Uspjesi za filmske priče: Kako je CG kata tim pokazao da je sve moguće

Prije samo 13 mjeseci novo karate rukovodstvo krenulo bez podrške države, sada rezultatima “razdvaja” poredak svjetskih velesila

2257 pregleda0 komentar(a)
Kata tim Crne Gore u Gvadalahari, Foto: Karate savez Crne Gore

U budžetu za sport karateu je za prošlu godinu opredijeljena nula. Da je radom, talentom, porodičnim odnosom i posvećenošću za tek nešto više od godine moguće od nule stići do evropskog podijuma - najnoviji je crnogorski izum.

Recept za to, tačnije, stanuje u Karate savezu predsjednika Predraga Perkovića, koji slavi prvu, istorijsku medalju muškog kata tima na Evropskom prvenstvu u španskoj Gvadalahari.

Rezultatom 42,6:40,4, kata tim Crne Gore je u meču za bronzu nadvisio Englesku. Tim selekcije i KK Bar: Vladimir Mijač, Arijan Kočan, Kenan Nikočević i Nikola Milić, sa selektorkom Milenom Milačić i trenerom, ali i selektorom u borbama, Almirom Cecunjaninom, uspio je da dođe do tek druge medalje u disciplini kate, a prva - ženskog kata tima u Slovačkoj 2007. godine - bila je prva od sticanja nezavisnosti.

Milena Milačić jedina je akterka oba velika uspjeha.

- Srećna sam i ponosna na rezultat našeg tima. Sigurna sam da je ovo samo odskočna daska za nove uspjehe, jer riječ je o mladom, perspektivnom i talentovanom timu. Uz to, i nevjerovatno su posvećeni. Tako da bih, osim Karate savezu Crne Gore, iskoristila priliku i da se zahvalim Cecunjaninu, njihovom treneru, na ukazanom povjerenju i prilici da treniram godinama sa njima i budem dio jednog sjajnog tima. Ako imamo u vidu da je Crna Gora mala i zemlja limitiranih sportskih resursa, a uspjeli smo da pariramo najboljim evropskim selekcijama i na kraju bili među tri najbolje, to rezultatu daje dodatni značaj. Nevjerovatno je teško uspjeti da se u konkurenciji tradicionalnih sila poput Turske, Španije, Italije, Francuske, Azerbejdžana, Hrvatske.., uključite u borbe za medalje. Mi jesmo - Milena kaže Milačić.

foto: Karate savez Crne Gore

Nakon istorijskog podviga iz 2007. i te prve medalje od obnove nezavisnosti sa velikih takmičenja koju je osvojila sa sestrama Tijanom i Biserkom Radulović, 16 godina potom Milena je uspjela sa muškim timom do medalje, prve nakon Svjetskog prvenstva u Sidneju 1986.

- Suvišno je govoriti o kvalitetu konkurencije a i nismo imali sreće u žrijebu sa svjetskim viceprvacima Španijom, bronzanim Azerbejdžanom sa prethodnog EP, te Francuskom, Ukrajinom i Hrvatskom. Naš tim se uspio izboriti sjajnim drugim nastupom da bude odmah iza Španije i bori se za medalju. Uz to, Mijača je u pojedinačnoj konkurenciji od medalje dijelio drugačiji odnos sudija prema starijim i trofejnim takmičarima, ali obezbijedio je plasman na 3. Evropske igre, i biće naš prvi predstavnik u katama. Smatram da je u samom svjetskom vrhu, samo mu nedostaje više nastupa i iskustva. Moguće da bi pripremom samo za pojedinačni nastup mogao mnogo više, ali posvećen je sportista i uspijeva i na dva fronta - istakla je Milačić, koja je konkursom KSCG došla za selektorku prije nešto više od godine.

- Na mom prvom EP smo bili peti, a meč za medalju izgubio je i kadetsko-juniorski tim na Evropskom prvenstvu na Kipru, izuzetno su i oni talentovani. Sada imam svoj klub, Junior, pa nekada ja a nekada oni iz KK Bar dođu da treniramo zajedno - zaključila je Milačić.

Šampionski kov Vladimira Mijača

Vladimir Mijač je perjanica crnogorskog sporta. Dokazao je šampionski kov u Indoneziji - svjetskom kadetskom bronzom, do koje je došao talentom, nevjerovatnom željom i upornošću. Uspijevao je potom do velikih medalja do seniorske konkurencije, a u Gvadalahari i u najjačoj.

- Evropska bronza nije iznenađenje, bili smo spremni za medalju. I na prethodnom smo bili blizu, nijanse su odlučivale. Tačno je da je teško osvojiti medalju katama, ali smo pokazali da je moguće. Poslali smo i poruku mladima koji tek treba da počnu da se bave katama - objasnio je Mijač.