Kako je elitni komandos pokrenuo proteste za spas zemlje

Zaklanjajući oči od sunca koje se odražavalo na pješčanim dinama, Ejal Naveh je gledao u stotine novih regruta okupljenih u vojnoj bazi u centralnom dijelu Izraela. Osjetio je kako mu se stomak grči dok je gledao u iskrene oči 18-godišnjaka koji su zurili u njega, iscrpljeni jutarnjim vježbama. Naveh, visok preko metar osamdeset i korpulentan, je 47-godišnji veteran Sajeret Matkala, najprestižnije izraelske jedinice specijalnih snaga. U okviru rezervne službe krajem januara, obučavao je novu generaciju boraca. Neki od ovih mladih ljudi, mislio je, postaće budući lideri zemlje, baš kao premijer Benjamin Netanjahu, koji je služio u toj jedinici prije više od pet decenija.

Obično, kada daje instrukcije regrutima, Naveh sija od ponosa svojom zemljom. Ipak, tog dana je tugovao. “Kakvoj zemlji će služiti?” pomislio je. Tokom pauze za ručak, Naveh je sjeo sa pet prijatelja rezervista. Naslovi u novinama na stolu bili su uznemirujući. Netanjahu je nastavio sa inicijativom za sprovođenje zakonodavnih reformi koje bi vladi dale neviđenu kontrolu nad pravosuđem, uključujući veći uticaj na imenovanje sudija i ograničenje ovlašćenja Vrhovnog suda da poništava zakone.

”Ovo nije reforma”, rekao je Naveh svojim prijateljima. “Ovo je državni udar. Moramo nešto da uradimo.” Naveh i drugi rezervisti su takođe strahovali da bi politizacija izraelskog pravosuđa mogla dovesti do nedostatka međunarodnog povjerenja u tu instituciju i ljude koji su služili u vojsci izložiti krivičnom gonjenju pred Međunarodnim krivičnim sudom. “Ne bismo mogli da napustimo zemlju a da ne brinemo da ćemo biti uhapšeni”, rekao je.

Vojnici su odlučili da osnuju WhatsApp grupu kako bi vidjeli šta mogu da urade da osujete vladin plan. Sebe su nazivali “Braća po oružju”. U roku od jednog dana grupa je imala 800 članova.

U noći 25. januara, Naveh i 50 drugih rezervista, uglavnom iz elitnih jedinica Izraelskih odbrambenih snaga (IDF), okupili su se u Hercliji, gradu na obali sjeverno od Tel Aviva. Oni su dolazili iz čitavog spektra izraelske politike. Niko od njih nikada ranije nije protestovao protiv vlasti.

Osmislili su strategiju za spas izraelske demokratije koja je uključivala organizovanje protesta i zahtijevanje razgovora sa vladom. Zajedno su sastavili poruku za javnost: mi, kao rezervisti, imamo ugovor sa jevrejskom i demokratskom državom; naši drugovi su žrtvovali živote za ovu zemlju. Tada je ostala neizrečena jedna implicitna poruka: nećemo služiti onome što smatramo diktaturom.

Nakon dva mjeseca, “Braća po oružju” su se našla u centru protestnog pokreta koji potresa zemlju. On je porastao na 30.000 ljudi. Prema Navehovim riječima, većina njih se sada obavezala da će bojkotovati rezervnu vojnu službu ukoliko se ne odustane od reforme pravosuđa. To bi bio ozbiljan udarac za oružane snage. Portparol IDF-a je rekao da postoje “desetine hiljada” vojnih rezervista, koji brojčano nadmašuju one na aktivnoj dužnosti. Izraelska vojska “ne može da dobije rat” bez njih, rekao je portparol.

Ministar odbrane Joav Galant, zabrinut da bi bojkot mogao fatalno oslabiti zemlju, 25. marta je pozvao vladu da zaustavi reformu pravosuđa. Sjutradan je dobio otkaz. Sljedeće večeri, oko 600.000 Izraelaca - oko šest odsto stanovništva - izašlo je na ulice u znak protesta.

Prkos pripadnika vojnog establišmenta bio je šok u zemlji u kojoj vojska igra značajnu ulogu u formiranju nacionalnog identiteta. (Izraelci moraju, barem teoretski, da odsluže vojni rok, iako je mnogima odobreno izuzeće.) Najmanje desetak penzionisanih šefova bezbjednosti bili su glasni učesnici protestnog pokreta. Bivši šefovi IDF-a, Šin Beta, službe bezbjednosti, i Mosada, obavještajne agencije, upozorili su da Izraelu prijeti opasnost da postane de fakto diktatura.

