Lakušić o novom zakonu o radu: Na štetu radnika, mimo propisa EU

Nacrtom novog zakona o radu predlaže se produženje trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme sa dvije na tri godine, što je neprimjereno i sa stanovišta standarda EU korak unazad, ocijenio je za “Vijesti” član Radne grupe za izradu ovog propisa i predsjednik Udruženja za prava radnika Status, Radoje Lakušić.

“Dok EU na jednoj strani na svim organima, kako u Savjetu ministara rada, tako i u Evropskoj komisiji i Evropskom parlamentu svim dokumentima čini da se spriječi diskriminacija i zloupotrebe u oblasti rada na određeno vrijeme, Nacrtom zakona o radu predlaže se pogoršanje uslova rada zaposlenih na određeno vrijeme”, rekao je Lakušić koji je predstavnik civilnog sektora u Radnoj grupi za izradu zakona.

U obrazloženju Nacrta zakona, koji je na javnoj raspravi, navedeno je da je osnovni razlog za izradu novog zakona o radu “usklađivanje radnog zakonodavstva sa pravnim tekovinama EU predviđenih Akcionim planom za pregovaračko poglavlje 19 - Socijalna politika i zapošljavanje, konvencijama i preporukama MOR-a, koje je Crna Gora ratifikovala i drugim izvorima međunarodnog prava”.

Novine, u odnosu na raniji propis, su da ugovor o radu na određeno vrijeme, traje tri godine u odnosu na sada važeće zakonsko rješenje prema kojem je trajao dvije godine. Navedeni period obuhvata i vrijeme kada je zaposleni bio angažovan kod poslodavca preko Agencije za ustupanje zaposlenih.

Jedna od bitnih novina je da se godišnji odmor ne može zamijeniti novčanom naknadom, i da novčana potraživanja iz rada i po osnovu rada zastarijevaju u roku od četiri godine. Prema aktuelnom zakonu ta prava ne zastarijevaju.

Lakušić je naveo da se raznim vidovima prijetnje zaposleni na određeno vrijeme eksploatišu.

“Poznata praksa je da poslodavci masovno prilikom zaključivanja ugovora o radu prinude i uslove radnika da 'bjanko' potpiše sporazum o raskidu ugovora sa praznom rubrikom za datum takvog 'dobrovoljnog' ili nasilnog zaključivanja sporazuma, kojim bi datum raskida poslodavac unio kada on o tome odluči. Ako tome dodamo da je Nacrtom zakona o radu predviđeno da se preko agencije za privremeno ustupanje radnika poslodavcu, radnici zapošljavaju 'privremeno' na dvije godine bez ikakvih ograničenja, osnova, razloga i okolnosti onda postaje jasno da se radi o agencijama za zloupotrebu zakona”, naglasio je Lakušić.

Kako je dodao, odredbe Nacrta zakona o radu koje se odnose na sedmično radno vrijeme su u direktnoj i neposrednoj suprotnosti sa Direktivom EU br. 93/1204 kojom je određeno da prosječno sedmično radno vrijeme ne prelazi 48 sati s tim da referentni period ne prelazi četiri mjeseca.

Kaže da predlagač Nacrta zakona ovdje normira mogućnost da za četiri mjeseca poslodavac može mimo svih stadarda EU da radnika upošljava dodatnih osam sati, dakle 56 sati sedmično.

“Začudo da Ministarstvo rada radi suprotno EU standardima iako je u saznanju da ovaj zakon ide na razmatranje specijalistima Evropske komisije pa nakon toga na usvajanje parlamentu. Dakle, u pitanju su četiri mjeseca u kojima više od 40 sati punog radnog vremena može biti produženo za osam sati nedeljno, ali ne duže od referentna četiri mjeseca kako je utvrđeno Direktivom”, objasnio je Lakušić.

Zakonom je, kako kaže, predviđeno da se uskrati pravo radnika na zaštitu pred nadležnim sudom prije nego što se obrati Agenciji za mirno rešavanje radnih sporova i Agencija završi postupak.

“Ovaj predlog da se radnicima ospori i uspori ostvarivanje prava pred sudom i zadrži vrijeme kod Agencije treba dovesti u vezu sa predlogom ograničenja zastarjelosti potraživanja. Zajednički cilj ove dvije grupe normi je da se relaksira poslodavac na planu neosnovanog bogaćenja i oslobodi obaveze plaćanja zakonom utvrđenih obaveza, što je sve zajedno nečuveno i nepoznato u Evropi”, naglasio je Lakušić.

On zaključuje da se osnovano sumnja da su gotovo sva prava radnicima ograničena i svjesno uskraćena, pa se postavlja suštinsko pitanje kuda ide Crna Gora u oblasti rada i radnih odnosa, u EU ili u organizovani kriminal.

Lakušić napominje da ograničenje zastarjelosti potraživanja iz radnog odnosa ne poznaju niti sadrže nijedna konvencija Međunarodne organizacije rada (MOR) niti Direktiva EU.

Takvo rješenje, kako dodaje, postoji samo u tri države socijalističke Jugoslavije.

Lakušić napominje da ograničenje zastarjelosti potraživanja iz radnog odnosa ne poznaju niti sadrže nijedna konvencija Međunarodne organizacije rada (MOR) niti Direktiva EU

Lakušić je napomenuo da oslobađanje obaveze vraćanja nezakonito oduzetih sredstava zaposlenima, nije u skladu sa Ustavom.

“Nameće se pitanje koji je to cilj da se vremenski ograniči ili uskrati pravo na naknadu štete pričinjene radnicima zbog neisplaćenih zarada i drugih ličnih primanja. Na drugoj strani relaksira se poslodavac koji se neosnovano bogati na račun radnika i stvaraju mu se uslovi da se oslobodi vraćanja otetih radničkih plata”, zaključio je Lakušić.

Poslodavci svjesno krše zakone

Istraživanje Udruženja Status o zapošljavanju na određeno vrijeme zloupotrebom zakona, o prekovremenom radu koji se ne plaća ni kao redovni, pokazalo je da se dnevno u Crnoj Gori počini oko 100.000 prekršaja na 200.000 hiljada radno angažovanih, d čega je po ugovoru o radu oko 170 hiljada i „ na crno“ oko 30 hiljada.

“To su prekšaji u oblasti rada bez ugovora najmanje 30 hiljada, rada na određeno vrijeme kršenjem zakona oko 30 hiljada, prekovremenog rada suprotno zakonskim propisima 30 hiljada, te rada u danima državnih i vjerskih praznika i dr. ukupno oko 100 hiljada dnevno. S tim u vezi potrebno je znati da gotovo sve prekršaje u tolikom broju vlasnici kapitala i drugi poslodavci čine sasvim svjesno i time se se neosnovano bogate, nezakonito stvaraju profit, pa sve navodi na zaključak da to prema osnovanoj sumnji rade činjenjem krivičnih djela iz člana 224 Krivičnog zakonika”, smatra Lakušić.

( Milorad Milošević )