Ljubav je univerzalna i briše sve granice

Duhovne, rodoljubive, ljubavne, misaone, satirične pjesme Edite Dautović predstavljene su u njenoj novoj zbirci poezije “Našli smo jedno drugo” koja je nedavno izašla iz štampe, a promovisana je u četvrtak u Podgorici, u Kulturno-informativnom centru "Budo Tomović".

Zbirka obuhvata 58 pjesama različite tematike, stila, ali i ljubavi i ljepote, ističe Dautović u razgovoru za "Vijesti" i dodaje da je njena poezija namijenjena odrasloj čitalačkoj publici.

"U ovoj zbirci se svako može pronaći, jer je životna. Za pjesmu ‘Samo sam tebe voljela’ koja će se naći u ovoj novoj zbirci, do sad mi je desetak književnika koji su imali priliku da je čuju, reklo: ‘To je moja pjesma, to je za mene pisano, kako si mi pročitala misli’. Uvijek, a naročito kada je ljubavna poezija u pitanju, svako u nekom momentu može da se pronađe, u nekoj situaciji ili stihu. I to je dovoljno da se pokrene lavina emocija, kao i empatija i simpatija prema nekoj pjesmi", kaže ona.

Knjiga je dobila podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, objavljena je i za srpsko tržište u izdanju kuće Arte iz Beograda, pa je već predstavljena na sajmu knjiga u Novom Sadu, a autorka otkriva i da je u pripremi prevod na bugarski jezik.

"Ovaj književni poduhvat ima ne samo regionalni značaj, već i značaj u balkanskim okvirima, pa i evropskim - upravo se zbirka prevodi na bugarski jezik. Izašla je za srpsko tržište i ostvarila sam jednu lijepu saradnju, a 18. aprila planirana je promocija u Beogradu. Sve to mi mnogo znači. Svjesna sam pisane riječi, satkane kroz stihove i Fond me je podržao kao pjesnikinju i književnicu manjinskog naroda u Crnoj Gori, a s tim u vezi pripao mi je i veliki izazov, prilika i čast. Mi umjetnici, stvaraoci vapimo i tražimo prostor za svoju kreativnost i djelovanje, i to je svakako kvalitetno oruđe kulture svakog društva. To posebno treba isticati u svakoj prilici i djelovanju manjinskih naroda, njihovih zastupnika i poslenika kulture", ističe Dautović.

Pored onoga što je osnova podrške, a to je kvalitet i originalnost stihova, Dautović kao razlog tome pronalazi i ljubav kao motiv i pokretač, kako brojnih projekata, tako i njene poezije.

"Ljubav je univerzalna, prožima i dotiče sve vjere, rase, nacionalnosti i briše sve granice, jer svijet mnogo bolje funkcioniše kada bar nakratko zanemarimo teritorijalne granice i vratimo se na suštinu življenja koja je svima zajednička. Ljubav kao neka zajednička sveprožimajuća ljudska sila nikad ne pravi diskriminacije i podjele, već sjedinjuje i neutrališe razlike", kaže ona.

I sami naslov upućuje da se (možda) radi o dominantno ljubavnoj poeziji, što Dautović "Vijestima" potvrđuje i obrazlaže kakvo mjesto ljubav zauzima u njenom pjesničkom biću, ali i koliko se, kao neiscrpan motiv u umjetnosti, promijenila tokom vremena kada je poezija u pitanju.

"Ljubav je neiscrpna, pa je tako i okidač u mom stvaralaštvu, bilo da pišem radosne, tužne, sjetne, osjećajne, bolne pjesme... Ljubav je ta koja me inspiriše, pokreće, nadahnjuje. Kroz stihove predstavljam ljubav, tradiciju, običaje, zavičaj, porodicu, prijateljstvo… Takođe, predstavljam i svoja najdublja osjećanja nostalgije, sjete, žala, tuge, sreće, kajanja…", priča ona.

Često su ljubavne pjesme (auto)biografske, što je slučaj i sa nekima iz zbirke "Našli smo jedno drugo" u kojoj autorka donosi određeni ispovijedni ton i piše u prvom licu. No, to je prilično kompleksno, s obzirom na to da poezija uvijek na kraju dođe čitaocima na sud.

"Problem pravog pjesnika skoro je uvijek isti: ako je dugo srećan i piše pjesme na tu temu - postane patetičan, ako je previše nesrećan i piše na tim varijacijama - postaje dosadan, tako da u svemu treba imati mjeru... Kako kao mala, tako i sada, moje pjesme su se zasnivale na istinitim pričama i događajima, bilo mojim ili mojih prijatelja. No, ja ne pišem poeziju samo o sebi, nego generalno o društvu, prijateljima, nekim pojavama, o svojoj domovini, o toj nekoj razdvojenosti na relaciji Prijepolje-Podgorica, ta neka nostalgija, sjeta. Nisu sve pjesme autobiografske, ali takav sam tip stvarateljke koja ipak želi da to sazri. Ljubomorno čuvam to samo za sebe, pa onda pustim drugima", priznaje Dautović.

