Nego, koga bismo za direktora?

"... pa, pa, paranoja

doviđenja, lepa moja"

Familija, Paranoja (Seljačka buna, Komuna, 1997.)

Akila Zed - crni ram, siva stakla - Adidas duks sa kapuljačom - California full zip hoody, retro, osamdesete - s tim da je kapuljača bila u off-modu - da je bila u on-modu pa da shvatim (i prihvatim). Pa onda teget, skoro crne, M & S farmerice + nešto između thru-hike patika i construction boots - Alpina. To je bilo izdanje u kojem sam se pojavio na svečanosti polaganja kamena temeljca dogradnje zgrade AF UCG, pretprošlog četvrtka, 2. marta, tačno u 10:15 sati.

Ako je do mene, odnosno do mog outfita - onda se izvinjavam - uz obaveznu napomenu da sam toga dana samo ja izgledao kao arhitekt - mnogo mlad, mnogo sladak - svi ostali su izgledali kao...

OK, o odjevnim kombinacijama koje preferiraju crnogorski arhitekti (možda) u nekom od narednih brojeva... Arhitektice na stranu, za sad. A tek studentice, odnosno studenti... Njih bolje da ne pominjem.

***

I još vele (neki) da se u Ustavu Crne Gore ne pominje sloboda kretanja - vele da sam to izmislio.

OK, Ustav kaže - Kretanje i nastanjivanje/ Član 39, stav 1 - citiram: “Jemči se pravo na slobodu kretanja i nastanjivanja, kao i pravo napuštanja Crne Gore. Sloboda kretanja, nastanjivanja i napuštanja Crne Gore može se ograničiti ako je to potrebno za vođenje krivičnog postupka, sprječavanja širenja zaraznih bolesti ili iz razloga bezbjednosti Crne Gore.”

E sad, da li je neko - neko tanjih živaca - mogao da poveže moj outfit - u kompletu sa činjenicom da sam se izdvojio iz gomile koja se u pretprošli četvrtak okupila oko ulaznih vrata u zgradu AF (prva faza - verzija Baćka Kekovića) - sa stereotipnim predstavama o teroristima - očigledno jeste, ne sporim - otud, valjda, i preventivno djelovanje u skladu sa "razlozima bezbjednosti Crne Gore" - što takođe ne sporim...

Kako bilo, ta krajnje bizarna epizoda mi je u sjećanje prizvala stari mim - koji kaže: "Nestao (konj) jednorog” - onda ide slika bijelog jednoroga - a ispod slike stoji - "Ako ga neko vidi, neka smanji unos tzv. nedozvoljenih psihoaktivnih supstanci" - da ne kažemo droga, je li...

Mim mnogo bolje zvuči u originalu - na engleskom...

***

A što se tiče "arhitektonskog izgleda" buduće zgrade AF, konstatovao bih da nam (od avgusta mjeseca prošle godine) nijesu dostupna idejna rješenja na koja je saglasnost dao glavni državni arhitekt - niti nam je dostupna planska dokumentacija, kad smo već kod toga - tako da nijesam u poziciji da zauzmem konačan stav po tom pitanju.

Onako odoka, na osnovu tog (jednog) renderinga koji nam je dostupan - riječ je o pogledu iz pravca zapada - rekao bih da moramo, za početak, skinuti tzv. brisoleje sa centralnog dijela kompozicije u prizemlju - i ostavit samo staklo - možda čak i povući liniju ulaza do same linije fasade (ako već nije povučena, ne vidi se dobro na renderingu), kako bi se dobio komotan pseudo-portiko. A što se tiče sekundarne vertikalne komunikacije - stepenišnog bloka koji je odvojen od centralnog bloka, od mase zgrade - o tome bi valjalo dooooobro razmisliti - jer ovo što vidimo na renderingu ne služi nikome na čast - a pogotovo ne arhitekticama arhitektima. Upravo suprotno - ukazuje, per se, na tragi-komične, duboko-periferijske značajke CG arhitekturice u potonjem periodu.

Kad već pomenuh eksternu vertikalnu komunikaciju - dodao bih da je Baćko Keković od samoga starta insistirao na institutu za arhitekturu i urbanizam - na instituciji koju nije vidio, koliko se sjećam, kao puki suplement AF-u, nego kao zasebnu, nezavisnu organizacionu jedinicu - kojoj je namijenio cijelu posljednju (potkrovnu) etažu - s tim da se nastavno osoblje AF ne bi miješalo sa osobljem instituta - nastavno osoblje bi bilo strogo odvojeno od osoblja instituta, molim vas - otud na originalnom projektu i parne vertikalne komunikacije - dvije ili četiri (kladio bih se da ih je bilo četiri) - što će reći da je taj vertikalni blok koji vidimo na priloženom renderingu tek žalosni i prežalosni relikt Kekovićeve ideje.

Dakle, govorimo o institutu kao nezavisnoj jedinici - ali opet u nekoj vrsti veze sa AF-om. A govorimo i o karakteru Kekovića, kao vrlo specifične individue...

***

U okviru radne posjete AF-u, koja je bila upriličena u ljeto davne 2021. godine, rektor Božović - u to vrijeme vršilac funkcije rektora UCG - podržao je "inicijativu za osnivanje instituta za urbanizam i arhitekturu" na AF-u, iza koje je stajala vrlo agilna i vrlo visprena gospođa Perović, dekanesa AF.

"Ukazujući", veli, "na aktuelne razvojne projekte Fakulteta (AF-a, op.a.), Perović je konstatovala da je u prirodi svakog fakulteta odnosno univerziteta, kao institucije najvišeg ranga, da se artikulišu društveni i kulturni razvoj države (! - op.a.), te da se kroz urbanizam i arhitekturu direktno interpretira nivo razvoja kulturne zajednice (koliko god taj nivo bio žalosno i prežalosno nizak - op.a.), što nas obavezuje na oslobađanje od individualnih pretenzija u korist kolektivnih (uh, uh - op.a.), u svakom segmentu djelovanja. U tom pravcu, izložila je inicijativu za osnivanje instituta za urbanizam i arhitekturu, uz potrebu i potencijalni model za dobijanje sredstava za proširenje prostornih kapaciteta, što je rektor Božović u potpunosti podržao”.

I eto - položismo kamen temeljac dogradnje zgrade AF u pretprošli četvrtak - a institut, ako smijem da primijetim, niko ne pomenu - bez obzira na to što je (i) institut figurirao kao argument u korist priče o proširenju prostornih kapaciteta AF-a.

U govoru dekanese Perović - koji je (prigodno) naslovljen "Postavljanje kamena temeljca" i koji je - za razliku od idejnog rješenja ako-bog-da zgrade AF - dostupan na Netu - nema pomena o institutu - bez obzira na konstatacije koje je tokom pomenute radne posjete iznio naš nesamosvjesni Neimar svjetskog renomea (Bjelopoljski Le Corbusier) - pozivajući se na svoja višedecenijska iskustva u projektantskoj praksi - od kojih bi se mnogi ogradili, da su na njegovom mjestu - a po pitanju nužnosti “integracije teorije i prakse” - opa! - i "oblikovanja" te integracije u okvirima priče o AF - konkretno, da bi “institut upravo mogao biti važna karika u razvoju Arhitektonskog fakulteta” - i obratno, pretpostavljam - ili paralelno - ili, još bolje - zasebno: apsolutno van dometa Sveta Gavrovoga i nesamosvjesnoga NSR BPLC.

Nego, koga bismo za direktora instituta...

( Borislav Vukićević )