Šta znače "crvene zone" koje je označila ukrajinska vojska: Tu novinari ne smiju da rade

Operativni štabovi ukrajinske vojske na istoku i jugu su prvi označili sva naselja duž linije fronta i ukrajinske granice kao "crvene" zone. To znači da u njima novinari od ne smiju da rade.

Pored "crvene" postoji i "žuta zona" u kojoj novinari mogu da se kreću samo u pratnji oficira nadležnog za medije. Samo u "zelenim zonama" izvještavanje je slobodno.

Osim toga, Ukrajina namjerava da preispita akreditacije koje je dodijelila novinarima tokom prošle godine. Ubuduće će novinari koji izvještavaju o ratu morati da obnavljaju akreditaciju svakih šest mjeseci.

Oduzimanje akreditacije

Natalija Humenjuk, portparolka ukrajinskih odbrambenih snaga na jugu, izjavila je da nova pravila nisu uvedena kako bi se novinari ometali u radu, već da obezbjeđuju "uredan rad uz uzimanje u obzir bezbjednosne situacije i potreba armije". Vojska je obećala da će svake sedmice preispitivati podjelu na zone.

Ilja Jevlaš, portparol armijske grupacije "Horticja" koja je nadležna za veći dio donbaskog fronta, rekao je da je trenutno novinarima zabranjen rad u Bahmutu, a u Kostjantinivki, dvadeset kilometara dalje, mogu da se kreću samo uz vojnu pratnju.

Jevlaš savjetuje novinarima da se raspitaju u koju zonu spada mjesto u koje žele da odu.

Vojska kršenje ovih pravila može kazniti oduzimanjem akreditacije. To se u novembru desilo novinarima američkih stanica CNN i Skaj njuz kao i ukrajinskim televizijama Suspilne i Hromadske. Oni su bez dozvole vojnih vlasti izvještavali iz upravo oslobođenog Hersona. Poslije protesta međunarodnih medijskih organizacija, vraćena im je dozvola za rad.

Kritika u zemlji i inostranstvu

Medijska organizacija Mediaruš koja okuplja ukrajinske medije, novinare i društvene organizacije, smatra da je podjela na zone "previše oštro ograničenje" i zahtjeva od armije da odmah "normalizuje pristup izvještavanju o borbenim dejstvima".

I ukrajinsko Nacionalno udruženje novinara kao i Međunarodni komitet za zaštitu novinara (CPJ) zahtjevaju od ukrajinskih vlasti preispitivanje pravila. Kritiku su uputili i predstavnici organizacije "Reporteri bez granica".

"Smatramo da se sa novim pravilima pretjeruje, jer praktično čine izvještavanje sa fronta nemogućim", kaže Kristijan Mir, prvi čovek organizacije.

"Reporteri bez granica" zahtjevaju od ukrajinske vlade da obezbijedi mogućnost da novinari i dalje iz prve ruke izvještavaju o ratu.

Mogu li se sprovesti nova pravila?

Moguće je da se nova pravila ne mogu do kraja sprovesti. Tako barem misle pripadnici ukrajinske vojske koji želi da ostanu anonimni. Na primjer, u "žutoj zoni" Hersona i Nikolajeva vojska naprosto nema dovoljan broj oficira zaduženih za odnose sa javnošću, koji bi pratili novinare na zadatku. Tamo mediji, prema tim svjedočenjima, rade kao i obično.

Natalija Humenjuk kaže da novinari, ako im se odobri poseban zahtjev, i dalje mogu da izvještavaju iz južne "crvene zone". I Ilja Jevlaš tvrdi da novinari mogu "bez posebnih promjena" da se kreću zonom koju kontroliše vojska.

Predstavnici medija se međutim žale da se to odnosi samo na odabrane medije. Četrnaest ukrajinskih medija koji su aktivni kao portali ili televizijske stanice u izvještavanju sa prve linije fronta objavili su o tome zajedničko saopštenje.

U njemu se kaže da postoji lista medija kojima vlasti i dalje odobravaju pristup i izvještavanje u crvenim zonama i zonama borbenih dejstava.

Kontrola komunikacije?

Saradnici službe za medije više jedinica i generalštaba su potvrdili da su nova pravila stigla iz predsjednikovog kabineta, uz napomenu da tamo žele kontrolu komunikacije između vojske i medija, naročito ako se radi o stranim novinarima.

Ukrajinsko Ministarstvo odbrane je zatražilo od domaćih novinara da se sami ograniče: "Strateške vojne planove smiju da objave samo tri osobe – predsjednik, ministar odbrane i glavni zapovjednik armije. Svi ostali mogu samo da citiraju. Vojni planovi armije se nikako ne smiju diskutovati javno", rekla je zamjenica ministra odbrane Hana Maljar ukrajinskim novinarima.

Primer Anatolija Kosela govori o tome da oni koji se ne drže ovakvih instrukcija snose posljedice. Ukrajinski komandant bataljona je izjavio za Vašington post da njegova jedinica ima velike gubitke i dodao da je upitna ukrajinska kontraofanziva zbog nedovoljnog iskustva regruta i nedostatka oružja.

Poslije objavljivanja razgovora, Kosel je premješten u centar za obuku, jer navodno nije smio da razgovara sa novinarima.

"Kod nas je na snazi ratno stanje i teoretski bi u svim medijima morali da rade cenzori. Slično bi trebalo da bude sa pripadnicima vojske na ratištu", rekao je ministar za kulturu i informacionu politiku Oleksandr Tkačenko o tom slučaju.

DW je zamolio za komentar i Mihajla Podoljaka, savjetnika u predsjednikovom kabinetu, ali do sada je odgovor izostao.

( Deutsche Welle )