Nemoguće je razdvojiti pravdu i politiku
Stručnjaci kažu da je važno pozivati moćnike na pravnu odgovornost, ali će vjerovatno postojati optužbe - osnovane ili ne - da tužioci imaju političke motive
Optužnica protiv bivšeg predsjednika Donalda Trampa je prva za Sjedinjene Države, ali su takvi slučajevi postali prilično uobičajeni širom svijeta. U protekle dvije decenije nekoliko desetina država je krivično gonilo bivšeg šefa vlade ili šefa države.
I dok su Trampovi saveznici više puta rekli da su takve optužbe djelo “banana republike”, nekoliko slučajeva se dogodilo u zemljama koje se rutinski svrstavaju među najslobodnije, najdemokratskije i najbogatije u svijetu, piše “Njujork tajms”.
Samo u posljednjih 15 godina, Nikola Sarkozi i Žak Širak u Francuskoj, Park Geun Hje i Li Mjung Bak u Južnoj Koreji i Silvio Berluskoni u Italiji su procesuirani za korupciju i proglašeni krivima. Na spisku optuženih nalaze se i bivši demokratski izabrani lideri Argentine, Brazila, Pakistana, Perua, Južne Afrike i Tajvana.
Osamdesetih godina prošlog vijeka osuđen je Kakuei Tanaka, bivši premijer Japana. A izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu se trenutno sudi po optužbama za korupciju.
”Uvijek je velika stvar kada su optuženi bivši predsjednik ili premijer, ali u većini demokratija je normalno kada su vjerodostojno optuženi za ozbiljna krivična djela”, kaže američki politikolog Stiven Levitski. On je rekao da su SAD bile izuzetak u oklijevanju da optuže bivšeg lidera.
”Politički sistemi moraju to da rade zato što je alternativa - reći da su neki ljudi iznad zakona - mnogo gora”, ocijenio je.
”Krivično gonjenje može biti pokazatelj da je vladavina prava jaka, da čak ni moćni nisu iznad sudova i da mogu biti pozvani na odgovornost. Ali ono takođe može da pokaže da je vladavina prava slaba, da se pravni sistem lako pretvara u oružje protiv političkih neprijatelja”, piše američki list.
”Mnogi ljudi će odmah pretpostaviti da je to iz političkih razloga, i biće veoma teško, ako ne i nemoguće, ubijediti ih da je to legitimno, nepolitičko krivično gonjenje”, rekao je Džon B. Belindžer III iz Savjeta za spoljne odnose u Vašingtonu i najviši pravni zvaničnik za vrijeme administracije predsjednika Džordža V. Buša.
Ta reakcija će vjerovatno biti oštrija, kažu politikolozi, u zemlji u kojoj je politika veoma polarizovana i partijska. Ako su politički saveznici optuženog voljni da vide kako će se pravni proces odvijati, radije nego da stanu u odbranu optuženog vođe, tvrdnje o pristrasnosti tužioca obično dobijaju manje podrške.
Krivično gonjenje može biti pokazatelj da je vladavina prava jaka, da čak ni moćni nisu iznad sudova i da mogu biti pozvani na odgovornost. Ali ono takođe može da pokaže da je vladavina prava slaba, da se pravni sistem lako pretvara u oružje protiv političkih neprijatelja
”Ako tužilac smatra da je, pravno gledano, došlo do krivičnog djela i da mora da nastavi, samo neka to uradi”, kaže Natali Toči, italijanska politikološkinja. ”Ali uvijek postoji priča o pravdi i priča o politici, i treba pokušati da se razdvoje, ali to je nemoguće”.
Autoritarne vođe su kroz istoriju vršile represiju nad svojim protivnicima ne trudeći se puno da obezbijede ni privid pravičnog procesa, navodi “Njujork tajms”. Međutim, kako ističe, desetine takvih vlada su posljednjih godina umjesto toga koristile sudove, sa unaprijed određenim presudama, da javno osude svoje zbačene protivnike i zastraše druge da se potčine.
