Uspjesi za filmske priče: Kako je CG kata tim pokazao da je sve moguće
Prije samo 13 mjeseci novo karate rukovodstvo krenulo bez podrške države, sada rezultatima “razdvaja” poredak svjetskih velesila
U budžetu za sport karateu je za prošlu godinu opredijeljena nula. Da je radom, talentom, porodičnim odnosom i posvećenošću za tek nešto više od godine moguće od nule stići do evropskog podijuma - najnoviji je crnogorski izum.
Recept za to, tačnije, stanuje u Karate savezu predsjednika Predraga Perkovića, koji slavi prvu, istorijsku medalju muškog kata tima na Evropskom prvenstvu u španskoj Gvadalahari.
Rezultatom 42,6:40,4, kata tim Crne Gore je u meču za bronzu nadvisio Englesku. Tim selekcije i KK Bar: Vladimir Mijač, Arijan Kočan, Kenan Nikočević i Nikola Milić, sa selektorkom Milenom Milačić i trenerom, ali i selektorom u borbama, Almirom Cecunjaninom, uspio je da dođe do tek druge medalje u disciplini kate, a prva - ženskog kata tima u Slovačkoj 2007. godine - bila je prva od sticanja nezavisnosti.
Milena Milačić jedina je akterka oba velika uspjeha.
- Srećna sam i ponosna na rezultat našeg tima. Sigurna sam da je ovo samo odskočna daska za nove uspjehe, jer riječ je o mladom, perspektivnom i talentovanom timu. Uz to, i nevjerovatno su posvećeni. Tako da bih, osim Karate savezu Crne Gore, iskoristila priliku i da se zahvalim Cecunjaninu, njihovom treneru, na ukazanom povjerenju i prilici da treniram godinama sa njima i budem dio jednog sjajnog tima. Ako imamo u vidu da je Crna Gora mala i zemlja limitiranih sportskih resursa, a uspjeli smo da pariramo najboljim evropskim selekcijama i na kraju bili među tri najbolje, to rezultatu daje dodatni značaj. Nevjerovatno je teško uspjeti da se u konkurenciji tradicionalnih sila poput Turske, Španije, Italije, Francuske, Azerbejdžana, Hrvatske.., uključite u borbe za medalje. Mi jesmo - Milena kaže Milačić.
Nakon istorijskog podviga iz 2007. i te prve medalje od obnove nezavisnosti sa velikih takmičenja koju je osvojila sa sestrama Tijanom i Biserkom Radulović, 16 godina potom Milena je uspjela sa muškim timom do medalje, prve nakon Svjetskog prvenstva u Sidneju 1986.
- Suvišno je govoriti o kvalitetu konkurencije a i nismo imali sreće u žrijebu sa svjetskim viceprvacima Španijom, bronzanim Azerbejdžanom sa prethodnog EP, te Francuskom, Ukrajinom i Hrvatskom. Naš tim se uspio izboriti sjajnim drugim nastupom da bude odmah iza Španije i bori se za medalju. Uz to, Mijača je u pojedinačnoj konkurenciji od medalje dijelio drugačiji odnos sudija prema starijim i trofejnim takmičarima, ali obezbijedio je plasman na 3. Evropske igre, i biće naš prvi predstavnik u katama. Smatram da je u samom svjetskom vrhu, samo mu nedostaje više nastupa i iskustva. Moguće da bi pripremom samo za pojedinačni nastup mogao mnogo više, ali posvećen je sportista i uspijeva i na dva fronta - istakla je Milačić, koja je konkursom KSCG došla za selektorku prije nešto više od godine.
- Na mom prvom EP smo bili peti, a meč za medalju izgubio je i kadetsko-juniorski tim na Evropskom prvenstvu na Kipru, izuzetno su i oni talentovani. Sada imam svoj klub, Junior, pa nekada ja a nekada oni iz KK Bar dođu da treniramo zajedno - zaključila je Milačić.
Šampionski kov Vladimira Mijača
Vladimir Mijač je perjanica crnogorskog sporta. Dokazao je šampionski kov u Indoneziji - svjetskom kadetskom bronzom, do koje je došao talentom, nevjerovatnom željom i upornošću. Uspijevao je potom do velikih medalja do seniorske konkurencije, a u Gvadalahari i u najjačoj.
- Evropska bronza nije iznenađenje, bili smo spremni za medalju. I na prethodnom smo bili blizu, nijanse su odlučivale. Tačno je da je teško osvojiti medalju katama, ali smo pokazali da je moguće. Poslali smo i poruku mladima koji tek treba da počnu da se bave katama - objasnio je Mijač.
( Slaviša Živaljević )