Pravda za tužioca!

Petak, 14. april - Stvarno je ova sedmica uoči Vaskrsa bila velika i strasna, i sa vjerske i sa svjetovne strane. Samo što velika djela nije činio Isus Hrist nego Vladimir Novović, a brojno stanje pri bdjenju nije bilo pojačano među sveštenicima nego među policajcima.

Rezime Velikog četvrtka više je nego impresivan, bilježim samo naslove:

- Velika sječa u vrhu policije zbog sumnje u nedopustive veze sa jednim kriminalnim klanom.

- Predsjednik najvećeg turističkog grada osumnjičen je za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge, a onda i uhapšen.

- Razriješeno dvostruko ubistvo, četvorica osumnjičenih saučesnika završila u pritvoru, lisice čekaju još najmanje trojicu.

Dobro, i... u čemu je sad problem?

Pa u tome što su se tokom te velike tužilačko-policijske akcije glavni specijalni tužilac i načelnik Specijalnog policijskog odjeljenja nalazili na - saslušanju.

Da će političari dvojicu visokih profesionalaca dovesti u takvu situaciju da od njih traže dozvolu da obave svoj posao - e, tome se čudu niko normalan nije mogao nadati. Citiram:

- Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović tražio je od predsjednika Odbora za bezbjednost i odbranu da im se dozvoli prekid sjednice za njega i načelnika Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića, budući da su u toku hapšenja u dva predmeta SDT-a.

Da su partijski performansi u parlamentu prevršili svaku mjeru, bilo je jasno još tokom premijernog i repriznog "privođenja" premijera Dritana Abazovića i ministra Filipa Adžića.

Njihovo isljeđivanje se, uprkos svemu, može opravdati time što su obojica političari.

Vladimir Novović je tužilac a Predrag Šuković policajac, tako da za pretvaranje isljednika u isljeđivane opravdanja - nema!

* * *

Subota, 15. april - Nema opravdanja, ni političkog ni ljudskog, ni za ocjene budvanskog odbora Demokratske partije socijalista povodom hapšenja predsjednika opštine Mila Božovića.

- Ugled Budve kao centralnog turističkog grada u Crnoj Gori drastično je narušen, i o njoj se ovih dana piše isključivo u crnim hronikama - saopštila je partija čiji je utemeljivač, ideolog i potpredsjednik ne samo osumnjičen pa optužen, nego i pravosnažno osuđen.

I to za mnogo teža krivična djela, sa mnogo drastičnijim posljedicama, ne samo po Budvu nego i cijelu Crnu Goru.

DPS tada nije "ukazivao na bahatost i nedolično ponašanje", niti je pokušavao da "zamisli koliko ozbiljne mogu biti kriminalne optužbe koje se odnose na prvog čovjeka opštine".

Dok je ta partija bila na vlasti i u Budvi i u Crnoj Gori nikome u njoj nije na um palo da, čak ni zbog presude a kamoli samo sumnje, dovede u pitanje legitimnost lokalne vlasti.

Niti da se zapita "na koji način je vođen predizborni proces i koja su sredstva korišćena u svrhu obezbjeđivanja podrške građana".

Nije DPS tada brinuo sa "kakvom će etiketom grad dočekati" i koliko će hapšenje prvog čovjeka u opštini i drugog u državi biti "pogubno za turizam Budve i njen dugo godina njegovani imidž bisera Mediterana".

Jedina briga koju su tada brinuli lokalni depeesovci bila je da ih ko iz centrale ne vidi na sahrani Marovićeve majke...

I nije... Ni jedne ni druge...

Liše desetak izuzetaka...

* * *

Nedjelja, 16. april - Vršnjačko nasilje u Crnoj Gori ne da odavno nije izuzetak nego prijeti da postane redovna praksa.

Nije ni čudo, ako sam dobro ispratila ključne zakone, to nasilje čak i nije - krivično djelo.

Posjekotine na glavi, masnice po licu, fraktura jagodične, vilične i mezijalne kosti - medicinski je izvještaj o posjeti dvojice sarajevskih dječaka Crnoj Gori koju - kako reče jedan od njih - vole.

Kako bi prošli da je ne vole, ne mogu ni da pretpostavim.

Da medicinski nalazi ne dobiju političku dimenziju pokušala je da spriječi majka tog mladog atletičara, Arduana Pribinja.

- Vjerujem da se radi isključivo o maloljetničkoj delinkvenciji i da slučaj nema nikakvu drugu pozadinu - izjavila je, dajući prednost osjećaju profesionalne novinarske odgovornosti za javnu riječ a ne intimnim majčinskim osjećanjima.

Zahvalna sam joj na tome, ali više vjerujem njenom sinu.

- Ne bi trebalo ovako da komuniciramo... da se vrijeđamo na nacionalnoj osnovi... trebalo bi svi da budemo raja - rekao je pretučeni Harun.

