Njemačko balansiranje na nuklearnoj ivici

Njemačka nije atomska sila, ali je dio nuklearne strategije SAD. U svijetlu rata u Ukrajini i ukidanja kontrole naoružanja iz doba Hladnog rata, uravnoteženi pristup zemlje u toj oblasti pod sve većim je pritiskom.

Da je Hladni rat postao nuklearni, vjerovatno bi počeo na njemačkom tlu. Geografski, Njemačka je bila između Sjedinjenih Država i njenih sjevernoatlanskih saveznika na jednoj strani, i Sovjetskog Saveza i zemalja Varšavskog pakta na drugoj. Politički, zemlja je bila podijeljena između Zapada i Istoka. Strateški, tu su se sučeljile američka i sovjetska vojska – sa obje strane gvozdene zavjese.

Njemačka je stoga bila zategnuta žica nagazne mine između neprijateljskih supersila. Zemlja imala koristi od navodne bezbjednosti američkog nuklearnog kišobrana, ali se i dalje suočava sa direktnim rizikom nuklearne eskalacije. Bivša Zapadna Njemačka je iznjedrila snažan pacifistički pokret, dok u bivšoj Istočnoj Njemačkoj mnogi građani imaju manje neprijateljski stav prema Rusiji. Ovi faktori doprinose tome da pitanje kontrole naoružanja bude posebno osjetljivo baš u Njemačkoj.

"Njemačka ostaje jasno posvećena svom angažovanju u kontroli naoružanja, razoružanju i neširenju, čak i s obzirom na promijenjene uslove", rekao je za DW zvaničnik njemačkog Ministarstva spoljnih poslova. "Promijenjeni uslovi" se odnose na rusku invaziju na Ukrajinu. Neki vojni analitičari strahuju da bi predsjednik Vladimir Putin mogao da prekrši "nuklearni tabu", ako njegove konvencionalne snage nastave da se bore u ratu.

"Savezna vlada, sa svojim partnerima, nedvosmisleno se protivi bilo kakvom razvodnjavanju tabua", dodao je zvaničnik njemačke vlade, pozivajući se na nepisano pravilo da se nuklearno oružje ne upotrijebljava još od kada su SAD 1945. to dva puta uradile protiv Japana, okončavši Drugi svjetski rat.

Nuklearno balansiranje

Protivljenje Njemačke nuklearnom oružju je u konkurentskom odnosu sa očekivanjem da Berlin podrži bezbjednosni status kvo. NATO dugo vodi politiku stacioniranje američkog nuklearnog oružja na teritoriji van SAD. A to znači da bi njemački ratni avioni mogli da nose atomske bojeve glave u slučaju nuklearnog rata. Čak 20 takvih bojevih glava ostalo je u vazduhoplovnoj bazi Bihel u zapadnoj Njemačkoj. Prema procjeni američke nevladine organizacije Inicijative nuklearna pretnja (NTI) čiji je cilj izbjegavanje nuklearne katastrofe, postojalo je još oko 130 američkih bojevih glava u vazduhoplovnoj bazi Ramštajn, sve dok nisu uklonjene između 2001. i 2005. godine.

Čin nuklearnog balansiranja proizvodi napetost i u njemačkoj unutrašnjoj politici, kao i evroatlantskom savezu. Svako neslaganje, međutim, potisnuto je u drugi plan nakon ruskog napada na Ukrajinu.

Neki političari u Zelenoj partiji, koji su tradicionalno oštri kritičari nuklearnog oružja, takođe su među najglasnijim pristalicama Ukrajine. U međuvremenu, zvaničnici NATO-a koriste svaku priliku da pokažu da su napori Rusije da podijeli alijansu propali.

"Očigledno je da smo na nekom prelomnoj tački", rekao je za DW Džon Erat, viši direktor za politiku Centra za kontrolu naoružanja i neproliferaciju.

Dodao je da je jedno od sredstava koje je Rusija izabrala da postigne svoj cilj "da prijeti upotrebom nuklearnog oružja".