”Mi ovo vidimo kao naš drugi rat za nezavisnost”, rekao je nedavno Dan Haluc, bivši šef IDF-a, nakon što je predvodio ulični protest u Tel Avivu. Stalno su mu prilazili prolaznici koji su ga prepoznali. Jedan mladić je bio na ivici suza. “Molim vas, ne ostavljajte nas”, rekao je. Haluc je uzeo njegovu ruku u i ohrabrio ga: “Nikada te nećemo ostaviti”.

Prkos pripadnika vojnog establišmenta bio je šok u zemlji u kojoj vojska igra značajnu ulogu u formiranju nacionalnog identiteta

Tokom protekla dva mjeseca, Naveh je provodio dane planirajući sljedeće demonstracije svoje grupe. Održavali su veliki miting svake subote veče i do šest manjih dnevno. Jedva viđa ženu i šestoro djece, a kući dolazi samo da spava. “Ovo je najvažnija misija u kojoj sam ikada bio”, rekao je svojoj porodici. Protesti “Braće po oružju” više liče na performanse nego na konvencionalne demonstracije. Oni su postavili lažne centre za regrutaciju u ultraortodoksnim naseljima, gdje praktično niko ne služi vojsku, i podigli kontrolne punktove koji simbolično odvajaju “Demokratski Izrael” od “Diktature Izraela”. Prvi protest, održan 2. februara, Braća po oružju opisali su kao “putovanje”.

Tokom tri dana, demonstranti su marširali od Latruna - mjesta jedne od najžešćih bitaka izraelskog rata za nezavisnost, gdje se još održavaju mnoge ceremonije IDF - do Vrhovnog suda u Jerusalimu. Naveh nije očekivao da će im se mnogi ljudi pridružiti u šetnji od 15 kilometara po hladnoći i kiši. Prvog dana, bilo ih je 800. Sljedećeg dana 2.500. Do trećeg dana bilo ih je 10.000. Držeći izraelske zastave i pjevajući patriotske hebrejske pjesme, zaustavili su saobraćaj dok su marširali.

Tokom narednih nedjelja, desetine hiljada demonstranata pridružilo se redovnim protestima protiv programa vlade, koju to nije pokolebalo. Nakon što je koalicija predložila nekoliko zakona o reformi pravosuđa, stav “Braće po oružju” se zaoštrio. Oni su protestovali ispred domova desetina poslanika. Okupljali su se ispred konferencija na kojima su govorili članovi vladajuće koalicije, zbog čega su neki, uključujući Netanjahua, otkazali prisustvo.

Naveh i druge vođe “Braće po oružju” napali su 9. marta Kohelet Forum, istraživački centar sa sjedištem u Jerusalimu za koji se vjeruje da upravlja vladinim naporima da oslabi Vrhovni sud. Postavili su vreće sa pijeskom i bodljikavu žicu ispred vrata kancelarija foruma i natpise “Kohelet je zatvoren”. Naveh se brzo presvukao, kako ga ne bi prepoznali na snimcima kamera za nadzor i pridružio se stotinama pripadnika “Braće” ispred zgrade. Kada je izvršni direktor Koheleta ušao u zgradu, demonstranti su ga opkolili, vičući “izdajice! i zasipajući ga lažnim novčanicama od 100 dolara kako bi skrenuli pažnju na nedostatak transparentnosti u vezi sa finansiranjem istraživačkog centra.

Naveh je provodio dane planirajući sljedeće demonstracije svoje grupe. "Ovo je najvažnija misija u kojoj sam ikada bio", rekao je svojoj porodici

Ron Šerf, jedan od suosnivača “Braće po oružju”, i još jedan veteran Sajeret Matkala, uhapšen je tog dana. Naveh je uputio svoje pješadince u policijsku stanicu u Jerusalimu gdje je Šerf bio zatočen. Okrenuvši se prema policiji, povikao je: “Oslobodite Rona! Sljedeće nedjelje ima rezervnu službu!”

