Ne igramo po pravilima šou-biznisa
Jasenko Houra, osnivač “Prljavog kazališta”, o novom singlu koji je nedavno pušten u etar, za Magazin najavljuje novi album i priča o vremenu u kojem se nekad cijenila prava muzika i ovom današnjem...
Jedna od najdugovječnijih grupa na prostorima ex-YU, grupa “Prljavo kazalište” mijenjala je muzički ukus i muzičku istoriju Balkana.
Već više od 40 godina su na sceni, a i danas koncertno veoma aktivni.
Nedavno su objavili singl “Stare navike” kojim najavljuju novi album, a u spotu za istu glumi i Goran Bogdan. U pitanju je sjetna ljubavna balada srednjeg tempa, koju potpisuju osnivač i gitarista Jasenko Houra.
No, to što su koncertno aktivni, odvlači ih od rada u studiju, pa je na novu pjesmu publika čekala devet godina. Houra u razgovoru za Magazin priznaje da je dijelom za dugu pauzu kriva i pandemija, tokom koje, iako su odmarali, nije bio pretjerano inspirisan.
”U jednom trenutku počeo sam da razmišljam koliko dugo nijesam bio u studiju. Od kada je Kazalište krenulo ‘78. konstantno sam bio na putu. Dvije godine korone stavili su mi ruke pod glavu, nijesam putovao, nije bilo koncertnih aktivnosti, pa sam se zabavljao kući. Riješio sam tada da počnem da radim nove pjesme”, prisjeća se Houra i ne krije da mnogo više od rada u studiju voli druženje sa publikom.
”Bendovi su sa jedne strane živi i njihova smisao je dok su na bini, rad u studiju je nešto potpuno drugo od koncertne aktivnosti i toga se morate zaželjeti. Sa druge strane, sad kad sam u studiju, znam prokletstvo koje isto nosi. Nikad vas niko neće istjerati iz studija, a za muzičare pjesma nikad nije gotova. To da ako vas jedan dan neko ne prekine i ne izađete iz studija, možete na pjesmama raditi tako godinama. Znate, 90 odsto kompozitora danas rade muziku za druge, nijesu na putevima, lakše im je. Rijetke su to ptice koje funkcionišu poput nas da su na putu, da sami pišu pjesme. Kazalište je dugo bilo na turneji povodom 40 godina karijere, a onda smo nekoliko godina pauzirali zbog korone, i to je bio veći razlog da nijesam ni bio nešto inspirisan da pišem”, iskren je Houra koji je za novi singl “Stare navike” najavljujući ga na Facebooku napisao da je za njega “posebna iz više razloga”.
”Nijesam rekao da je specijalno posebna. Za mene je svaka nova pjesma koju radim poseban doživljaj. Tek posle dosta vremena mogu da govorim o svojim pjesmama i onome što sam radio. Pristupam tome iz ugla psihoanalize, sam sebi kasnije kad krenem da analiziram znam jesam li uspio ili ne. Onog trenutka kad završim neku pjesmu za bend, nijesam najbolji da pričam o istoj. Volim da uzmem gitaru i radim pjesme, trudim se da u tom trenutku dam maksimum i napravim najbolje, ali kakve su o tome sudi vrijeme. Potrebno je da se potrudite maksimalno u studiju. Koncerti su jedan dio muzičkog zadovoljstva, o ovo je nadogradnja igre, poseban svijet. Kad trebam da radim nešto u studiju nijesam dobar za razgovor sa ljudima, kad pripremam materijal hodam u nekoj trenerki i potpuno sam off, malo se udaljim od svijeta. Nemam pojma šta mi se dešava u glavi, ali svako ima svoj način kad radi da se odvaja od svega. Kao na šahovskoj tabli što razmišljaš o 15 poteza, tako je i kad radiš album, razmišljaš o svim tim numerama koje stvaraš u tom trenutku. Naprosto, to je i normalan proces”, objašnjava Houra kako izgleda njegovo stanje kad stvara nove pjesme.
Novi album najkasnije na jesen
Upravo ovom numerom, Kazalište najavljuje i novi album za koji se nadaju da će biti objavljen na jesen.
