Kako je Đukanović postao milioner: Brat, povezana firma i sporne transakcije

Akcije Prve banke od firme “Capital Invest” u vlasništvu Mila Đukanovića po cijeni pet puta višoj od nominalne u julu 2008. godine za 1,55 miliona eura kupila je firma “Izomont DV” i to kreditom koji je prethodno dobila od Prve banke, pokazuje dokumentacija u koju su “Vijesti” imale uvid.

Prema tadašnjem zakonu o bankama i sadašnjem Zakonu o kreditnim institucijama zabranjeno je da banka daje kredite drugim firmama za kupovinu njenih akcija - “Kupovina elemenata sopstvenih sredstava banke, sredstvima koja su direktno ili indirektno pribavljena iz kredita ili drugog pravnog posla zaključenog sa tom bankom, ništav je pravni posao”. Ova zakonska zabrana upravo služi da bi se spriječila banka da svojim novcem podstiče kupovinu svojih akcija i time vrši malverzacije na berzi u cilju uvećavanje vrijednosti svojih akcija.

Većinski vlasnik Prve banke tada i sada je brat aktuelnog predsjednika Crne Gore Aco Đukanović, koji je, prema ovoj dokumentaciji, sa ličnog računa u aprilu 2013. godine kupio preostalih skoro 11 hiljada akcija od bratove firme omogućujući mu čist profit od milion eura.

Pomoć drugova i kumova

Ovo je prvi put od sporne transakcije akcijama Prve banke da se objavljuju informacije o firmama i osobama koje su kupovale akcije od Đukanovićeve firme po enormno visokim cijenama i time mu omogućavale visoku zaradu.

”Capital Invest” je ovim transakcijama sa “Izomont DV” 2008. godine vratio kredit od 1,5 miliona eura koji je godinu dana ranije uzeo od londonske Pireus banke zahvaljujući keš kolateralu koji su za njega uplatili biznismeni i kumovi Željko Mihailović i Dušan Ban, a preko firme Duška Kneževića.

Prema revizorskom izvještaju Prve banke za 2010. godinu, najstarijeg koji se može naći u registrima, firma “Izomont DV” je označena kao povezana firma. To bi značilo da je revizor iz podataka koje je imao otkrio vlasničke ili poslovne veze između nje i Prve banke ili akcionara banke. Navedeno je da je na kraju te godine “Izomont DV” imao dug prema ovoj banci od 2,7 miliona eura na osnovu ranije odobrenog kredita, ali se ne navodi kada je taj kredit odobren i za koju namjenu.

Time što je ova firma kupila akcije Prve banke od Đukanovića, po cijeni pet puta većoj od nominalne, omogućila mu je da vrati kredit, kao i da mu preostalih skoro 11 hiljada akcija ostane kao čista zarada. Te preostale akcije su u tom trenutku formalno vrijedjele oko 6,6 miliona eura, što je vrlo visoka čista dobit s obzirom na ulog od milion i po i vrijeme od samo godinu od njihove kupovine.

Brisanje podataka iz registra

Firma “Izomont DV” je osnovana u januaru 2005. godine, međutim u centralnom registru sada nema podataka o tome ko su bili njeni vlasnici i direktori sve do kraja 2008. godine. Dakle u periodu kada je ta firma kupovala akcije Prve banke od Đukanovićevog “Capital Investa”, i pomogla mu da ostvari ogroman prihod, nema zvaničnih podataka u državnim registrima o njenim vlasnicima i upravljačima. Ovi podaci su i sada morali biti dostupni u elektronskim registrima, osim ako nisu slučajno ili namjerno obrisani.

”Vijesti” su dobile podatke iz “papirne arhive” da je osnivač od januara 2005. godine bio Veljko Danojlić iz Trebinja, i da je kao vlasnik ostao do 22. jula 2008. godine, odnosno 12 dana nakon što je firma kupila akcije od Mila Đukanovića po enormno visokim cijenama. Tada se kao vlasnik i direktor upisuje Slobodan Trklja. Nakon njegove smrti u maju 2015. godine, firmu su dobili nasljednici. Žiro-račun firme je u neprekidnoj blokadi od juna 2015. godine.

Sve povezane firme na istoj adresi

U periodu transakcije s akcijama Prve banke sjedište firme “Izomont DV” je bilo na adresi Bulevar revolucija 2, gdje se nalazi zgrada Republičkog zavoda za urbanizam i planiranje u vlasništvu Aca Đukanovića. Istu adresu imao je i “Capital Invest”, kao i ranije ugašena firma Mila Đukanovića “Select Investments” i jedna od glavnim firmi Aca Đukanovića “Invest Nova”.

Sve ovo može ukazati da firma nije slučajno na berzi kupila akcije Prve banke od “Capital Investa” 9. jula 2008.

”Capital Invest” je naknadno u julu 2008. na berzi prodao mali paket akcija po cijeni od 610 eura po akciji za još 245 hiljada eura.

Nakon toga Prva banka dolazi u ozbiljne probleme i u decembru 2008. godine Vlada Mila Đukanovića je spasava davanjem državne pomoći od 44 miliona eura. Đukanović je tada imao još oko deset hiljada akcija Prve banke koje su nominalno vrijedjele oko 1,2 miliona eura, ali nije bilo interesovanja za njihovu kupovinu.

Spasavao banku, pa imao korist

”Capital Invest” je ove preostale akcije Prve banke prodao 16. aprila 2013. godine po cijeni od 102 eura za ukupno 1,06 miliona eura, što je predstavljalo i čistu zaradu jer su od prethodne prodaje vratili kredit i pokrili sve troškove u vezi kredita i transakcija.