Recenzent dr Milutin Đuričković ističe da naslov zbirke na izvjestan način naznačava inspirativnu zaokupljenost i misaone sadržaje, koji uglavnom dominiraju i predstavljaju njen odnos prema unutrašnjem - etičkom, psihološkom, emotivnom, ali i spoljašnjem - fizičkom, istorijskom i društvenom, svijetu. Tako je kod Dautović sve isprepletano i pokreće je sve što je dotiče...

"Pisanje je za mene jako bitno i dragocjeno. Pisanje je moja katarza. Pokreće me ljubav mojih bližnjih, i podrazumijeva njihovo apsolutno povjerenje. Shvatila sam da kada uradim ono čega se najviše plašimo, najviše dobijemo u životu. Strah je dolazio iz neizvjesnosti, a hrabrost iz izazova. Moje želje i snovi često postanu stvarnost", kaže ona.

Recenzent Veljko Veljović ističe da "Našli smo jedno drugo" predstavlja pjesme koje imaju svoje vrijeme, ali i sve one notu svevremenosti. Orginalnost poezije, stil pisanja, ali i korak s vremenom, ključ je za to, kaže Dautović i jasno precizira da je ljubav u najširem smislu primarni motiv.

"Ljubav kao motiv jasno dominira u mnogim pjesmama. Ljubav kao najčistije, najuzvišenije osjećanje u čovjeku, i ona posebna kada se voli čovjek ili žena, pisanje o njoj, najšira je tema od pamtivijeka, pa tako i u mojoj zbirci. Poklanjam vam oluju, plavetnilo neba kroz stihove, beskrajnu ljubav i kuću besmisla, ne dotičući usnule linije, linije koje nas spajaju, a kad-kad i razdvajaju. O tome nam govore pjesme ‘Oluja’, ‘Kiše’, ‘Kuća besmisla’, ‘Suze izobilja’ i druge. U njima možemo prepoznati jasan poetičan prikaz same ljubavi, predstavljene kao dokaz, blagost, treptaj i ona je i tuga i radost", objašnjava autorka.

Ona podsjeća da pjesništvo ipak nije njen primarni poziv, ali jeste ljubav od ranih dana.

"Ljubav prema poeziji kod mene je počela vrlo rano. Prvo što sam napisala bila je pjesma ‘Plavi čuperak’ dječaku kojem sam bila simpatija u školi prirode. Što znači, pjesništvom se bavim od djetinjstva, a prvu zbirku poezije ‘Čula’ objavila sam 2002. godine. U mojoj prvoj zbirci pjesama nalaze se i pjesme iz doba osnovne škole, koje sam tada pisala... Zatim su uslijedile poeme ‘Ofelijine suze’ i ‘Saga o Pavi i Ahmetu’, a četvrta zbirka ‘Našli smo jedno drugo’ 21. marta na Svjetski dan poezije, a ta simbolika mi znači… Poklope se neke kockice i bude lijepo da sam dala svoj doprinos pjesništvu", priča Dautović.

Ona ističe da, iako je pjesništvo bilo prvo, posvetila se preduzetništvu koje je nadjačalo njene pjesničke porive koje ipak njeguje.

"Rano sam krenula u preduzetničke vode. Vremenom je preduzetništvo nadjačalo moje pjesničko stvaralaštvo, ali volim da pišem i to mi je veliko ispunjenje, jer na taj način se oslobađam od nagomilanog poslovnog stresa koji se svakodnevno akumulira. Pisanje mi je jedan vid pročišćenja, i čini me zadovoljnom... Sa druge strane, biti preduzetnica podrazumijeva određenu ulogu, poziciju i odgovornost, ali i nekoga ko je inovator, neko ko je spreman na rizik, tako da se tu prelama taj moj karakter, taj unutrašnji dio mene", objašnjava Dautović koja razgovor za "Vijesti" zaključuje lijepom porukom:

"Kineska poslovica kaže: ‘Tri dana nemoj čitati knjige i tvoje će riječi izgubiti ljepotu’. Bogatstvo lijepe riječi leži u stalnom traganju i inspiraciji".

Čitaoci cijene iskrenost

S obzirom na to da je hiperizdavaštvo česta tema u književnim krugovima, Dautović ističe da ne spada u tu grupu pjesnika.

"Od onih sam autorki koja svakih deset godina objavi po jednu knjigu. Nadam se da tako neće biti u budućnosti, ali sticajem okolnosti se tako desilo. Imam dosta neobjavljenog rukopisa, jer proces objavljivanja i izlazak na tržište zahtijevaju puno više rada od samog pisanja i stvaranja", kaže ona.

Ipak, ističe da izuzetno cijeni svačiji trud i rad, "ukoliko je kvalitetan i šalje dobru i zdravu poruku".

"Radim na tome da pisana riječ dobije malo više značaja i vrijednosti i podstičem neafirmisane stvaraoce da budu prepoznatljivi i dopru do publike. Previše je raznih udruženja i aktivnosti koje nemaju neki vrijednosni sistem… Smatram da na tome treba raditi kako bi kvalitet došao do izražaja", ističe ona i dodaje da sama najviše cijeni iskrenost.

"Književnost je umjetnost riječi koju prate emocija, ljubav i naporan rad i trud. I sama pišem pjesme i kratke priče. Mislim da je iskrenost najvažnija, jer ona svakog pravog čitaoca dotakne na momenat, a oni to znaju da cijene", tvrdi Dautović.

( Jelena Kontić )