Najznačajnija izdavačka kuća u istoriji haus muzike u stanju građanskog rata: Bitka za "Trax Records"

Nekadašnji prijatelji pionirske izdavačke kuće iz Čikaga, koja je doprinijela promjeni plesne muzike, sada su u žestokoj svađi oko njene prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Tokom nastanka haus muzike, najbolje se probio Vins Lorens. Odrastao je na južnoj strani Čikaga. Kao tinejdžer ‘70 i ‘80-ih godina, bio je gradski momak: nosio je polo majice, bijele patike i ravne farmerke; volio je uvozne ploče iz Evrope i težio stvaranju sopstvene muzike. Prisjeća se da su on i njegovi prijatelji “čitali GQ novine i maštali o tome kako će biti bogati”.

Na srednjoškolskim zabavama u Čikagu, u gej-klubovima u centru grada i na lokalnom radiju vladao je posebni duh u muzici - andergraund muzika, sofisticirana, ali ne previše dotjerana da niko ne želi da pleše uz nju. Bila je to “haus” kultura, koja je dobila ime po klubu koji se zvao ‘Warehouse’.

U početku “haus muzika” je obuhvatala sve što je DJ Frenki Nakls puštao u klubu - disko, Italo (italijanski) disko, ‘Philly soul’, ‘New Wave’, pa čak i pank. Savršeno odrađeni digitalni ritmovi značili su da DJ-evi mogu da eksperimentišu sa čistim miksovanjem muzike, a sintesajzeri su postajali pristupačniji za korišćenje van studija.

Novi zvuk, teški, ogoljeni, sintetički, bogat dubinom, bio je rezultat rada Vinsa Lorensa, njegovog prijatelja Džesija Sondersa i ostale, uglavnom, crnačke djece tih vremena. Tako je nastala prava epohalna haus muzika, koja je bila privlačna i popularna na žurkama.

Vins i Džesi su jedva čekali da novi zvuk prebace na vinil i donesu ga Lariju Šermanu, tridesetogodišnjem čikaškom mladiću koji je držao fabriku za pravljenje ploča. Tada je nastala izdavačka kuća “Trax Records”. Na početku njenog postojanja, Vins se bavio stvaranjem sopstvene muzike, promovisanjem ploča, njihovom distribucijom i prodajom. Noću je volio da ide po klubovima i daje promotivnu muziku DJ-evima kako bi odmah vidio reakciju publike. Vins kaže da je dizajnirao logo “Trax Recordsa”, tako što je shvatio da će DJ u mračnom klubu zapaziti bijelo-crni logo na vinilu dok pretražuju ostale ploče.

Te, 1984. godine “Trax Records” je pokrenuo novi muzički talas koji su prihvatili mladi. Bila je to prva izdavačka kuća koja je objavljivala trake haus muzike, a pod ovom etiketom izašao je i vanvremenski hit “Move Your Body” Maršala Džefersona koji je kasnije postao himna haus žanra. Tu su i numere i “Acid Trax” sastava “Phuture” koja je dala svijetu pravi ukus acid hausa, podžanra koji je kasnije prešao Atlantik i obuzeo kulturu mladih u Engleskoj na prodoran hormonski savršen izbezumljen način.

Ono što je “Trax” pokrenuo kasnije ga je dovelo do zarade od sedam milijardi dolara godišnje.

Danas je kuća “Trax” u rasulu. Vins i 22 ekskluzivca pomenute izdavačke kuće upleteni su u pravni sukob oko prava na svoju muziku sa sadašnjom suvlasnicom kompanije, Rejčel Kejn. Rejčel je inače Vinsova nekadašnjom prijateljica i Larijeva bivša žena. Tako se najznačajnija izdavačka kuća u istoriji haus muzike sada nalazi u stanju “građanskog rata”.

Vins je napuštio Trax 1986. godine, ali kada je izvlačio dokumentaciju o svom autorskom opusu, pronašao je 30-ak pjesama za koje tvrdi da nisu imale nikakve veze sa Traxom, jer ih je snimio za druge izdavačke kuće ili za sebe. Međutim, bile su registrovane na izdavačku kuću, što znači da je Trax zapravo bio vlasnik pjesama i stoga je dobijao zaradu koju je Vins trebalo da prima.

Kada je shvatio šta se dešava, Vins je nazvao Rejčel koja je dobila 50 odsto Traxa nakon razvoda sa Larijem 2006. godine (Lari je umro 2020, a njegova druga žena, Sendi Šerman, posjeduje drugu polovinu akcija) i tražio pjesme nazad. Međutim, ona ga je odbila. Tada je Vins saznao da nema ugovor koji dokazuje da on posjeduje pjesme, ali je podnio optužbu.

Nije Vins jedini koji je tužio ovu izdavačku kuću, sve je više ekskluzivaca Trax koji su oštećeni.

U oktobru Vins i njegov advokat Sin Malroni podnijeli su tužbu protiv Rejčel, Traxa, Sendi Šerman u svoje i ime 22 izvođača, koji su uglavnom crnci, a svi su gradili čikašku haus muzičku scenu. Svi su tvrdili da nisu potpisivali ugovor o prodaji prava na svoje radove Lariju, ali da su on i Rejčel jednostavno registrovali autorska prava na Trax. Pretpostavljaju da je Trax ili prodao kopije muzike ili ih je licencirao za filmove, video igrice itd., i uzeo novac od toga.