Prema dokumentaciji u koju su uvid imale “Vijesti”, ove akcije je kupio Aco Đukanović plaćajući ih sa svog kastodi računa u Crnogorskoj komercijalnoj banci. Na ovaj način je pomogao bratu da zaradi prvi legalni milion eura. Pet dana prije ove transakcije akcije Prve banke na berzi vrijedjele su svega 76 eura, ali su za četiri radna dana imali rast od zbirno 34 odsto ostvaren vrlo niskim prometom.

Nakon toga akcije Prve banke više nikada nisu bile na toj cijeni, a posljednji put sa njima je trgovano na berzi u januaru ove godine po cijeni od 24,88 eura.

Milo Đukanović je u trenutku prodaje ovih akcija bio predsjednik Vlade, a time što je novac za svoje akcije dobio od većinskog vlasnika jedne banke dovodi ga u dodatni konflikt interesa, jer je od prethodne državne pomoći i spašavanju ove banke imao i ličnu korist.

Akcije banke rasle tačno kada je trebalo

”Capital Invest” je kredit od milion i po eura dobio 11. jula 2007. godine, a 3. avgusta iste godine učestvuje u dokapitalizaciji Prve banke kada za 1,46 miliona eura dobija skoro 12 hiljada akcija po nominalnoj cijeni od 127 eura. Tada je vrijednost akcija na berzi iznosila 188 eura, ali nakon toga počinje skoro svakodnevni rast njihove cijene. Pravilima berze rast njenih akcija bio je ograničen na 10 odsto dnevno, ali se taj procenat najčešće i postizao i to ponekad prometom od samo jedne akcije.

Već samo mjesec kasnije njene akcije su vrijedjele 334 eura, odnosno skoro tri puta više u odnosu na cijenu po kojima ih je dobio “Capital Invest”. Dok su dva i po mjeseca kasnije prešle cifru od hiljadu eura. Da je “Capital Invest” tada pronašao kupca po tim cijenama zaradio bi deset miliona eura. Nakon toga su u javnosti počele da se pojavljuju priče o problemima u Prvoj banci, ali je vrijednost njenih akcija sa malim količinama prometa održavana na nivou između 600 i 700 eura.

Već mjesec dana nakon što je Đukanović prodao akcije po toj cijeni, prestalo je skoro svako veće interesovanje za njihovom kupovinom. Tek krajem 2009. godine, kada je ukinuto ograničenje o dnevnom rastu i padu akcija od 10 odsto, dolazi do drastičnog pada njihove vrijednosti i već u februaru 2010. akcije Prve banke na berzi vrijede 52 eura. Sada se mogu kupiti i za 22 eura, ali nema kupaca.

U maju 2018. godine Milo Đukanović je firmu “Capital Invest” poklonio svom sinu Blažu.

Bez odgovora iz kabineta, Prve banke i “Capital Investa”

Povodom novih činjenica i dokaza o ovom slučaju “Vijesti” su pitanja poslala kabinetu predsjednika Mila Đukanović, “Capital Investu” i Prvoj banci.

Od Đukanovića su zatraženi odgovori da li je svoje akcije prodao firmi “Izomont DV” i svom bratu, da li je poznavao vlasnike i direktore te firme, kao i da li je unaprijed dogovarao ove transakcije sa tom firmom i svojim bratom.

Od Prve banke su zatraženi odgovori da li je u 2008. godini dala kredit firmi “Izomont DV” iz Podgorici, u svrhu kupovine akcija Prve banke na berzi, kao i da li je taj kredit zakonit s obzirom na tadašnji član 79 Zakona o bankama i sadašnji član 177 Zakona o kreditnim institucijama.

”Vijesti” su osim za odgovore zamolile da im jave da li uopšte mogu očekivati odgovore, ali nisu uradili ni jedno, ni drugo.

Kako je govorio Đukanović o spornom poslu

Đukanović je u julu 2008. kazao da su ga racionalni razlozi naveli da proda dio akcija za milion i po.

“Sa tom firmom ne želim da radim dok sam premijer, niti sa ijednom drugom. Taj kredit mi je proizvodio godišnji trošak od 70-80.000 eura po osnovu kamata. Zbog toga sam odlučio da prodam akcije i vratim kredit kako bih izbjegao troškove dok se ne bavim biznisom jer bi to, zaista, bilo pogibeljno i ne treba mi ništa”, rekao je tada Đukanović.

Pet mjeseci kasnije kada je kao predsjednik Vlade odobrio pomoć od 44 miliona eura za spašavanje Prve banke, odgovarajući na pitanja poslanika u Skupštini kazao je da nije bio u konfliktu interesa.

”Činjenice rodbinskih odnosa mojih ili bilo kog drugog predstavnika vlasti sa nekim od akcionara Prve banke ili bilo kog drugog bankarskog subjekta ne smiju biti razlog da ta banka ima neravnopravan položaj na tržištu, pa ni kada je riječ o primjeni naznačenog zakona. U suprotnom, deponenti te banke, pravna i fizička lica o kojima s pravom brinete, pa time i njeni akcionari bili bi dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na deponente i vlasnike drugih banaka. To bi značilo i direktno kršenje zakona jer se zakoni ne mogu selektivno primjenjivati. Dakle, na ovaj način, nadam se, dosta ubjedljivo odbacujem jednu insinuaciju koju ste izrekli u svom pitanju o tome da je ovo potez kojim ja prevashodno brinem o svojim interesima”, naveo je tada Đukanović.

( Srdan Kosović, Goran Kapor )