”Ovo je samo singl koji je skinut sa albuma. Zbog diskografske navike i načina na koji danas funkcioniše pustili smo ga kao najavu. Ovih dana biće i spot koji je napravljen. Znam da će biti i još jedan spot sa singlom prije šestog mjeseca, biće to pjesma ‘Makni se metar, dva od mene’. Ako uspijemo album bi trebao izaći prije ljeta, ako ne, onda neka ga publika očekuje u devetom mjesecu nakon turneje i još jednog najavnog singla”, otkriva planove sagovornik Magazina.
Kao neko ko je iz stare garde i sa skoro pet decenija na sceni, Jasenko se osvrnuo i na današnju situaciju u muzičkoj industriji kada je sve manje izvođača koji objavljuju cijele albume, već se trude da promovišu singl po singl, pa tek onda objave kompletan projekat.
”Mi smo unutar našeg udruženja diskografa, prije jedno 10-ak godina, imali utisak da se vraća vrijeme singlova. To je bilo evidentno. Čak i posljednje vrijeme izvođači koji su radili albume, kada su skinuli prvi singl, kompletan materijal je otišao aut, ako ga nijesu mogli pratiti u singlovima. Forma dugo svirajućeg albuma je forma iz našeg vremena LP-ja, ali to nije danas forma mlađe generacije. Njima je spot i pjesma, ono što je nekad nama bio kompletan album. Onog trenutka kad pustimo pjesmu, vrtjeće se neko vrijeme, a onda će nas već za mjesec dana pitati ‘imate li nešto novo’. Tržišta su danas tako isprofilisana”, svjestan je Houra, koji se ne trudi da čestim objavljivanjem pjesama dodatno pospješuje hiperprodukciju.
”Možemo to analizirati da su negdje i mediji krivi za to. Sada nam se sugeriše da pjesme ne budu preduge, jer ih radio stanice režu na dvije, dvije i po minute koliko im treba, tako da jeste malo konfuzna situacija, ali naprosto je tako. Meni je ipak drugačije, jer ne moram posebno da obraćam pažnju na to, nisam pod pritiskom da se moram dokazivati. Radim pjesmu i kad sam ja zadovoljan istom, onda sam puštam u etar i to je to. Nije mi to specijalno važno. I sami znate da sam u šou-biznisu, imam svoje etikete, pratim scenu, ali kad je Kazalište u pitanju, nijesam opterećen time, mada, glup je čovjek koji to ne prati, tako da svaku sugestiju saslušam”, tvrdi Houra kome, iako je autor, ne smeta kad mu izbacivanjem isključivo muzičkog dijela - najčešće neke solo dionice po kojoj je takođe pjesma prepoznatljiva, skrate istu.
Tekstovi bitniji od muzike
”Na našim prostorima, a tu mislim prvenstveno na ex-YU uvijek je dominantniji bio tekst, nego muzika. To recimo na anglosaksonskom tržištu nije bilo tako. Kod nas je to bilo do granice 60:40 u korist teksta. Tekstopisci su bili cijenjeno društvo i vrlo malo unutar prostora u kojima se krećemo. Sa nostalgijom govorimo o velikim tekstopiscima i po tome i pamtimo pjesme duže nego bilo šta drugo”, smatra Houra, koji kao autor većine pjesama svog benda je jednako vodio računa i o tekstu i o melodiji koja prati isti, što se čuje kroz opus “Prljavog kazališta”.
”Ljudi se stalno vraćaju na Novi talas jer sam ja došao sa potpuno drugim pristupom. Uvijek je forma tekstopisaca koji su tada stvarali bila bajka, ili pisma, a neki su imali i brojne kratke poruke. Moj princip je bio novinarski, sve je bilo smješteno u dvije strofe i refren, a pjesme su nosile poruku koje su bile decentne i znalo se na šta gađam. Mislim da je to bio manir koji sam počeo kao klinac i ostao je karakterističan za Kazalište. Doduše, nijesam ga se uvijek držao, posebno ne u baladama”, priznaje muzičar.