Trebalo bi ali ne znaš ti nas, dijete, rekla bih ja njemu da mogu.

Tako je to još od onog aprila 1992...

Zato što ni Crna Gora kao država, niti iko od njenih državljana pojedinačno nikad nije odgovarao za ono što su uradili Sarajevu i tada još cijeloj Bosni i Hercegovini.

E, zbog toga je Harun dobio posjekotine i masnice, zato je njegovom jaranu unakaženo lice, objasnila bih obojici da imam priliku.

I baš bi me bilo briga što tako dižem međuetničke i međudržavne tenzije, jer se evo tri decenije i kusur stidim i svoga naroda i svoje države.

Ali, ne mogu svi biti krivi za ono što urade samo neki? Mogu, mogu, i te kako, ćutanje o nasilju isto je što i njegovo odobravanje.

Naročito kad se radi o roditeljima koji su svoju mržnju iz devedesetih ostavili u nasljeđe svojoj djeci.

* * *

Ponedjeljak, 17. april - Tačno sam znala kakvi će biti odjeci i reagovanja nakon prebijanja dvojice dječaka... Partije, civilni sektor, prosvjetari, aktivisti na mrežama, nema ko se nije oglasio...

Svi kao jedan, iste riječi - nasilnici ne smiju proći nekažnjeno, blage su kazne, hitno izmijeniti zakone...

Kao da odavno nije jasno da jednokratnom fizičkom nasilju prethodi dugoročno nasilje riječima.

Balija, turčin, šiptar, četnik, komita... taj govor mržnje sigurno se ne uči u vrtiću, niti se premijerno čuje u školskom dvorištu...

A nije sve ni do ulice i društvenih mreža, prije će biti da je do roditelja...

I to najprije onih koji nimalo ne liče na Arduanu Pribinju... A potom ostalih koji misle kao ona, samo još ne shvataju kako je krajnje vrijeme da to javno kažu...

* * *

Utorak, 18. april - Iskustvo Arduane Pribinje najbolje je i razumio i objasnio Darko Saveljić. Razlika je samo u tome što je njegov sin napadnut na domaćem terenu, ali da ne prepričavam jučerašnju fb-objavu:

"U borbi protiv nasilja nad mojim sinom i njegovim drugarima, neće me pokolebati činjenice:

- Da je jedan od nasilnika rođen 2007. godine, da je već istetoviran i da vozi motor. I da mu je otac jedan od glavnih državnih inspektora.

- Da je majka jednog aktera priče „ugledni advokat“.

- Da direktorka škole, ni sedam dana poslije nasilja, nije nazvala da pita kako su joj djeca, već se pravi mrtva.

- Da prolazi drugi dan nakon oglašavanja policije da se čeka odluka tužilastva, i još ne znamo za odluku...

Nećete me zaustaviti! I neću da štedim nikoga u ovoj priči!

Borba protiv svih vrsta nasilja treba širok front. Ne učinimo li nešto, u ovoj lijepoj zemlji život preko noći može da se pretvori u pakao. Možda baš vama koji ovo čitate. Ničim izazvano."

* * *

Srijeda, 19. april - Da je ničim izazvano, ne bi se moglo reći i za oklijevanje tek izabranog Predsjednika Crne Gore da se ceremonija inauguracije održi na Cetinju.

Istina, prijetnju da će ta svečanost biti spriječena niko još nije uputio, ali Jakov Milatović ima pravo da više vjeruje istini kojoj je svjedočio 10. marta.

Tada je grupa građana, među kojima je bio i jedan osumnjičeni za ubistvo, pokušala nasilno da spriječi njegovo predstavljanje kao predsjedničkog kandidata.

Pesimistički scenario za 21. maj podrazumijeva reprizu, u brojnijoj i nasilnijoj verziji od one iz 2021.

Optimistički sadrži tri varijante:

- Da se taj 5. septembar ponovi djelimično, bez nasilja i samo u obliku helikoptera, specijalaca i pancir-ćebeta, što je moguće.

- Da protesta uopšte ne bude, što nije realno.

- Da Jakov Milatović do Vladinog doma dođe pješke, okružen svim poslanicima, svim ministrima i svim odbornicima, što bi bilo idealno...

* * *

Četvrtak, 20. april - Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije ne mogu garantovati da na Cetinju neće biti iskazivanja nezadovoljstva, ali novoizabranom predsjedniku garantuju da može biti inaugurisan u prijestonici - poručio je danas ministar unutrašnjih poslova.

Kako te garancije izgledaju na terenu gledali smo kad su neke ranije predsjednike obezbjeđivale stotine i stotine policajaca, ali bolje i tako nego nikako...

Jer, Jakov Milatović ima pravo da ne vjeruje Filipu Adžiću.

Ali da ne vjeruje ministru policije države na čije čelo dolazi - e, na to pravo nema nijedan Predsjednik!

( Ratka Jovanović-Vukotić )