Nuklearna ivica, prošlost i sadašnjost

Taj cilj – preuzimanje kontrole nad Ukrajinom i prekid podrške SAD i NATO – do sada nije ostvaren. Međutim, korišćenje nuklearnog oružja kao "diplomatskog alata", rekao je Erat, donekle je bilo efikasno u ograničavanju podrške Ukarjini. SAD su bile oprezne da izbjegnu eskalaciju koja bi ih mogla uvući u direktan sukob sa Rusijom, a njemački zvaničnici su često izražavali zabrinutost zbog mogućeg prekoračenja crte koje bi Njemačku učinilo zvaničnom stranom u ratu.

"Prava opasnost leži u tome da se ovaj sukob završi tako što će se Rusija smatrati uspješnom, a ovaj alat efikasnim. Jer to otvara brane", rekao je Erat. Druge države koje posjeduju atomsko oružje, poput Sjeverne Koreje, mogle bi da se upuste u smjelije prijetnje sopstvenim arsenalima.

Nuklearna diplomatija je već prošla kroz jedan presedan. Tokom osamdesetih, novo raspoređivanje sovjetskih nuklearnih snaga navelo je NATO da odgovori istom mjerom. Masovni protesti, posebno u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, izvršili su pritisak na vladu da se usprotivi postavljanju dodatnih američkih nuklearnih projektila na njenom tlu. U Sjevernoatlanskom savezu smatraju da je to bio "težak period za Zapadnu Njemačku kao i za NATO". Alijansa se, međutim, održala. Postignut je "dvostruki" kompromis, koji je doveo do raspoređivanja raketa, ali i pregovora sa Sovjetskim Savezom za postizanje sporazuma o kontroli naoružanja.

"Razlike u toleranciji nuklearnog rizika među saveznicima u NATO mogu biti tačka pritiska koju Rusija može da iskoristi", rekao je za DW Jonas Šnajder, saradnik za međunarodnu bezbjednost u berlinskom trustu mozgova Fondacija nauka i politika (SWP).

"Generalno gledano, Njemačka je opreznije pozicionirana kada je riječ o nuklearnom riziku", dodao je on.

Ostalih deset odsto

Kontrola naoružanja je na najnižem nivou, sada kada je Rusija suspendovala Novi START (Pregovori o smanjenju strateškog naoružanja, skraćeno START) – ali se nije zvanično povukla iz procesa. To je bio posljednji veliki sporazum koji ograničava ruske i američke nuklearne sisteme. Bezbjednosni analitičari poput Šnajdera su relativno optimistični:

"Sve u svemu, ne vidim povećanje nuklearnog rizika kao rezultat onoga što se dogodilo sa Novim START-om", rekao je on.

To je djelimično tako zato što su ugovori samo jedan element kontrole naoružanja. Transparentnost, dijalog i prikupljanje podataka putem javnih i tajnih sredstava su drugi. Nuklearno oružje je skupo i upadljivo, zbog čega je lako uočiti promjene u broju ili rasporedu. Ugovori su takođe obuhvatili samo ruske i američke snage.

Dok Vašington i Moskva kontrolišu oko 90 odsto svjetskog nuklearnog oružja, uključujući sposobnost prvog udara, odsustvo Kine iz ovih sporazuma je veća briga. Postoji nekoliko malih i srednjih država koje su u posjedu atomskog oružja, ali Erat je rekao da je Kina mjesto "gdje se stvari mijenjaju u nuklearnom svijetu. SAD nemaju ni svijest o tome ni linije komunikacije kakve su sa Rusijom gradile decenijama."

Dodao je i da ako bi došlo do krize oko Tajvana, malo je teže direktnom linijom doći do Pekinga.

Većina zemalja ne posjeduje atomsko oružje, a njih 92 su potpisale Ugovor o zabrani nuklearnog oružja. Međutim, bez svjetskih nuklearnih sila, sporazum je uglavnom simboličan.

Njemačka podržava pokret za ukidanje atomskog oružja, ali ima obaveze i prema američkoj nuklearnoj doktrini, pa pokušava da uradi dvije stvari odjednom. Njemačka je prisustvovala sastanku zemalja potpisnica Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja 2022. u Beču kao posmatrač – što je odraz antinuklearnih težnji koje su takmaci sa nuklearnim obavezama u stvarnom svijetu.

( Deutsche Welle )