Zašto je važno suđenje bivšim čelnicima OVK?

Suđenje Hašimu Tačiju i ostalima značajno je iz najmanje dva razloga: zbog toga što je svojevrsno nasljeđe neuspjelih procesa suda za bivšu Jugoslaviju prije nego što je tribunal zatvoren. Drugo, optužbe se odnose na zločine počinjene nad osobama smatranim za protivnike Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) – bez obzira na to koje su nacionalnosti, ocijenio je u razgovoru za Glas Amerike Džejms Gau - profesor na londonskom Kraljevskom koledžu.

Suđenje bivšem kosovskom predsjedniku, kao i Kadriju Veseljiju, Jakupu Krasnićiju i Redžepu Seljimiju počelo je u aprilu. Bivši čelnici OVK su pred posebno organizovanim međunarodnim sudom, Specijalizovanim vijećima sa sjedištem u Hagu, optuženi za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.

U optužnici je navedeno da je najmanje 440 osoba, Albanaca, Srba, Roma, Bošnjaka i Crnogoraca, koji nisu učestvovali u sukobima, bilo nezakonito pritvoreno. Njih najmanje 102 nije preživjelo zločine koji su nad njima bili počinjeni.

Tači, Seljimi i Krasnići su po završetku sukoba na Kosovu ostavili znatan politički trag. Tači je u više navrata bio na najvišim pozicijama kosovske vlasti – dok su Seljimi i Krasnići obavljali funkciju predsjednika parlamenta.

Optužnica protiv Tačija otpečaćena je u junu 2020, neposredno uoči sastanka u Vašingtonu gdje je trebalo da predstavlja Kosovo u dijalogu sa Srbijom. Runda dijaloga, koju su inicirale SAD je odložena, a njega je u septembarskim pregovorima zamijenio Avdulah Hoti.

Proces protiv Tačija i saoptuženih nije prvi slučaj suđenja visokim političkim predstavnicima Kosova, nekadašnjim komandantima OVK-a. Ramuš Haradinaj oslobođen je u dva postupka zbog nedostatka dokaza. Te procese obilježilo je povlačenje iskaza nekoliko svjedoka koji su teretili Haradinaja.

„U prošlosti je održavano nekoliko suđenja i vođene su istrage – ali kvalitet dokaza nije bio zadovoljavajući. Uz to, procese je ometalo i zastrašivanje svjedoka zbog čega su i uspostavljena Specijalizovana vijeća u dogovoru sa Prištinom kako bi se napredovalo u rješavanju pitanja ratnog nasljeđa“, precizirao je profesor Gau – stručnjak za oblasti međunarodnog mira i bezbjednosti.

Inače, Specijalizovana vijeća dio su pravosudnog sistema Kosova, ali im se sjedište, zbog potrebe zaštite svjedoka u procesima, nalazi u Hagu. Nadležna su za događaje od 1. januara 1998. do 31. decembra 2000. godine - perioda koji premašuje godinu i po dana od okončanja sukoba na Kosovu.

„Suđenje je trenutak da se o žrtvama teških zločina sazna puna istina. Radi se o ljudima koji su zlostavljani ili ubijani – ne samo Srbi i Romi, već i etnički Albanci. Proces pokazuje da oni koji počine zlostavljanje mogu biti pozvani na odgovornost. To treba na umu da imaju i nekadašnji ratni lideri Srbije i tamošnje vlasti koje ih štite. Iako se ovdje radi o suđenju Tačiju – potrebno je imati u vidu i nekažnjivost koja postoji u Beogradu“ ukazuje za Glas Amerike Elizabet Evenson – direktorica Programa za međunarodnu pravdu nevladine organizacije Hjuman rajts voč.

Tenzije na Kosovu, koje datiraju još iz osamdesetih godina dvadesetog vijeka, kulminirale su krajem devedesetih oružanim sukobom vojnih i policijskih snaga tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i oružane formacije Oslobodilačke vojske Kosova.

„Vjerujemo da ovaj proces, ako se sprovede pošteno i odgovarajućim pristupom, može doprinijeti trajnom miru. Pravda i evidentiranje nepočinstava nedostaju regionu – što stvara osnovu u kojoj mitove i nesporazume mogu upotrijebiti manipulativni političari. Ovo i druga suđenja mogu pomoći uspostavljanju temelja za stabilnost i suživot uz poštovanje“, uvjerava u pisanom odgovoru predstavnica Hjuman rajts voča.

Međutim, Sara Ohs, docentkinja prava na Pravnom fakultetu u Lujvilu u američkoj državi Kentaki, kao jedan od problema za dostizanje takvog epiloga vidi način uspostavljanja i karakter samih Specijalizovanih vijeća.

„Osnovan je po kosovskom zakonu. Ali u stvarnosti, to je donekle bila posljedica pritiska međunarodne zajednice na Kosovo. Uspostavljen u Hagu, daleko je od područja gdje su se navodni zločini dogodili. Sudom u potpunosti upravljaju međunarodni sudije i tužioci, bez ikakvog doprinosa građana Kosova“, objašnjava profesorica Ohs.

