Hoće li Đukanović za šefa države?

Istraživanja javnog mnjenja koje Demokratska partija socijalista (DPS) radi za svoje potrebe pokazuju da samo Milo Đukanović lagano dobija kandidata ujedinjene opozicije na predsjedničkim izborima, Duško Marković bi bio na klackalici, dok niko treći ne bi uspio da pobijedi.

To je kazao sagovornik “Vijesti” iz vrha DPS-a, govoreći o mogućnosti da se Đukanović kandiduje na predsjedničkim izborima. Na konstataciju da nije realno da opozicija ima jednog kandidata, on je rekao da do predsjedničkih izbora ima dosta vremena i da je realno da bude drugog kruga u kojem bi opozicija mogla stati iza jednog kandidata.

Ipak, ni on ni drugi sagovornici iz sfere politike nisu se usudili da daju čvrstu procjenu da li će Đukanović pokušati da se opet vrati na državnu funkciju.

“Šanse za to su su pola-pola”, rekao je “Vijestima” u neformalnom razgovoru jedan od ministara.

Ne pada mu na pamet da se kandiduje

Dva izvora “Vijesti”, od kojih je jedan blizak Đukanoviću, navela su da je on rekao da mu “ne pada na pamet da se kanduduje“, ali njegova ćutnja na javne molbe partijskih funkcionera, poput Nikole Gegaja ili Bebe Džaković, simptomatična je. Ukoliko je tako kategoričan, što se tiče kandidature, Đukanović bi svoju odluku morao što prije javno obznaniti kako bi ostalo dovoljno vremena da se prije polovine marta naredne godine do kada se moraju održati predsjednički izbori, javnost pripremi na kandidaturu Markovića ili nekog drugog. Odnos sa Markovićem je jedan od bitnih faktora koji će, osim odnosa američke administracije i vlasti jakih evropskih država, Đukanović morati da ukalkuliše prilikom računice o povratku na državnu funkciju.

Da li bi se zapad samo mrštio?

Svi sagovornici “Vijesti” su saglasni sa ocjenom da Zapad ne bi blagononaklono gledao na povratak Đukanovića, ali većina smatra da im Crna Gora nije interesanta i da se niko ne bi upinjao da u postojećim geopolitičkim okolnostima aktivno učestvuje u rušenju Đukanovića koji je u dijelu međunarodne i domaće javnosti prepoznat kao prva figura prozapadnih snaga u Crnoj Gori, bez obzira na sve kontroverze koje ga prate.

Đukanović je u oktobru prošle godine iznenada mjesto premijera ustupio Markoviću iako se kampanja DPS-a svodila na njegov “one man show”. Nekoliko njemačkih i evropskih medija je tada objavilo da mu Amerikanci nijesu dozvolili povratak na premijersko mjesto. Takođe, američki potpredsjednik Majkl Pens nije se sreo sa šefom DPS-a prilikom nedavne dvodnevne posjete Podgorici. Dok neki u tome vide jasne poruke da Đukanović mora u penziju i da bi mu se, ako odluči suprotno, to lako moglo obiti o glavu kroz otvaranje nekih slučajeva, jedan od iskusnih opozicionih političara je podsjetio da je Đukanović i ranije nailazio na razne vrste pritisaka izvana, da bi se uvijek spasao ili čak znao da odbije neke tvrde zahtjeve ako bi procijenio da bi mogli dovesti do njegovog slabljenja ili pada. Tako je, naveo je taj sagovornik, svojevremeno odbio zahtjev tadašnje državne sekretarke SAD Medlin Olbrajt da DPS učestvuje na saveznim izborima 2000. vjerovatno zbog procjene da bi DPS tada izgubila od SNP-a na nivou Crne Gore, što bi vodilo njegovom gubitku vlasti i na republičkom nivou.