Naveh je trebalo da obavlja rezervnu dužnost sljedeće nedjelje zajedno sa Šerfom. Normalno, radovao se tome. “Volim vojsku. Volim svoju zemlju. Nikada nisam razmišljao o tome da ne služim.” Ovog puta, međutim, ta odluka je bila mučna. Ipak, bio je ubijeđen da to treba da uradi. “Sve dok je Izrael demokratska država, služiću joj svim srcem”, rekao je. Podsticao je i druge članove “Braće po oružju” da učine isto.

Moral u bazi je bio užasan. “Puč je bio sve o čemu smo pričali”, rekao je. “Svi se plašimo.” Naveh je 15. marta, posljednje noći na rezervnoj dužnosti, gledao kako predsjednik Isak Hercog objavljuje da je pripremio kompromis u nadi da će izbjeći građanski rat. (Hercog je vodio razgovore sa predstavnicima različitih grupa, uključujući Naveha). Netanjahu je odbacio plan u roku od sat vremena. “Već smo u građanskom ratu”, rekao je Naveh nekoliko dana kasnije sa mukom u glasu. Ovo je bila prelomna tačka.

Tri dana kasnije, “Braća po oružju” su eskalirala pobunu. Samo prijetnja da neće služiti nije djelovala. Sada je grupa pozvala sve rezerviste da potpišu peticiju kojom se obavezuju da odbijaju rezervnu služu. Gotovo 30.000 rezervista je potpisalo. Stotine su već preskočile dužnost u znak protesta, rizikujući novčane kazne i zatvor.

Šaj Šidlovski, 32-godišnji inženjer iz južnog grada Berševa, koji je svake nedjelje protestovao u Jerusalimu, tog dana je sa sobom doveo svog tromjesečnog sina. Veteran tenkovske jedinice, on obavlja rezervnu dužnost oko mjesec dana svake godine i trebalo je da to radi pet dana tokom posljednje nedjelje marta. Ipak, planirao je da spakuje kofere i ode kući ako se usvoji bilo koji dio paketa zakona dok je sa svojom jedinicom.

Polovina porodice Šidlovskog došla je iz Iraka nakon što su Jevreji iz te zemlje prognani nakon osnivanja države Izrael. Druga polovina je preživjela holokaust. “Ako zakoni prođu, ovo neće biti zemlja u kojoj su moji djed i baba našli utočište”, rekao je Šidlovski, koji nije član “Braće po oružju”. “Ako to znači da će Izrael prestati da postoji, onda će prestati da postoji. To neće biti zbog mene, nego zbog Netanjahua”.

Ujutro 23. marta, koji su demonstranti označili kao “Dan nacionalne paralize”, policija je uhapsila jedan broj lidera pokreta. U Tel Avivu tog popodneva demonstrante su dočekali vodeni topovi i konjička policija. Kasnije tog dana, u centralnom obraćanju, Netanjahu je najavio da će novi zakoni biti ratifikovani sljedeće nedjelje.

Netanjahu je obećao da će “zaliječiti nacionalnu podjelu”, ali Naveh nije bio ubijeđen. “Ono što je Netanjahu zapravo rekao jeste da je odlučio da uspostavi diktaturu”, rekao je sljedećeg jutra. Međutim, nije klonuo duhom. “Nastavićemo da se borimo svom snagom”, rekao je. “Pobijedićemo u ovom ratu.”

U međuvremenu, Šidlovski je trebalo da se javi na dužnost u bazi u pustinji Negev, na jugu Izraela, 26. marta. Nedjeljama se kolebao. Ministar odbrane Galant je 25. marta uveče zapečatio sopstvenu sudbinu tako što je javno izjavio da “sve veći raskol u našem društvu... predstavlja jasnu, neposrednu i opipljivu prijetnju bezbjednosti Izraela”.

Šidlovski je pozvao svog komandanta. “To me razdire”, rekao mu je, “ali ne mogu da budem tamo sjutra. Njegov komandant je pokušao da ga nagovori da se predomisli. “Nema mnogo ljudi koji služe u rezervi”, preklinjao ga je. “Mi držimo vojsku. Mi nismo Bibijeva vojska. Mi smo vojska Izraela”. ”Slažem se s tobom”, rekao mu je Šidlovski, “ali osnova svega su naše vrijednosti kao slobodne, demokratske zemlje. A ako se taj ugovor cijepa, ja se ne mogu boriti za diktatora”.

Priredila: A. Šofranac

( "Ekonomist" )