Politički konsenzus za dalji ekonomski razvoj

Odsustvo jasne, dugoročne razvojne vizije na nacionalnom nivou, usporavanje reformskih procesa, “politički nacionalizam” kao prepreka razvoju inkluzivnog društva, nedovoljno razvijena institucionalna infrastruktura, visok spoljnotrgovinski deficit i nivo javnog duga, siromaštvo i socijalna situacija građana, zavisnost od direktnih stranih investicija i nizak nivo “greenfield” investicija, starenje stanovništva i “odliv mozgova”, nedovoljna izdvajanja za nauku i inovacije, pomanjkanje “digitalne kulture” i nepostojanje adekvatnih turističkih politika, visoka sezonalnost i prostorna koncentracija turističkog prometa, slabosti su crnogorske ekonomije.

Uz to, slabosti su i nepostojanje konzistentnih industrijskih politika, nedovoljno efektuiranje raspoloživog socijalnog kapitala, nelikvidnost realnog poslovnog sektora, neravnomjerna regionalna razvijenost, prekomjerna eksploatacija prirodnih resursa, nedovoljno razvijena saobraćajna, komunalna, elektro, vodovodna i kanalizaciona infrastruktura, nepovoljna percepcija ekološkog identiteta destinacije (ekološka država), usitnjenost parcela i veliki udio uvoznih elemenata u cijeni domaćih poljoprivrednih proizvoda, nizak tehnološki nivo, nerazvijena agroindustrija visoko zavisna od inputa iz uvoza i neadekvatno upravljanje otpadom.

Ciljevi

Ovo se navodi u studiji “Polazne osnove koncepta održivog privrednog razvoja Crne Gore”, a dokument je pripremio ekspertski tim na čelu sa profesorom doktorom Anđelkom Lojpurom, koji su pod okriljem Centra za demokratsku tranziciju (CDT), kroz višemjesečni rad, zaokružili i javnosti ponudili svoju viziju ekonomskog razvoja države.

”Nakon objavljivanja dokumenta, želimo pokrenuti proces organizovanja različitih vrsta javnih debata o inicijalnim idejama koje smo u njemu predstavili. Cilj je čuti što više različitih mišljenja, sugestija, dobronamjernih kritika koje ćemo implementirati u ovaj dokument. Nakon toga, pokušaćemo da pripremimo nekoliko scenarija koji će zapravo predstavljati alternativne puteve razvoja crnogorske ekonomije. U opisanom procesu, želimo uključiti što veći broj aktera javnog života, stručnjaka/kinja iz različitih oblasti, i pokreniti debatu koja će na kraju postati i politička. Naša je ambicija pokušati napraviti politički konsenzus o ključnim pravcima za poketanje ekonomskog razvoja države, čije, makar ključne djelove, prihvata većina političkih subjekata. Smatramo da nam je neophodan kontinuitet pravaca ekonomskog razvoja, potrebno nam je da dolaskom novih vlada ne krećemo ispočetka nego da taj put bude utaban, a da svaka nova vlada donosi nove ideje i specifičnosti u prelasku tih puteva i ostvarivanu zadatog cilja”, naveli su u CDT-u.

Publikacija je pripremljena u okviru projekta “Akcija” koji ima za cilj uključivanje pojedinki i pojedinaca, udruženja i NVO-a sa visokim stručnim referencama u dijalog o svim važnim problemima koje opterećuju naše društvo.

Studija je pokazala da su šanse za razvoj crnogorske ekonomije, između ostalog, jaka politčka volja da se sprovedu radikalne reforme, uspostavljanje razvojnog koncepta održivog razvoja, promocija digitalne tranzicije, uvažavanje principa “zelene” i cirkularne ekonomije, bolje targetiranje strateških prioriteta i kontrola i evaluacija efekata investiranja, jačanje administrativnih kapaciteta javne uprave, bolja vertikalna i horizontalna koordinacija javnih politika, unapređenje kvaliteta institucionalne infrastrukture i nivoa transparentnosti, provođenje radikalnih strukturnih promjena u funkciji uravnoteženja regionalnog razvoja, umrežavanje privatnih i javnih, domaćih i stranih investicija, diverzifikacija turističkog proizvoda, koncipiranje i implementacija novih industrijskih politika, svođenje “sive ekonomije” na podnošljiv nivo, jačanje organske proizvodnje i prerađivačkog sektora u poljoprivredi, “oslabiti” postojeće monopole u trgovini i u formi “integracije unazad”.

”Vijesti” donose neke od ključnih nalaza ove studije u pojedinim segmentima bitnim za ekonomiju.