Među onima koji su tužili Trax su Džeferson, ali i Moris Džošua.

Rejčel je otkrila zašto je bila uz Trax tokom svih problema kroz koje je prolazila ova izdavačka kuća, uprkos sve žešćoj borbi koju je vodila sa ekskluzivcima. Prema njenim riječima željela je da odbrani djela od većih kompanija koje žele da preuzmu Traxov katalog.

Sredinom ‘80-ih, Rejčel pokušala da pokrene muzičku karijeru. Pod umjetničkim imenom Screamin’ Rachael, 1984. godine snimila je pjesmu s Džesijem i Vinsom, “Fantasy,” koja je vjerovatno prva haus pjesma sa kojom je nastupala. Džesi je u svojim memoarima, ‘House Music: The Real Story’, nazvao Rejčel “ključnim sastojkom pjesme” i “velikim rok vokalom”.

Kada je “Fantasy” izašla, Rejčel se prisjeća da su bili prava banda - Rejčel, Vins, Džesi i Džeferson. Ona i Džeferson su išli na turneje zajedno, zajedno su i provodili praznike. Kao što se Džesi prisjeća u svojim memoarima, Rejčel mu je dodatno pomogla, nagovorivši svog prijatelja, pokojnog advoakta Džeja B. Rosa, da posudi Džesiju pet hiljada dolara kako bi pokrenuo Džesijevu izdavačku kuću.

Džesi, Rejčel i Vins potpisali su bitne diskografske ugovore 1986. i ostavili Trax iza sebe. Vins i Džesi su otišli s Džefenom, napuštili Los Alnđeles, Rejčel je potpisala ugovor sa ‘Streetwise Records’ Artura Bejkera u Njujorku i sklopila ugovor sa njemačkom izdavačkom kućom ‘Warner Music Group, Teldec’.

Sve troje su doživjeli krah u karijeri. Rejčelin Streetwise je tužen, a Džefen jednostavno nije dobio Vinsov rad. Džesi je osnovao Jesse’s Gang s Duanom Bafordom, ekskutivcem Traxa i pjevačicom Tvejlom Džons, i 1987. godine su dobili album ‘Center of Attraction’. Ali Džefen ga nije odabrao za još jednu ploču.

Godine 1989. Vins je počeo pisanje muzike za reklame. Takođe je radio haous remikseve pop pjesama, te je od toga zarađivao 300.000 ili 400.000 dolara godišnje. Nakon toga, Vins je tu i tamo objavljivao ploče na Traxu ili No LA Bull. Novac iz Traxa Vinsu nije bio bitan s obzirom na prihode od reklama i remiksa.

Kada su 1996. naletjeli jedno na drugo u Francuskoj, Lari je nagovorio Rejčel da se vrati u Čikago. Rekao je da je njoj potrebna promjena, a njemu zvijezda za izdavačku kuću. Rejčel je rekla da će se vratiti samo ako je postavi za predsjednicu Traxa - što je on i učinio. (Takođe joj je dao mali udio u kompaniji te je mogla da zarađuje novac od međunarodnih ugovora za licenciranje muzike koja je pod vlasništvom Traxa.) Tako je Rejčel naučila dosta toga o muzičkom biznisu u Njujorku, posebno radeći u ‘Sugar Hill Records’. Lari i Rejčel su počeli da izlaze zajedno, te se ona preselila kod njega u kuću koja će jednog dana biti poznata kao “kuća Obame”.

Nedugo nakon što se vratila u Čikago, kaže Rejčel, Lari ju je prvi put udario. Uprkos nasilju, vjenčali su se 1999. godone. Bio je to težak odnos za razumjeti.

”Bilo je puno užasnih stvari kod Larija, ali na početku nije bilo tako strašno. Bio je poput velikog djeteta na mnogo načina, barem na početku, prije nego što je potpuno poludio. Bio je veliki Diznijev fanatik. Volio je “Ljepoticu i zvijer”, kaže Rejčel.

Međutim, 2003. Rejčel je podnijela nalog za zaštitu od Larija jer joj je prijetio da će je doživotno osakatiti.

Dok je Rachael proživljavala ovaj haos, Trax je tonuo. Nedugo nakon što se sastala s Larijem, Rejčel je otkrila da je kompanija Trax gotovo propala. Struje nije bilo - Lari je dugovao oko 35.000 dolara. Lari je za “Chicago Tribune” rekao da je Trax bankrotirao još 1991. godine, nakon što su distributeri koji su mu dugovali 4,5 miliona dolara izašli iz biznisa.

