Špijunski paradoks: Čuvanje i razmjena tajni

Najnovije curenje američkih obavještajnih podataka ilustruje stari špijunski paradoks: čuvanje tajni znači ograničavanje njihove distribucije, ali zaštita od opasnosti poput još jednog napada 11. septembra znači njihovu razmjenu.

Balansiranje između ta dva zahtjeva ključni je izazov američke administracije dok pokušava da spriječi curenja i istovremeno zaštiti bezbjednost SAD i pobrine se da saveznici koji strahuju od razotkrivanja nastave da dijele podatke.

Ovaj konflikt je ponovo aktuelan nakon što je FBI u četvrtak uhapsio Džeka Tešeiru, 21-godišnjeg pripadnika Nacionalne vazduhoplovne garde u vezi sa curenjem desetina strogo povjerljivih američkih dokumenata koji navodno otkrivaju osjetljive detalje počev od ukrajinske vojne slabosti do informacija o američkim saveznicima.

U krivičnoj prijavi objavljenoj juče, Tešeira je optužen za nezakonito kopiranje i prenošenje povjerljivih odbrambenih zapisa. Za svako krivično djelo može biti kazna do 10 godina zatvora. Takođe, optužen je za još jedno krivično djelo prebacivanja povjerljivih zapise na neovlašćenu lokaciju.

Za sada, Tešeira se suočava sa tri optužbe u vezi sa samo jednim dokumentom koji je procurio: povjerljivim zapisom koji opisuje status rusko-ukrajinskog sukoba i uključuje detalje o kretanju trupa na određeni datum.

Stručnjaci očekuju da će optužbe protiv njega samo rasti, jer istražitelji pregledaju svaki dokument koji je objavio, potvrđuju status povjerljivosti i utvrđuju što bi moglo biti otkriveno poroti bez nanošenja ozbiljne štete nacionalnoj bezbjednosti.

Bivši zvaničnici smatraju da će ovo curenje vjerovatno izazvati dodatno ograničavanje protoka informacija, što bi moglo otežati bezbjednosnim zvaničnicima da “povežu tačke” i izbjegnu opasnosti poput napada na Njujork i Vašington 2001.

”Ideja da 21-godišnji vazduhoplovac ima pristup svim ovim (dokumentima)... pokazuje da smo poslije 11. septembra 2011. pretjerano dijelili informacije”, rekao je za Rojters Majkl Alen, bivši visoki savjetnik za nacionalnu bezbjednost i zvaničnik Kongresa.

”(Vlada SAD) će pretjerano reagovati u ovom slučaju. Oni će ozbiljno ograničiti distribuciju ovih vrsta dokumenata i ljudi kojima su zaista potrebni više neće imati pristup. Pozvao bih ih da učine više skalpelski pristup,” rekao je Alen.

Nakon napada ekstremista Al Kaide 2001. godine, SAD su olakšale razmjenu obavještajnih podataka među vladinim agencijama.

Izvještaj Komisije iz 2004. godine zalagao se za veću razmjenu informacija, okrivljujući američke bezbjednosne agencije što podržavaju “kulturu zaštite informacija umjesto da promovišu potrebu za razmjenom informacija.”

To je značilo da više ljudi sada može vidjeti povjerljive informacije.

Neka od dokumenata koja je navodno na Internetu objavio Tešeira vjerovatno su bila dostupna hiljadama ljudi u SAD i državama saveznicama uprkos tome što su izuzetno osjetljiva, kazao je jedan zvaničnik.

”Jedna od stvari koju smo naučili nakon 11. septembra... jeste da zaista treba da razmjenjujemo informacije, kazao je za Rojters Majkl Etkinson, bivši generalni inspektor Obavještajne zajednice SAD. “Curenja, nažalost mogu nauditi takvoj vrsti korisne razmjene informacija”.

Administracija bivšeg predsjednika SAD Baraka Obame je nakon afere Vikiliks uvela program koji zahtijeva od agencija da unaprijede bezbjednosne mjere protiv neovlaštenog otkrivanja podataka, uključujući i praćenje povjerljivih kompjuterskih mreža u cilju “detekcije, nadzora i analize anomalnog ponašanja korisnika”.

Mada su te promjene donekle pružile dodatnu mjeru sigurnosti, ali analitičari kažu da su vladini bezbjednosni programi dizajnirani da spriječe curenje informacija od strane onih koji su motivisani ideologijom ili željom za finansijskom nagradom, za razliku od drugih motiva kao što su insajderi koji objavljuju tajne radi sopstvene promocije.

Džo Bajden je juče kazao da SAD i dalje utvrđuju validnost nedavno procurjelih dokumenata i istakao je da je dao smjernice vojnoj i obavještajnoj zajednici da “preduzme korake za dalje obezbjeđivanje i ograničavanje distribucije osjetljivih informacija”.

( N.Bogetić )