Marović: Malinari moraju sudbinu proizvoda na tržištu prihvatiti kao neminovnost
Uzgajivači malina na sjeveru Crne Gore proteklih dana organizuju proteste i blokade magistrala jer im je prošlogodišnji rod od 350 tona malina ostao neprodat u hladnjačama, zbog čega vlasnici hladnjača ne žele da im garantuju ovogodišnji otkup
Uloga države u poljoprivredi, u ovom slučaju malinarstva, nije komercijalnog i marketinškog karaktera, i od nje se ne može tražiti da organizuje otkup ili pokriva nečiju neorganizovanost, neznanje i nerad. Ali s obzirom na to da je u početnoj fazi izostala stručna i finansijska pomoć države u razvoju ove proizvodnje, država se sada ne može distancirati od pitanja kako da se prevaziđe nastali problem, kazao je “Vijestima” agrarni ekonomista i specijalista za poljoprivrednu i ruralnu politiku Čedomir Marović.
Uzgajivači malina na sjeveru Crne Gore proteklih dana organizuju proteste i blokade magistrala jer im je prošlogodišnji rod od 350 tona malina ostao neprodat u hladnjačama, zbog čega vlasnici hladnjača ne žele da im garantuju ovogodišnji otkup.
Većina od 500 proizvođača malina nije uspjelo da naplati malinu jer hladnjačari nisu uspjeli da je prodaju u Srbiji, po očekivanoj cijeni jer su je u toj državi otkupili po nižim cijenama. Zbog toga traže da država učestvuje u otkupu prošlogodišnjeg roda po cijenama od 4,3 eura po kilogramu, kako bi počeli sa proljetnjim pripremama malinjaka za ovogodišnju sezonu.
”Ono, što je neminovno, u ovom trenutku, resorno ministarstvo, biotehnička struka i nauka i zainteresovane opštine, trebalo bi neodložno organizovati razgovor, kako da se u novu proizvodnu sezonu ne uđe sa problemima koje imamo sada. Bojim se da se rješavanje problema proizvodnje i tržišta malina, ne može pouzdano riješiti i na duži rok, bez cjelovitog koncepta kako rješavati probeme sa kojima se danas suočava crnogorska poljoprivreda i ruralna privreda kao što su definisanje ciljeva, pretpostavki za ostvarivanje usvojenih ciljeva i programa implementacije nove zelene strategije”, kazao je Marović.
Da bi proizvodnja i prodaja malina bila uspješna i na održivim osnovama, svoje uloge imaju proizvođači, vlasnici hladnjača i država, odnosno Ministarstvo poljoprivrede.
”Državne institucije trebale bi da pomognu proizvođačima kako da primijene savremena znanja i finansijsku podršku države, da se najbolje organizuju, uspostave sistem odgovornosti i izbjegnu zamke na putu pretvaranja proizvoda (maline) u novac. Mislim da je dovoljno posla i muke da proizvođači maline brinu o obimu, kvalitetu i konkurentnosti svog proizvoda na tržištu, a da za problem potraživanja - prodaje proizvoda, brine neko drugi - stručan i odgovoran. Uloga hladnjača je međuprostor u kojem se premošćava jedno sasvim kratko vrijeme na putu maline do kupca. Ne mogu da ulazim u strukturu troškova i konkurentnost proizvodnje malina. Ono što je bitno u ovom slučaju - malinari se moraju ponašati po principu dobrog domaćina i pomiriti se sa rezultatima utakmice na tržištu”, kazao je Marović.
On je kazao i da je pitanje da li su proizvođači malina ulazeći u ovu proizvodnju imali projekat - program, koji bi im pojasnio što ih sve čeka na putu od proizvoda do novca.
“Država mora investiciono-podsticajno pomoći razvoj ove proizvodnje, a sudbinu proizvoda na tržištu proizvođači moraju prihvatiti kao neminovnost. Država iz svojih podsticajnih fondova treba pružiti maksimalnu stručnu i finansijsku podršku proizvođačima maline u vrijeme razvoja njihovog proizvoda, i uputiti ih da svoju proizvodnju moraju učiniti kvalitetnom, konkurentnom na tržištu, pravovremeno ugovoriti proizvod sa poznatim kupcem (tržišnim stručnjakom recimo u Kooperativi), i ne čekati da proizvod propada u hladnjači i da gospodin kupac dođe na noge”, naveo je Marović.
Višedecenijski problem je nedostatak strategije
Višedecenijski problemi nagomilani u poljoprivredi, kako je kazao Marović, produkt su nedostatka koncepta - strategije, koji bi počivao na stručnoj i naučnoj osnovi, slično zemljama razvijene agrarne ekonomije.
”Nedostaju ciljevi, a potom i pretpostavke za ostvarivanje usvojenih ciljeva, na kraći i duži rok. Nedostaju institucije agrarnog podsistema, nedostaje zemljišna politika, niko ne zna kako prevazilaziti problem tehnološkog zaostajanja, niske produktivnosti rada i nekonkurentnosti proizvodnje, nadostaje agrarno zakonodavstvo i drugo. Nauka i struka su se potpuno pasivizirali, kako ih pokrenuti u pravcu inovacija i razvoja zelene privrede? U dužem vremenskom razdoblju, zagovornik sam da kompetentni ljudi, iz zemlje i inostranstva, sjednu za sto i razgovaraju kako, kuda i na koji način rješavati složene probleme u ovoj privrednoj oblasti. Zasada kao da nema niko volje i interesa da se razgovara na ovu temu. Ćutanje je izabrano kao strategija. Ostaje da vidimo dokle će moći tako”, naveo je Marović.
( Goran Kapor )