Pavićević na suđenju za ubistvo Đurića: Nikom na taj način ne treba oduzeti život

Kotoranin Dejan Pavićević tvrdio je danas u Višem sudu da nema nikakve veze sa ubistvom sugrađanina Dalibora Đurića.

Pavićević i Miloš Trbo, optužnicom specijalnog tužioca Saše Čađenovića terete se da su 22. septembra prošle godine doprinijeli još neidentifikovanim osobama da na podmukao način i iz koristoljublja ubiju Đurića u Poluotvorenom odjeljenju spuškog zatvora.

Pavićević je pred vijećem sudije Dragoja Jovića kazao da mu je žao Đurića i da “nikom na taj način ne treba oduzeti život”.

Iznoseći odbranu objasnio je da je Đurića znao iz viđenja i da nijesu bili u nekim odnosima.

Dodao je i da je za ubistvo Đurića saznao tek nakon što je uhapšen, ali i da je u tom periodu bio baš pod uticajem opijata.

Tokom trosatnog suđenja detaljno je opisao svoje kretanje 22. septembra 2016. godine, tvrdeći da je na poziv prodavca mobilnih telefona iz Gintaša, sa Trbom krenuo iz Kotora ka Podgorici, kako bi podigao mobilni telefon svog sina koji je dva dana ranije ostavio kod majstora radi popravke.

“Sa Trbom sam krenuo oko 10 sati preko Njeguša za Podgoricu. Na Trojici sam pronašao bidon u koji sam sipao vodu i stavio ga u gepek automobila 'golf 4' kojim sam upravljao”, kazao je on.

Ispričao je da ga je u Podgorici, na nekih 100-200 metara od Delte zaustavila policija jer im je neko prijavio da šeta po putu i da su ga tada pretresli.

“Nakon toga zaputili smo se ka Gintašu, a vozilo sam parkirao u podzemnoj garaži. Nakon što sam preuzeo telefon od majstora zaputili smo se ka Zabjelu, gdje sam od jedne osobe, čije ime ne želim da saopštim kupio 20 grama heriona za svoje lične potrebe”, rekao je Pavićević dodajući da je u Gintašu kupio i malu vagu koja je pronađane kod njega kada je uhapšen.

“Nju sam kupio za lične potrebe a ne da bih prodavo drogu. Duži niz godina sam zavisnik o opojnim drogama i često znaju da mi prodaju 17 umjesto 20 grama odnosno manje nego što platim”. Pavićević je dodao da je nakon kupovine droge primijetio dva vozila za koja je pomislio da ga prate pa je iz straha da ne bude uhapšen pokušao da zametne svoje tragove, budući da mu se već sudi zbog prodaje droge.

“Tako sam se našao na putu za Spuž. Na prvo skretanje pošao sam desno i došao do kraja jedne ulice. Bila je to slijepa ulica. Jedna žena je počela da galami na mene - šta ćeš ti tu, rekao sam joj da želim samo da se okrenem što sam i uradio. Znao sam da postoji put preko brda koji vodi do magistrale Danilovgrad - Nikšić i zaputio sam se ka njemu. Moja krajnja destinacija je bila Danilovgrad, jer me bilo strah od ovih koji su me pratili ili sam ja imao halucinacije da me prate. Da bih bio siguran da li me zaista neko prati parkirao sam auto i otišli smo u lokal 'Sweet hart' kako bi jeli”, kazao je on.

Dodao je da je na snimku vidio da je Trbo izlazio iz tog lokala, a da zna da je i on jednom izlazio.

“Telefone koji su bili kod nas niko nije isključio nego kako sam zunjao dva dana prije toga baterije su se ispraznile. U tom lokalu pitao sam radnicu da mi pozajmi punjač”.

Pavićević je tvrdio da je bio u tom lokalu u vrijeme kada je ubijen Đurić, a da su se iz tog kafića zaputili ka selu Donji Rsojevići, odakle je rodom.

“To je bilo oko 18.25 Toliko sam bio opterećen tim autima što me prate, da sam u jednom momentu rekao Milošu da je moguće da ostanemo da spavamo na selu. Telefon sam uspio da upalim u jednom trenutku dok smo vozio od Danilovgrada ka Martinićima. Tamo sam se zaputio najviše kako bih posjetio grob svog brata i znam da je to bilo prije mraka. Nakon posjete groblju krenuo sam ka kućama stričeva, to je bilo negdje oko 20 sati i 30 minuta. Pitao sam strica kako mi je najlakše da dođem do Kotora, jer mi je neprijatnobilo da me gleda da ostanem tu da spavam u takvom stanju”, objašnjavao je on.

Kotoranin je tvrdio da ne zna gdje su Rogami i da je 15 minuta prije hapšenja stao na Glavi Zete kako bi pio vode.

“Toliko sam bio na drogama da sam zaboravio da u gepeku imam bidon sa vodom. Kada sam se toga sjetio krenuo sam da pijem iz njega, ali mi se osjećao na benzin. Pitao sam Trba da li i njemu, i kada mi je potvrdno odgovorio bacio sam bidon pored puta”.

Tvrdi da je tek nakon hapšenja saznao da je bilo ubistvo: “Prvo sam salušavan zbog droge. Nekoliko dana nakon hapšenja pred Specijalnim tužilaštvom sam saslušavan zbog ubistva Đurića. Tada sam rekao nešto u smislu da je možda on pucao na mene prije 10 godina kada je, prema onome što priča ulica, pokušao da me ubije škaljarski klan. Ja nisam član nikakvog klana bio tada niti sam danas”.

Pavićević je u sudnici rekao da prilikom davanja prve izjave nije bio pri sebi, i da je rekao da samo želi da spava jer je bio pod dejstvom narkotika:

“Nekih detalja se ne sjećam, ali nijesam toliko lud da se ne sjetim ako sam učestvovao u nečijem ubistvu”.

Nije provjeravao da li su tačne priče da je Đurić pucao na njega prije deset godina

Odgovarajući na pitanja specijalnog tužioca Saše Čađenovića, optuženi Pavićević kazao je da nikada nije provjeravao da li su tačne priče da je ubijeni Đurić pucao na njega prije deset godina.

“Nikada sa njim nisam imao svađu. Imao sam kuma koji je prije deset godina ubijen u Beogradu, koji je bio njihov prijatelj. To je Slobodan Stevanović zvani Steka. Poslije toga na mene je pucano. Moj kum je prvo ranio Đurića, Kneževića i Jovanovića, a onda je mjesec kasnije ubijen u Beogradu. Neko je pretpostavio da sam bio sa kumom kada je pucao i ranio ove mladiće, pa vjerujem da je zato kasnije pucano na mene. Sa Đurićem nikada nijesam razgovarao o tome”, odgovorio je Pavićević.

Tužioc ga je pitao i gdje se, istog dana kada je ubijen Đurić, nalazio šest sati, jer se prema njegovoj odbrani ka Kotoru se zaputio nešto poslije 20 časova, a uhapšen je sljedećeg dana dva sata poslije ponoći.

“Osjećaj za vrijeme mi je slab. Stajali smo više puta kako bi pili vodu i odmarao od vožnje”, obrazložio je on.

Odgovarajući na pitanja svoje advokatice Marije Ćalasan optuženi je kazao da je preko 15 godina uživalac droga, da je u trenutku hapšenja imao 78, a sada oko 120 kilograma.

( Svetlana Đokić )