”Upravo je u demokratijama, gdje je javno mnjenje važnije i gdje se bar donekle očekuje nepristrasna pravda, posao tužioca najdelikatniji. Nepristrasna primjena zakona može se predstaviti kao politička odmazda i obrnuto, što vrši dodatni pritisak na tužioce kada odlučuju da li da nastave”, piše u analizi.
Berluskoni, trostruki premijer, procesuiran je nekoliko puta, osuđen je za poresku prevaru, druge osuđujuće presude su mu poništene u žalbenom postupku i izbjegao je druge optužbe samo promjenom zakona.
On je za sve to vrijeme, poput Netanjahua i Trampa, sebe predstavljao kao žrtvu politizovanog sistema, koristeći tu tvrdnju da okupi svoje pristalice, preživljavajući skandal za skandalom.
Ta kombinacija, kaže Toči, može da nanese ozbiljnu štetu povjerenju javnosti u pravosudni sistem - pristalice optuženog vide sistem kao nelegitiman, dok ga protivnici lidera smatraju neefikasnim.
”Ako dođe do oslobađajuće presude, to može biti dokaz da je pravosudni sistem funkcionisao”, kaže ona, “ali ljudi će tvrditi da je motiv bio politički”. Ipak, dodala je: “Gledajući Berluskonijeve slučajeve, rekla bih da je to bilo ispravno, čak i ako nije napravilo nikakvu razliku, čak i ako je produžilo njegov politički život”.
Pravni stručnjaci ukazuju na obilje etičkih sivih zona. Tužilaštvo se može usredsrediti na ono što može biti stvarni zločin, ali ipak politički motivisan ili otvoren za preispitivanje.
Brazilac Luiz Injasio Lula da Silva je osuđen za pranje novca i korupciju, ali je najviši sud zemlje odbacio optužbe 2021. godine zbog pristrasnosti sudije. Lula je pušten iz zatvora nakon 19 mjeseci, ponovo se kandidovao za predsjednika prošle godine - i pobijedio.
”Tajms” navodi da još jedna nejasna oblast uključuje oblike korupcije koji se praktikuju uveliko i nekažnjeno.
Berluskoni, Netanjahu i Tramp su sebe predstavljali kao žrtvu politizovanog sistema, koristeći to da okupe svoje pristalice. Ta kombinacija može da nanese ozbiljnu štetu povjerenju javnosti u pravosudni sistem
Žistan Vejs, istoričar i bivši zvaničnik francuskog Ministarstva spoljnih poslova, rekao je da je Lula “prekršio neka pravila i principe, ali su svi radili istu stvar, a drugi vjerovatno još gore”, što ga je pretvorilo u, kako su neki opisali, metu politički motivisanog selektivnog krivičnog gonjenja.
On je dodao da Širak nije pao zbog “pretvaranja pravnog sistema u oružje”, već zbog promjene etičkih standarda. Po okončanju mandata predsjednika Francuske, Širak je osuđen za otvaranje lažnih radnih mjesta za političke saveznike kada je bio gradonačelnik Pariza decenijama ranije. ”Neke od stvari koje je Širak radio bile su uobičajena praksa u to vrijeme”, rekao je Vejs.
Da bi se obezbijedila pravičnost - ili privid pravičnosti - tužioci, kao i sudije, treba da budu “izolovani od političkih pritisaka”, rekao je Belindžer i dodao da bi bilo najbolje da su oni sami apolitični.
On kaže da su zvaničnici stalno suočeni sa optužbama za pristrasnost, ali da ti izazovi ne mogu odvratiti pravosudni sistem od pokretanja legitimnih procesa protiv političkih lidera.
”Ljudi će kritikovati proces svaki put kada budu uhapšeni, to je uobičajeno”, rekao je Levitski. “Ali ako opljačkate banku, ja vas uhapsim, a vi zaprijetite da ćete baciti ručnu bombu na zgradu suda, problem nije u tome što sam vas uhapsio zbog pljačke banke.
( A.Š. )