. Autorka je istkala zanimljivu priču o rastavljenom braku dvoje mladih ljudi, o njihovim kasnijim životnim putevima kakve niko od njih ranije nije predvidjao, a još manje planirao, kao i o odrastanju njihove kćerke, priču u kojoj se čitalac susreće sa naglim i strmoglavim preokretima koji često, i iz temelja, mijenjaju osnovni (i očekivani) pravac njihovih životnih staza, priču u kojoj je teško smisliti lagodan način rješavanja njenih zapleta.

Zbog toga se čitaocu samo nameće pitanje: da li iza svih tih zbivanja stoji neki moćni planer, neki savršeni Razum, odnosno Nadrazum, koji režira sve pa i ta, uslovno rečeno slučajna dogadjanja. U ovoj knjizi autorka govori kako su Lili i njen bivši muž Rajl poslije razvoda braka kao intelektualci pronašli jedan solomonski sporazum, kompromisno i posve bezazleno rješenje njihovog daljeg međusobnog odnosa.

Naime, oboje pristaju da na civilizovan, način i dalje komuniciraju kao časni i pošteni ljudi kako bi njihova kćerka, makar samo prividno, odrastala u što normalnijim porodičnim uslovima. Htjeli su da djeluju kao roditelji kojima je stalo do svoje porodice, upravo onakve kakve je njihova ćerka očekivala i potajno željela da ima, uostalom, onakve kakva je njihova kćerka svojim besprekornim ponašanjem i zasluživala, tim više što ona ničim nije doprinosila njihovim međusobnim nesporazumima, svađama i konačno razvodu braka. Lili je takav način komunikacije sa bivšim mužem posve odgovarao, pružao joj je mogućnost staloženijeg i mirnijeg života, znatno podnošljivijeg od onog ranijeg, od života koga je imala u bračnoj zajednici sa Rajlom.

Međutim, samo dvije godine kasnije Lili, nekim slučajem, susreće svoga nekadašnjeg momka Atlasa. Taj neočekivani susret na do tada mirnoj pučini njenog života stvara se ogromna i sasvim neočekivana bura, bura koja će je potopiti, ugušiti, ali ne samo nju. Ispočetka bila je presrećna ne samo što pored sebe opet gleda Atlasa, već i zato što Atlas želi da obnovi vezu sa njom. Nažalost, Lili ispočetka nije zala koliko će dugo ta njena sreća trajati.

Lili je suviše sporo shvataa da je sada i njen bivši muž Rajli u igri. Da Rajlija ne može posve isključiti iz svog života, iz cijelog toka priče jer je, napokon, Rajli otac njene kćerke koja ga puno voli. Osim toga ko zna koliko se puta do tada uvjerila da je upravo Atlas bio nepresušni izvor Rajlove mržnje i bijesa, česti uzrok njihovih medjusobnih ljutnji i svadja.

Da bi ishod priče bio još nepredvidljiviji, neizvjesniji, autorka govori i o Atlasovoj prošlosti koja bi malo koga mogla da ostavi ravnodušnim. Iako Atlas pokušava da pomogne neodlučnoj, uznemirenoj, pa i uplašenoj Lili u pronalaženju dobrog rješenja, tok priče u ovoj knjizi ima puno iznenadjujućih trenutaka. Kolin Huver na skoro sve te dogođaje gleda iz različitih perspektiva, pa čak i iz perspektive Atlasa kada čitalac saznaje i Atlasovu verziju priče. Pogotovo je interesanto gledanje iz perspektive zbunjene Lili koja pokušava da se izbori za pravu ljubav za kojom je odavno čeznula što priču čini intrigantnijom, interesantnijom i u svakom slučaju čitljivijom.

Ovu knjigu karakteriše autorkin poseban dar za uvjerljiv opis svojih likova, kao i dar za slikanje njihovih karaktera, odnosno onih okultnih osobina kako malo čije pero može da oslika tako uvjerljivo i jasno. Kolin Huver piše o složenim porodičnim odnosima sa uvjerenjem da se samo sa velikim povjerenjem u svog partnera može normalno živjeti i stići do srećnoga kraja. Ona kroz vrlo napete i uzbudljive dogodjaje dočarava tugu i bol ali i nadu u uspješan i sretan novi početak.

