Španija: Mještani Kaseresa protiv rudnika litijuma

Nije to bila topla dobrodošlica za glamurozno odjevene goste koji su pristizali na filmski festival u Kaseresu. "Ne rudniku! Da životu!", "Kaseres nije na prodaju!", "Sramota!" – skandiralo je nekoliko stotina demonstranata duž ulice koja vodi do Velikog teatra. A kakve veze ima lokalni filmski festival sa rudnikom?

Radi se o sponzoru, Extremadura New Energies, kompaniji koja planira da u narednih 26 godina proizvede 467.000 tona litijum-hidroksida. Ruda bi trebalo da se vadi samo nekoliko kilometara od Velikog Teatra.

Kompanija se nada da će takvi gestovi, finansirani od strane njene fondacije, uvjeriti lokalnu zajednicu u njene časne namjere. Aktivisti protiv rudnika litijuma iz platforme "Sačuvajmo planine Kaseresa" vide to kao jeftin trik.

Kaseres je uspavani grad od 100.000 stanovnika, popularan među turistima zbog starog grada pod zaštitom Unesko -a. Nalazi se u ruralnoj i često zanemarenoj Ekstremaduri, najsiromašnijem regionu Španije, na granici sa Portugalijom.

Prije nekih šest godina, Kasares se pridružo sve dužoj listi mjesta u Evropi koja su se našla u geopolitički obojenoj trci za resurse.

Trka za "bijelo zlato" u Evropi

Litijum je metal koji se koristi u baterijama visokih performansi, ključan za tehnologije za smanjenje emisije ugljen-dioksida kao što su solarni paneli i električna vozila, plus pametni telefoni i laptopovi.

Australija, Čile i Kina su najveći svjetski proizvođači sa 90 odsto tržišnog udjela, prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma. Eksploatacija litijuma, posebno u južnoameričkim slanim jezerima, povezana je sa uništavanjem životne sredine, nedostatkom vode i – u Boliviji – žestokim političkim reakcijama.

Posljednjih godina, EU je preduzela korake da se oslobodi zavisnosti od uvoza takozvanih kritičnih sirovina potrebnih za tehnologiju budućnosti, djelimično i povećanjem eksploatacije domaćih sirovina kao što je litijum.

Za i protiv rudnika u Kaseresu

Montanja Čaves, portparolka organizatora protesta, kaže da ih "veoma brine" novi plan EU.

Aktivisti se brinu zbog bezbroj stvari: pritisak na lokalno vodosnabdijevanje – nijedna rijeka ne teče kroz Kaseres – zagađenje vazduha usljed povećanog saobraćaja na putevima, kontaminacija vode i zemljišta hemikalijama koje se koriste u rudarstvu i rafiniranju, prašina, buka, pa je tu čak i potencijal destabilizacije tla upotrebom eksploziva.

Planina Sijera de la Moska, koja se nalazi između grada i budućeg rudnika, ima veliki značaj za Čaves. Kao mnoge žene u okolini, i ona je dobila ime po toj planini, tačnije po zaštitnici Kaseresa, Bogorodici sa planine.

"Od malena sam imala jaku vezu sa ovim krajem", rekla je za DW, zbog čega se ona i drugi mještani godinama bore protiv rudnika.

Ipak, čini se da ne misle svi isto. "To je fantastično", rekao je o budućem rudniku 76-godišnji Hoze-Antonio, penzionisani agronom. "Kaseres je grad penzionera, ništa drugo". On smatra da su gradu potrebna radna mjesta.

U šetnji krivudavom trgovačkom ulicom bio je i Ugo Galjeano, 23-godišnji student turizma. On stvari vidi slično: "Ovde nema industrije. Samo turizam nije dovoljan, gradu je potreban ekonomski motor".

Potražnju za litijumom u EU u velikoj mjeri pokreće automobilska industrija. Ovaj sektor čini sedam odsto ekonomske proizvodnje, a EU planira da do 2035. postepeno ukine prodaju novih automobila sa motorima sa unutrašnjim sagorijevanjem, kao dio šireg plana do 2050.