Rejčel i Lari su se trudili da spoje kraj s krajem, a 2002. kanadska muzičko-izdavačka kompanija “Casablanca” im je pružila ponudu. Tako bi Casablanca dobila licence Trax kataloga, što bi im omogućilo da prodaju Trax muziku ljudima koji snimaju filmove, reklame i video igrice. Zauzvrat, Casablanca bi im plaćala 20.000 dolara mjesečno kao predzajam u odnosu na prihod od ponovnog licenciranja pjesama. Takođe, bi im dali u zajam 100.000 dolara, koristeći izdavačku kuću kao zalog. Dogovor je nije bio povoljan, ali su Lari i Rejčel bili primorani da ga prihvate, Rejčel kaže da ju je on čak prisilio da ga potpiše.

Lari je potrošio veliki dio novca na najsavremeniju opremu i zapošljavanje inženjera s punim radnim vremenom - što nisu mogli priuštiti sebi. Prema sudskim dokumentima iz tog vremena, Kasablanka im je, uz kredit od 100.000 dolara, isplatila predzajam od 367.000 dolara.

Kako Lari i Rejčel nisu vratili zajam, 2006. im je zaplijenjena sva imovina što je pripadala Traxu. Casablanca je stavila Trax na aukciju, ali je sama i ponudila najveću svotu novca za nju. Lari i Rejčel us ostali bez svega, pa su morali da se bore da vrate izdavačku kuću.

Kasnije, Rejčel je konačno napuštila Larija i dobila razvod jer je njen advokat dokazao da se borila sa više vrsta zlostavljanja. Ponovo su ostvarili vlasništvo nad Traxom 2012. godine, ali je Kasablanka sklopila dogovor sa Demonom i dala im ekskluzivna prava na katalog. Lari je posljednje godine života proveo u Linvudu, Ilinois. Često je dizao pobune protiv Kasablanke i Demona. Posljednji put kada ga je Vins vidio 2018. godine, izgledao je mršavo i slabašno. Umro od srčanog udara u aprilu 2020.

Nakon što je izgubila izdavačku kuću od Kasablanke, Rejčel je trebalo godinu da se, kako ona kaže, “sabere”, a zatim je oko 2007. otvorila izdavačku kuću Phuture Trax, sa svojim muzičarima. Nastavila je da piše muziku, nastupa i održava i DJ setove. U januaru 2022. konačno je dobila od Demona pravo na korišćenje klasičnog Trax kataloga. Prvi put je imala priliku da predvodi izdavačku kuću i to onako kako je ona htjela. Ali njeni problemi su samo množili.

Različite borbe - sa Kasablankom, Demonom, Larijem, a sada i Vinsom, Džesijem i ostalim ekskluzivcima, Rejčel su pozicionirali kao najvećeg izgnanika u house muzici.

”Kada Vins i tužioci nisu uspjeli da spasu kompaniju, ja sam stavila na kocku sve. Ja sam bila ta koja se borila, a ne Vins”, kaže Rejčel.

Vins kaže da je odavno znao da Lari nasamarava njega i druge muzičare. Nikada nije razmišljao o tome da ga tuži, djelimično zbog toga što tada nisu mogli da priušte sebi pokretanje tužbe, ali i zato što je “to ujak Lari.” Prema riječima Vinsa, muzičari Traxa su gajili čudan odnos prema Lariju. Naravno, on ih je varao, ali im je barem dopustio da rade svoj posao. Vins kaže da većina izdavačkih kuća u vlasništvu crnaca nisu imale potencijal u svijetu haus muzike dugo nakon što je Lari počeo da snima ploče.

Vins Lorens, Džesi Sanders, Maršal Džeferson i 20 drugih ekskluzivaca podnijeli su svoje optužbe u oktobru 2022, u kojima tvrde da je Trax “svjesno dostavio materijalne lažne informacije Kancelariji za autorska prava kako bi dobio vlasništvo nad njihovom muzikom i zvučnim snimcima” - ukratko, tvrdio je da ima prava na muziku (a time i mogućnost prikupljanja novca od nje). Kako tvrde oni, Trax neće moći da priloži dokumentaciju kojom bi dokazao da posjeduje njihovu muziku, te traže 150.000 dolara za svaku svoju pjesmu za koju tvrde da je Trax lažno registrovan kao vlasnik. Takođe zahtjevaju od suda da proglasi nevažećim registrovana autorska prava koje je Trax prisvojio, vraćajući - ili, kako treba reći, priznajući - isključivo vlasništvo muzičara njihovih autorskih prava. U istoj tužbi tvrdi se da je 2007. Rejčel registrovala logotip kompanije u Kancelariji za zaštitne znakove, iako je znala da pripada Vinsu.

Iz izdavačke kuće Trax tvrde da imaju valjane ugovore ili da su isti izgubljeni tokom poslovanja, te je Rolling Stoneu dostavio ugovor iz 1986. za Džefersonovu “Move Your Body”. Džeferson tvrdi da je Trax krivotvorio ili izmijenio ugovore, uključujući taj za “Move Your Body”.

“Mislim da se Rejčel drži tog kataloga iz inata. Niko nije poštovao njen talenat. Dakle, ovo je njena osveta... Stvarno smo znali da nije bila toliko talentovana. Ja sam znao”, kaže Džeferson.

Budući da ekskluzivci traže 150.000 dolara po muzičaru, presuda u njihovu korist sigurno bi skoro pa dovela do bankrota Trax.

( Maja Eraković )