Anđela Berišaj - djevojka koja otvara vrata najveće scene

Niska uspjeha crnogorskih sportista u borilačkim sportovima traje već pola vijeka. Novi biser u toj nisci iskristalisao je tekvondo, a pionirski posao na tinejdžerskim plećima iznijela je 17-godišnja Anđela Berišaj. I baš kao i u ostalim sada već tradicionalnim i trofejnim sportovima, pionirski podvig Anđela je postigla iz - sale u garaži kluba Besa u Tuzima.

Nesvakidašnji talenat, ljubav prema sportu i nadmetanju, ali i šampionski kov Anđela je dokazala pobjedom na kvalifikacionom turniru za plasman na Evropske igre u Krakovu. Efektnim pobjedama u Bukureštu, u kategoriji do 73 kilograma, Berišaj je prigrabila posljednju vizu, jer je njih 14 donosio rejting Svjetske tekvondo federacije, a Poljska kao domaćin ima pravo na svoju takmičarku.

- Srećna sam da sam uspjela da se izborim da učestvujem i borim se protiv najboljih u Evropi. Turnir u Bukureštu bilo je moje tek drugo seniorsko takmičenje, ali znala sam da mogu. Uostalom, na svom seniorskom debiju prošla sam prvi krug u Belgiji a u drugom u neizvjesnoj borbi zaustavila me je svjetska prvakinja i osvajačica olimpijske bronze, Lorin Alte iz Francuske. Nakon analize meča sa trenerom Nikolom Gegajem, zaključili smo da je razlog porazu bilo samo ogromno iskustvo rivalke. Ja sam još juniorka, ali sam na sreću stekla pravo da mogu da se borim u olimpijskoj konkurenciji - priča za “Vijesti” najbolja mlada sportistkinja Crne Gore.

Anđela Berišaj je za deceniju bavljenja tekvondoom već napunila ličnu, ali i riznicu kluba velikim uspjesima i medaljama. Prva je osvojila evropsku bronzu u mlađim seniorkama, svjetsko juniorsko srebro, a i prvi put će zahvaljujući njenom uspjehu crnogorski tekvondo biti na Evropskim olimpijskim igrama, u trećem izdanju u Krakovu.

- Konurencija će biti žestoka, ja ubjedljivo najmlađa, ali nema straha, iako su udarci jaki, povrede neminovnost. Jedino malo takmičarske treme osjećam. Imaću prije Krakova jak međunarodni turnir u Sarajevu, a onda i Svjetsko seniorsko prvenstvo u Azerbejdžanu. Cilj mi je da nastupim što bolje, napredujem u WTF rejtingu i izborim se za vizu na Olimpijskim igrama u Parizu. Možda jeste rano, ali pokušaću, a imam jasan cij da u Los Anđelesu osvojim olimpijsko zlato. Tada ću, uostalom, biti u godinama kada se postižu najbolji rezultati u tekvondou - samouvjereno poručuje 180 centimetara visoka takmičarka, ali i odlična učenica Gimnazije u Tuzima.

Anđela je tekvondo počela da trenira sa sedam godina, deceniju kasnije slovi za veliku budućnost ne samo u tom, već i kompletnom crnogorskom sportu. Stipendista je i Crnogorskog olimpijskog komiteta.

- Roditelji su me poveli da treniram zbog pravilnog razvoja, a nakon što sam kao kadetkinja osvojila Evropsko klupsko prvenstvo, nisam se zaustavljala. Uslijedili su veliki uspjesi, medalje. Kao juniorka osvojila sam bronzu na Evropskom prvenstvu za mlađe seniore, svjetsko juniorsko srebro i sada put u Krakov, ali i brojne međunarodne prestižne turnire. Recept za uspjeh po meni je jednostavan, svakog dana po dva treninga, međunarodni kampovi i takmičenja. Imamo podršku Tekvondo saveza, SO Tuzi, resornog ministarstva i COK-a. Rezultati donose i bolje uslove, svjesni smo toga u klubu i uskoro ćemo imati i modernu salu za treninge. Fali to što nemamo baš jaku konkurenciju u zemlji, pa je neophodno više međunarodnih kampova. Oni su jako značajni, zbog sparinga, borbe, sticanja i razmjene iskustva. Imamo sjajnu saradnju sa reprezenatcijama iz Hrvatske, Srbije... Imamo i zimski i ljetnji kamp u Hrvatskoj. Selekcije iz regiona su sami svjetski vrh. Milica Mandić iz Srbije i Matea Jelić iz Hrvatske su olimpijske pobjednice, ikone ovog sporta - kaže Berišaj.

I dok su balkanske tekvondo selekcije postale perjanice borilačkog sporta u svojim zemljama, Crna Gora tek kreće u pohod na najveće medalje.

- Talenta imamo, sada i kvalitetan stručni rad i fali nam više kampova i iskustva. Jeste konkurencija na Balkanu jaka, ali sam dva puta slavila na Balkanskom prvenstvu. Moja godinu i po mlađa sestra Andrea je talenat potvrdila evropskom juniorskom bronzom u Rigi. Iako nastupa u kategroriji do 59 kilograma, treniramo i sparingujemo, bodrimo se, a ja pošto imam više iskustva i savjetima pomažem. Dobra strana ovog sporta je da na tatamiju zavisiš samo od sebe, bodovanje je elektronsko i udarac nogom u glavu suparnice donosi tri, šakom jedan bod. Naravno, učimo i gledajući i analizirajući mečeve najboljih - zaključila je Anđela Berišaj.

Nagrada je adekvatna uloženom trudu

Da je uz odličnu organizaciju, ljubav i sportski duh moguće biti uspješan na više frontova, potvrđuje i Anđela Berišaj. Pošto je uz priključak svjetskom sportskom vrhu i odlična učenica drugog razreda Gimnazije u Tuzima.

- Podatak da moji uspjesi obraduju sve u školi, dodatni mi je motiv na borilištu. Imam maksimalnu podršku od svih u školi, ali i razumijevanje u odsustvu zbog kalendara takmičenja. Ta putovanja mi i pomažu, volim ih ali i na njima se nauče strani jezici, steknu se prijateljstva. Imam prijateljica u Hrvatskoj, Srbiji, Francuskoj, Španiji... Sport iziskuje veliki napor, ali i nagrada za to je adekvatna. Još kada budemo imali bolje uslove, jer nas 15 trenira u garaži, mlađe kategorije odvojeno u drugom terminu. Uprkos tome, trener Nikola Gegaj ne propušta da odradimo i posebne treninge za što bolju pripremu, napredak - istakla je Berišaj.

( Slaviša Živaljević )