Rudnik litijuma, druga runda

S obzirom na politički i ekonomski značaj tih projekata, moglo bi se pomisliti da aktivisti protiv rudnika u Kaseresu nemaju šansi. Ali 2017. su već ostvarili pobjedu mobilišući gradsko stanovništvo protiv prvobitnih planova za rudnik.

Pošto se lokalna vlada takođe usprotivila, Extremadura New Energies je morala da napravi novi projekat i sada je plan da to bude – podzemni rudnik sa dodatnim postrojenjima i objektima u blizini.

Gradonačelnik Luis Salaja iz Socijalističke partije lijevog centra usprotivio se prvobitnom planu, ali je otvoreniji za novi predlog, koji je zvanično podnijet krajem prošle godine i lokalne vlasti ga još uvijek razmatraju.

Ramon Himenez, direktor Extremadura New Energies, vjeruje da se raspoloženje u Kaseresu sada promijenilo:

"Kada sam objasnio da je rudnik pod zemljom, da nećemo koristiti sumpornu kiselinu ili prirodni gas, da ćemo proces zagrijavati korišćenjem zelenog vodonika koji ćemo dobijati solarnom energijom, da ćemo koristiti vodu iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda – ljudi su shvatili da je uticaj na životnu sredinu smanjen na najmanju moguću mjeru i vidjeli moguće koristi", rekao je on za DW.

Rudnik bi trebalo da stvori nekoliko stotina dugoročnih radnih mjesta, i da državne kase napuni poreskim prihodima, rekao je Himenez.

On tvrdi da se litijum mora negdje eksploatisati, pa je bolje da se to uradi u EU, gdje postoje stroži zakoni o zaštiti životne sredine. Rafinisani litijum bi se prodavao automobilskim kompanijama u Španiji i EU, umjesto da stiže iz Kine.

Rudarske firme "obično tjeraju po svom"

Gevin Mad, profesor ekološkog inženjerstva sa Univerziteta RMIT u Australiji, smatra da postoji mnogo nesigurnosti oko dugotrajnog uticaja eksploatacije litijuma.

Teoretski, to što obećava Extremadura New Energies tehnički je moguće, ali postoje i mnoge opasnosti koje pominju aktivisti. Na kraju krajeva, to zavisi od konkretnog rudnika, rekao je Mad.

Rudarska industrija u Španiji ima lošu reputaciju, i to s pravom, primjetio je on, ukazujući na zagađenja na jugozapadu zemlje.

"Rudarske firme nisu navikle da im se govori šta smiju, a šta ne smiju da rade. Oni obično tjeraju po svom", rekao je Mad i dodao da bi lokalne zajednice trebalo da budu u mogućnosti da kažu "ne" rudniku, ali je uspješan otpor rijetkost.

U Srbiji i Portugaliji je otpor bio uspješan

Jedan od tih rijetkih primjera je dolina Jadra u Srbiji gdje je trebalo da nastane najveći rudnik litijuma u Evropi. Ali, zbog protesta javnosti, anglo-australijskom rudarskom gigantu Rio Tinto prošle godine je uskraćen prilagođeni prostorni plan. Ostaje da se vidi da li je ta odluka konačna.

Planovi za rudnik Mina do Baroso u sjevernoj Portugaliji takođe su naišli na žestok otpor.

Direktor Extremadura New Energies Ramon Himenez je uvjeren da će Kaseres odobriti rudnik i da će početi s radom već naredne godine.

Ta firma je već bacila oko i na druge potencijalne lokacije – koje su "ekološki i ekonomski održive".

"Neke su u Španiji, neke u Evropi, neke u Australiji", rekao je on, ne otkrivajući gdje očekuje da će njegova frima eksploatisati "bijelo zlato".

Bez obzira da li će Kaseres na kraju imati rudnik, malo je vjerovatno da će potražnja za litijumom uskoro nestati. Evropska komisija je procijenila da će do 2030. biti potrebno do 18 puta više litijuma nego sada, a do 2050. čak 60 puta više – da bi EU ispunila svoje klimatske ciljeve.

( Deutsche Welle )