Svojim ljubavnim romanom “9. novembar” (prevodilac Marko Mladenović) Kolin Huver se čitaocima predstavlja takođe kao veliki majstor opisa samo naizgled običnih događaja. Autorka ovom knjigom dokazuje da bestseler ne mora imati neobičnu priču već da je možda mnogo važnije da ta priča bude ispričana na neobično interesantan i u književničkom smislu kvalitetan način.

Glavni lik ovog romana je mlada i prelijepa djevojka Falon koja treba da se odseli iz Los Andjelesa. Samo dan prije njene selidbe susreće Bena, mladog i veoma ambicioznog romanopisca i tada počinje ljubav “na prvi pogled”. S lakoćom oboje odlučuju da cio taj dan provedu zajedno. Ispostavilo se da je to njihovo cjelodnevno druženje pred Falonin odlazak imalo smisla. Falon kao privlačna i inteligentna djevojka, snažno je inspirisala mladog i talentovanog pisca Bena, pa je Ben brzo odlučio da Falon bude junakinja njegovog budućeg romana. Kako bi se to i očekivalo, njihovo poznanstvo i druženje se neće završiti toga dana.

Istina, oni se razilaze, svako ide svojim planiranim putevima, vode odvojene živote, bore se za dašak boljeg i lagodnijg života, ali veoma često posredstvom tehničkih uredjaja medjusobno kontaktiraju. I pored toga što su oboje okupirani svojim privatnim problemima, svojim nevoljama, nedaćama, ponekad i sa sitnim radostima, ipak odlučuju da se susreću svake godine po jedanput i to istog datuma.

To se odvijalo tako sve dok Falon nije posumljala u Benovu iskrenost. Po ustaljenom mišljenju mnogih ljudi da je od svih crva, crv sumnje najzlobniji prema čovjeku, najagresivniji, i ovoga puta pokazalo se ispravnim. Prema njoj je ta sumnja bila surova tako da je lako slomila bezazleno i iskreno srce mlade i nadobudne djevojke.

Ben nije moga da prezentuje stvarnost, stvarnost koje se Falon potajno pribojavala. On ju je skrivao u priči svog romana u kome je upravo Falon bila važan, ako ne i najvažniji lik. Skrivao ju je u formi obrta ljubavne priče namijenje čitaocima njegove buduće knjige.

Roman “Veriti” (preveo Marko Mladenović) nije samo zanimljivo štivo, nabijeno snažnim emocijama, već je to i veoma uzbudljiv roman. U ovom romanu Louen Ešli, neafirmisana spisateljica na ivici finansijske propasti je jedna od glavnih likova priče. Glavni tok priče počinje dolaskom Džeremi Kroforda, muža taško povrijeđene supruge Veriti (koja je prije svoje povrede stekla slavu pišući bestselere), kod Loren Ešli da zatraži od nje uslugu, zapravo da je zamoli da ona dovrši rukopise njegove žene Veriti, koja zbog teške povrede nije mogla da to uradi. Louen prihvata posao. Ona stiže u dom Krofordovih s namjerom da ostane dan ili dva koliko je smatrala dovoljnim da razvrsta papire u Veritinoj radnoj sobi, da sakupi sve bilješke i nacrte koji će joj biti potrebni za rad. Ali što više vremena Louen provodi u društvu Džeremija Kroforda, manje joj se žuri da ide.

Preturajući po Veritinim papirima, Louen otkriva skriveni rukopis, autobiografiju u kojoj se nalaze jeziva priznanja koja je autorka namjeravala da odnese sa sobom u grob. To je ispovest o događajima koji su njenoj porodici okrenuli život naglavačke. Monstruozna istina koja će, bude li otkrivena, dodatno skrhati Džeremija i njegovog sina. Louen ne odaje tajnu, dozvoljavajući Džeremiju da i dalje misli kako je Veriti samo nevina, nesrećna žrtva loših okolnosti. Džeremi je požrtvovan otac i suprug, a Louenina osjećanja prema njemu postajala su sve snažnija. Ona počinje da se pita da li zaista želi da Džeremija drži u neznanju...

Kolin Huver (1979) je savremena američka književnica. Napisala je jedanaest romana i pet novela. Živi u Teksasu.

( Vujica Ognjenović )