Blažo, Duško i Brut

Ono što se sada dosta razlikuje u odnosu na period kada se Đukanović prethodna dva puta povlačio je utisak da je partiju više spremio za stvarni odlazak sa državnih funkcija. Dok su 2007. i 2010. uvijek bila dva do tri ambiciozna i jaka potpredsjednika, plus nekoliko uticajnih funkcionera, sada se partijsko slovo svelo na zamjenika predsjednika, podsjećaju sagovornici “Vijesti”. Dok je nekada u slučaju da se Đukanović stvarno povukao, DPS-u prijetio brzi sukob oko prijestola, što bi ugrozilo i njegovu i budućnost njegovog okruženja, sada je u pitanju samo Đukanovićevo povjerenje u Markovića. Izvor iz vrha DPS-a je rekao da nikada nije primijetio da postoje razlike između Đukanovića i Markovića, iako je priznao da zna za glasine o sukobu na relaciji predsjednik-zamjenik predsjednika u kojima su, kako je kazao, najglasniji neki iz DPS-a.

Činjenice su da je Vlada odustala od privatizacije Luke Bar uprkos preporuci Đukanovića da to uradi, da se vodi prilično oštra javna polemika na relaciji Vlada i rektorka Radmila Vojvodić, da je Marković dobio packe od “Pobjede” zbog prijema predstavnika vlasnika “Vijesti” povodom dvadestogodišnjice lista i da postavlja svoje kadrove na svim značajnijim pozicijama, pa čak i po dubini u nekim resorima. Sada je pitanje kako na to gleda Đukanović i da li to Marković radi bez njegovog blagoslova. Đukanović je, prema dva izvora “Vijesti”, rekao na nekoliko mjesta da “više vjeruje Dušku nego (sinu) Blažu”, ali ta vrsta povjerenja u politici i moći je i faktički opovrgnuta još od vremena Rimske imperije. Ko će biti na mjestu šefa države, Đukanoviću ne može biti svejedno, makar i zbog ustavne mogućnosti da abolira svakog od krivične odgovornosti u bilo kojoj fazi postupka, uključujući i istragu.

Predsjednički izbori mogu otvoriti pitanje kome će mjesto šefa DPS

Ono o čemu će DPS i Đukanović morati da razmišljaju narednih mjeseci je i mjesto šefa DPS-a koje je u partijskoj mreži mnogo bitnije od skoro ceremonijalnog mjesta predsjednika države. Eventualna kandidatura i pobjeda Đukanovića na predsjedničkim izborima bi značila da se mora odreći mjesta predsjednika DPS-a koje bi mogao prepustiti Markoviću, što bi sadašanjem premijeru možda dalo previše moći, iz Đukanovićevog ugla.

Mjesto šefa DPS-a bitnije partijskoj mreži od šefa države

Zbog toga ne treba u potpunosti isključiti ni druge brojne opcije - da se Đukanović vrati na mjesto premijera, a Marković pokuša postati predsjednik svih građana, da zadrži samo mjesto premijera dok bi se sadašnji predsjednik Vlade kandidovao za mjesto predsjednika, pronalaženje nekog trećeg za mjesto predsjednika, poput Milice Pejanović Đurišić za koju se spekuliše da je poželjan kandidat SAD ili za akademika Dragana Vukčevića koji je, uz veliku rezervu, pomenut u mediju bliskom vlastima kao eventualni nestranački kandidat DPS-a. Upućeni tvrde da i Filip Vujanović u toj kombinatorici vidi svoju šansu za premijersko ili mjesto šefa DPS-a.

Đukanović je, nakon sjednice GO DPS-a u oktobru prošle godine kazao da će “lično, kroz puni politički angažman na čelu DPS-a, pružati snažnu podršku Markoviću i budućoj Vladi” u svim “izazovnim procesima u narednom četvorogoištu”, kao i da će se “posvetiti daljem jačanju partijskih kapaciteta u susret budućim izborima i svim događajima koji predstoje”. On sada uglavnom ćuti o budućim planovima, za razliku od prethodna dva povlačenja, kada je govorio da mu je potreban odmor kako bi razmislio o budućim planovima ili kao 2007. da planira da se posveti biznisu: “Planiram da napravim puno posla i da zaradim puno novca”.

( Vladan Žugić )