Novi talas - nezaobilazna muzička lektira
”Prljavo kazalište” je bend koji je začetnik Novog talasa. Pjesme nastale prije više od 40 godina, i danas su veoma slušane iako su se od tada mijenjali muzički ukusi. Međutim, nijedan novi talas nije trajao toliko dugo.
”Mi smo se tada prvi put našli u nekakvom trenutku da ono što se svira na zapadu, svira se i kod nas. Tada je scena bila najbliža svjetskoj, autori su bili veoma jaki, mogli ste u bilo kojem muzičkom žanru, ne samo rok muzici gdje smo mi pripadali i za koju se najviše veže taj Novi talas koji je vladao tada naći hit koji je i dan danas slušan. To je postala nezaobilazna muzička lektira. Svaki bend koji se pojavio tih godina uspio je da ‘zabije’ neki famozni hit. Mislim da su to zlatni trenuci koji se pojave i u sportu, muzici, književnosti”, ističe Houra te otkriva šta mu najviše nedostaje iz tog vremena kada je Novi talas bio na vrhuncu:
”Iz tog vremena nam najviše nedostaju druženja među muzičarima. Jasno nam je da svijet evoluira i da on ima svoje nekakve uspone i padove. To što se danas dešava ne samo u muzici već stanje u kompletnoj kulturi je odraz nečega što je umjetnički svijet sam napravio, a to govori da je došao do granice. Imate još nekoliko ljudi iz prošlog vijeka koji ne igraju po pravilima šoubiznisa. Nama to nije globalno interesantno, takav način prezentovanja umjetnosti. Za puno stvari bismo se mogli vratiti unazad. Nedavno sam se nešto raspitivao i shvatio da se bestseleri prodaju u 80 do 100 komada. Naprosto došla su druga vremena, a kako ćemo im se prilagoditi to je druga stvar. Imam svoj svijet, knjige su mi drage, jasno mi je da je lakše imati je na kompjuteru, manje skuplja prašine, no više volim kad je u papirnatom formatu”, otkriva Houra koji smatra da formati u kojima su oni nekad radili, mlađe generacije danas ne prepoznaju.
”Mi smo se nekad prepoznavali noseći ploče. Ako biste htjeli biti važni, prošetate se sa pločom po kvartu. Ako bi to bilo neko glupo ime, svako bi to vidio. Tako da ste uvijek imali što pametniju ploču, jer one su bile dokaz pripadnosti nečemu. Danas ljubitelji muzike umjesto ploča nose slušalice, i mi ne znamo više što se dešava u nečijem svijetu, a možda je tako i bolje”, zaključuje Houra.
Spor u vezi s imenom još nije do kraja završen
Prošle godine pojavila se informacija da se Houra sa bivšim bubnjarem benda Tihomirom Filešom spori u vezi s imenom “Prljavo kazalište”, te da ne smiju nastupati pod tim imenom. Ova situacija brzo je “završena” u korist Houre, a koliko je sve to unazadilo bend, kaže:
”Cijeli taj proces ima još jedan dio. Nikad sudske stvari nijesu do kraja riješene i dok ne prođu formalne stvari ne mogu ih specijalno komentarisati. Naravno da je ta situacija unijela neki nemir, ostali članovi i ja, društvo koje čini Kazalište od ‘89. godine, nijesmo hteli da komentarišemo takve informacije da ‘benda nema’ koje su otišle u etar. Tu morate biti vrlo obazrivi. S druge strane, medijska slika je danas drugačija, za čas se stvori. Naučio sam nešto još na prvom času novinarstva - profesor nam je rekao ‘Mlade kolege, protiv mene se vodi 200 i nešto parnica, a znate li ko će je dobiti? Niko! Kad mi krećemo, bacamo perje kroz prozor, a oni koji nam odgovaraju, oni skupljaju perje ispod prozora’. To sam vrlo dobro zapamtio, tako da onog trenutka kad je medijski ta informacija tako bila plasirana, nijesmo imali šta da kažemo, naprosto smo morali dati vremenu da odradi svoje dalje. Nijesmo imali drugačijih načina, a uvijek je moguće da neko počne ispočetka, ali vi radite svoje, zato je bitno da snimaš pjesme i na taj način pokažeš da si tu. To je puno jednostavnije”, kaže Houra.
( Marija Vasić )