Ona dodaje da je za njihov delotvorniji učinak potrebna ravnomjernija raspodjela između domaćih i međunarodnih aktera – u kojoj niko ne bi ostvario prednost i potpuno isključio drugu stranu.

„Međutim, sada je kasno za tako nešto. Sud je osnovan, procesi se odvijaju – mada ostaje nepoznanica da li je institucija osnovana na postojećim principima bila najpodesnija za to“, ukazuje docentkinja Univerziteta u Lujvilu.

Uoči početka suđenja protiv Tačija, koji je bio i jedan od glavnih pregovarača u dijalogu Kosova i Srbije i potpisnik prvog Briselskog sporazuma, Zapad je pokrenuo diplomatsku inicijativu čiji je očekivani rezultat sporazum o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije i stavljanje tačke na tenzije.

Mogu li, međutim, tome doprinijeti suđenje i presuda nekadašnjim čelnicima OVK-a – bez obzira na krajnji ishod?

„Bez sumnje, jedan od razloga što se optuženi Tači, koji je bio kosovski predsjednik, predao i sarađuje je da bi stvari ostale na strani Vašingtona i Brisela. Prištinske vlasti žele da se procesi nastave i okončaju. Shvataju da će se, ukoliko ne sarađuju, naći u još težoj poziciji. U tom smislu suđenje može koristiti dijalogu dvije strane kojima je potrebno vremena za značajniji napredak“, ocjenjuje profesor Gau.

Taj stav u potpunosti ne dijeli Sara Ohs – navodeći kao argument kritički stav koji o sudu i njegovim mogućim dometima i dalje zastupa veći dio kosovske javnosti.

„U nastojanju da ne budem preveliki pesimista, mislim da postoje drugi načini da se ostvari napredak u procesu pomirenja dvije zemlje. Ne znam da li je isključivo zadovoljenje pravde u krivičnim procesima pravi put. Pogotovo zbog manjka legitimiteta tog suda na Kosovu koga građani posmatraju kao nekakvu međunarodnu treću stranu“, smatra ona.

Bolna posljedica rata za brojne porodice na Kosovu je i najmanje 1.600 njihovih članova koji se vode kao nestali.

Među njima je više od 1.100 Albanaca, oko 450 Srba, kao i više od 100 žrtava bošnjačke i romske nacionalnosti.

Prema mišljenju Elizabet Evenson iz Hjuman rajts voča, suđenje bivšim čelnicima OVK podsjeća i na značaj utvrđivanja njihove sudbine.

“Uviđamo napredak u vezi sa tim pitanjem u dijalogu kojim posreduje Evropska unija. Rešavanje sudbine nestalih trebalo bi da bude ključna komponenta razgovora i budućih dogovora, jer je to suština za ostvarenje dostojanstva, poštovanja i pravde. Kada je riječ o Srbiji, potrebno je jasno i iskreno se odrediti o masovnom, sistematskom i organizovanom zataškavanju premještanja posmrtnih ostataka stotina Albanaca. Riječ je o koordinisanoj akciji – tako da su vlasti Srbije do danas mogle da rasvijetle šta se dogodilo, ko je to naredio i gdje se nalaze preostali ostaci”, podvukla je Evenson.

Ratni sukob između OVK i vojno-policijskih snaga nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije okončan je intervencijom NATO 1999. godine. Ona je pokrenuta nakon ubistva 45 albanskih civila u kosovskom selu Račak i neuspješnih pregovora albanske i srpske strane u francuskom Rambujeu.

Tokom intervencije, prema podacima Fonda za humanitarno pravo, za sada jedinim relevantnim izvorom kojim se može raspolagati, imenom i prezimenom potvrđeno je da je život izgubilo ukupno 758 ljudi.

Nevladina organizacija Hjuman rajts voč u publikaciji pod nazivom "Po naređenju" o ratnim zločinima počinjenim na Kosovu navodi da je broj izbjeglih i raseljenih Albanaca sa Kosova tokom sukoba iznosio 862.979.

Istovremeno, od okončanja NATO intervencije koja je trajala 78 dana i postizanja Kumanovskog sporazuma juna 1999, Kosovo su napustili brojni građani srpske nacionalnosti. Hjuman rajts voč je objavio podatak da je do kraja 2000. taj broj iznosio više od 210.000 Srba.

Masovne grobnice Albanaca u Srbiji

Od 2001. godine, na teritoriji Republike Srbije otkrivene su četiri masovne grobnice sa tijelima 941 Albanca koji su ubijeni na Kosovu 1999.

U batajničkim masovnim grobnicama otkriveni su posmrtni ostaci 744 kosovska Albanca stradalih na Kosovu od 24. marta do 22. maja 1999. godine.

( Glas Amerike )