Santander: Hitno povećati broj socijalnih radnika u Crnoj Gori
"trgovina djecom često je način da se djeca regrutuju za prosjačenje ili brak, a djeca koja prose ili su u braku često postaju žrtve trgovine ljudima, dok djevojčice s kojima se sklapaju brakovi nerijetko završavaju tako što prose na ulicama"
Kvalifikovana radna snaga u sektoru socijalne zaštite ključna je za sprečavanje dječjeg prosjačenja, poručio je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander, navodeći da je neophodno hitno povećati broj socijalnih radnika.
Santander je, u intervjuu agenciji Mina, kazao da je rad socijalnih radnika od posebnog značaja za prepoznavanje, prevenciju i upravljanje rizicima koji mogu dovesti do dječjeg prosjačenja.
Socijalni radnici su, prema njegovim riječima, ključni za efikasno reagovanje na te situacije.
“Upravo iz tog razloga, UNICEF poziva na hitno povećanje broja socijalnih radnika, to jest voditelja slučajeva u Crnoj Gori, jer je to jedini način da se djeci i porodicama u riziku pruži adekvatna briga”, kazao je Santander.
On je podsjetio da je, u Izvještaju Savjeta Evrope za Crnu Goru iz 2021, ulično prosjačenje prepoznato kao najčešći oblik eksploatacije djece u Crnoj Gori.
Santander je kazao da Crna Gora trenutno ne raspolaže pouzdanim podacima o broju djece s ulice koja su uključena u dječje prosjačenje.
“Dakle, sam obim tog problema je nepoznat. Ne postoji ni detaljna studija koja identifikuje uzroke i nudi preporuke za efikasno rješavanje tog pitanja prava djeteta”, upozorio je Santander.
On je rekao da se, na osnovu različitih studija o tom pitanju širom svijeta, zna da su trgovina djecom, dječje prosjačenje i prisilni dječji brakovi međusobno povezani.
Kako je naveo, trgovina djecom često je način da se djeca regrutuju za prosjačenje ili brak.
“A djeca koja prose ili su u braku često postaju žrtve trgovine ljudima, dok djevojčice s kojima se sklapaju brakovi nerijetko završavaju tako što prose na ulicama”, rekao je Santander.
On je kazao da se uzroci tih kršenja prava djeteta obično nalaze u siromaštvu djece i neefikasnoj reakciji sistema.
Santander je podsjetio da je Crna Gora 2019. godine usvojila protokol koji se odnosi na djecu koja su uključena u život i rad na ulici, uključujući i prosjačenje.
On je kazao da je protokol donešen zahvaljujući inicijativi Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kao i da se tim dokumentom definišu radnje i odgovornosti koje različiti profesionalci iz sektora policije, socijalne zaštite, pravde, zdravstva i prosvjete treba da preduzmu kako bi zaštitili djecu na ulici.
“Međutim, u Izvještaju EU o napretku Crne Gore iz prošle godine naglašeno je da još nema dokaza da se pitanje dječjeg prosjačenja sistemski rješava”, rekao je Santander.
On je naveo da su u Izvještaju Savjeta Evrope za Crnu Goru iz 2021. prepoznati napori da se taj problem riješi kroz akciju policije pod nazivom „Prosjak”, čiji je cilj bio otkrivanje i zaštita odraslih i djece zatečenih u prosjačenju.
“U istom izvještaju date su preporuke za jačanje napora radi identifikacije djece žrtava trgovine ljudima i pružanja adekvatne pomoći”, dodao je Santander.
Posebno je, kako je naveo, naglašena potreba za postojanjem specijalizovanog smještaja i usluga za djecu žrtve trgovine ljudima i to širom zemlje.
“Prije vraćanja takve djece roditeljima neophodno je izvršiti odgovarajuću procjenu rizika, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta. Uz to, neophodno je uspostaviti sistem dugoročnog praćenja socijalne inkluzije djece žrtava trgovine ljudima”, kazao je Santander.
Prema njegovim riječima, odgovor javnog sistema treba da se usredsredi na podršku djeci i njihovim porodicama kroz efikasnu međusektorsku saradnju policije, službi socijalne zaštite, pravosuđa, zdravstva i prosvjete u svakoj lokalnoj zajednici.
“Iako Crna Gora posjeduje solidan pravni okvir koji se odnosi na krivične sankcije za organizovanje i prinuđavanje na dječje prosjačenje, neophodno je uložiti dodatne napore kako bi se osiguralo njegovo bolje sprovođenje u praksi”, smatra Santander.
Kako je naveo, neophodno je da otkrivanje uzroka dječjeg prosjačenja, identifikacija djece žrtava trgovine ljudima, kao i procesuiranje ovih slučajeva, budu efikasniji.
“UNICEF vjeruje da je kvalifikovana radna snaga u sektoru socijalne zaštite ključna za sprečavanje dječjeg prosjačenja”, rekao je Santander.
On je kazao da socijalni radnici treba da odgovore na dječje prosjačenje kroz efikasno upravljanje slučajevima i pružanje različitih usluga socijalne zaštite, uključujući ranu identifikaciju, registraciju, rehabilitaciju i usluge intenzivne podrške djeci i porodicama u riziku.
“Upravo iz ovih razloga, UNICEF poziva na hitno povećanje broja socijalnih radnika – voditelja slučajeva u Crnoj Gori, jer to je jedini način da se djeci i porodicama u riziku pruži adekvatna zaštita”, istakao je Santander.
On je naveo da je, pored toga, od suštinske važnosti i jačanje inicijativa za osnaživanje roditeljskih vještina i edukacije u zajednici kako bi se ta štetna praksa spriječila.
Prema riječima Santandera, neophodno je uspostaviti partnerstva s nacionalnim i lokalnim vlastima u cilju borbe protiv siromaštva i nasilja, eksploatacije i zlostavljanja djece.
“Iz tog razloga, UNICEF podržava uvođenje škola roditeljstva u Crnoj Gori i poziva da se osigura njihova održivost i dostupnost svim porodicama u zemlji”, rekao je Santander.
On je kazao da Crna Gora treba da unaprijedi sistemsku podršku djeci žrtvama dječjeg prosjačenja.
“Kao prvo, bolju podršku treba pružiti djeci u riziku i njihovim porodicama, poput onih koje žive u siromaštvu, kako djeca ne bi postala žrtve”, pojasnio je Santander.
On smatra da treba prijavljivati sve slučajeve dječjeg prosjačenja, kako bi pravosudni organi i policija mogli da preduzmu mjere protiv organizatora.
Santander je istakao da sva djeca žrtve dječjeg prosjačenja treba da dobiju intenzivnu psihosocijalnu podršku, besplatnu pravnu pomoć i da prolaze kroz procedure prilagođene djetetu.
“Konačno, lokalni timovi koji se bave slučajevima dječjeg prosjačenja u zajednici treba da imaju jasne protokole i budu odgovorni za svoj rad”, dodao je Santander.
Takvi lokalni timovi, kako je naveo, treba da uključuju socijalne radnike, policiju, zdravstvene radnike, nastavnike, psihologe, tužioce, predstavnike relevantnih nevladinih organizacija poput Udruženja roditelja i nevladinih organizacija djece i mladih.
( Mina )