Mogući izvoz stuje u 2025. godini

Autori studije su ukazali da, iako se za snabdijevanje potrošača Crna Gora u velikoj mjeri oslanja na termoelektranu Pljevlja, nakon puštanja u rad vjetroelektrane Krnovo, u Crnoj Gori je 2018. godine ostvaren udio obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji od 38,8 odsto odsto čime je prevaziđena ciljna vrijednost od 33 odsto iz Nacionalnog akcionog plana korišćenja energije iz obnovljivih izvora.

”U uslovima niže potrošnje, ako izgradnja novih proizvodnih objekata bude tekla planiranom dinamikom, nakon 2025. godine se očekuje zatvaranje elektroenergetskih bilansa u uslovima prosječne hidrologije, čime bi Crna Gora postala izvoznik električne energije. Poređenja radi, energetskom politikom Crne Gore do 2030. godine je status izvoznika električne energije planiran za 2020. godinu. U konačnom, kada je u pitanju funkcionalno snabdijevanje energijom u Crnoj Gori, može se zaključiti sljedeće - Crna Gora se za snabdijevanje krajnjih potrošača energijom u velikoj mjeri oslanja na uvoz, visoka zavisnost od uvoza je, prije svega, posljedica visokog udjela naftnih derivata u ukupnoj potrošnji. Uz to, visokoj zavisnosti od uvoza doprinosi i struktura proizvodnje električne energije u kojoj dominiraju hidroelektrane”, konstatuje se u dokumentu.

Iako se u Crnoj Gori u narednih nekoliko godina očekuje zatvaranje elektroenergetskih bilansa, dostizanje ciljeva EU o nultoj neto emisiji gasova staklene bašte do 2050. godine će podrazumijevati trajno gašenje termoelektrane Pljevlja.

”Kako učešće termoelektrane Pljevlja u ukupnoj proizvodnji električne energije iznosi i do 50 odsto, jasno je da njenom gašenju mora prethoditi izgradnja novih proizvodnih kapaciteta sa značajnom mogućnošću proizvodnje. Kako energetski sektor ne bi predstavljao ograničavajući faktor društveno-ekonomskog razvoja, povećanje sigurnosti snabdijevanja svim energentima predstavlja ključni razvojni prioritet Crne Gore. Razvoju energetskog sektora je neophodno pristupiti strateški kako bi se osigurala sigurna “zelena tranzicija” na obnovljive izvore energije, uz istovremeno povećanje energetske efikasnosti i liberalizaciju tržišta energenata”, navodi se u studiji.

”Rezidencijalni turizam” prijetnja

U studiji se navodi da se na osnovu dostupnih dokumenata sektor turizma određuje kao jedna od prioritetnih i strateških ekonomskih aktivnosti crnogorskog društva.

”Predviđa se izmjena stukture emitivnih tržišta kroz znatnije učešće tržišta EU, naročito Njemačke, Francuske i Velike Britanije uz usporavanje, stagnaciju i pad učešća tržišta Srbije, Rusije, Ukrajine, Bosne i Hercegovine i Kosova. Nova struktura emitivnih tržišta generisaće veće učešće više i visoko platežnih putnika kad je u pitanju turistička destinacija Crna Gora”, navodi se u studiji.

U strukturi smještajnih kapaciteta, gledano u odnosu na kapacitete u kolektivnom i individualnom smještaju, autori uočavaju značajno manje učešće kolektivnog smještaja u Crnoj Gori u odnosu na posmatrane destinacije.

”Navedena struktura nije se bitnije promijenila u odnosu na strukturu smještajnih kapaciteta struktura (kolektivni i individualni, odnosno osnovni i komplementarni kapaciteteti) u Crnoj Gori u 1988. godini (21,32%).U strukturi hotelskih kapaciteta prema kategoriji smještaja u Crnoj Gori u 2019. se uočava značajno visoko učešće objekata u kategoriji od četiri zvjezdice. Izrazita orijentisanost hotelske ponude prema kategoriji od četiri zvijezdice bitno utiče na srednjoročnu strukturu emitivnih tržišta i na određene aspekte destinacijskog imidža. Disproporcionalne smještajne ponude u kategoriji hotelskog smještaja mogu biti značajno ograničenje za razvoj novih proizvoda i riskantne u plasmanu postojećih proizvoda u turističkoj destinaciji”, istaknuto je u studiji.

Autori ukazuju da, uzimajući u obzir investicije u sektoru turizma kao što su Porto Montenegro, Luštica Bay i Porto Novi, a koje se mogu smatrati signifikantnim za izvođenje određenih stavova, vidljivo je da se kao najinteresantnija forma razvoja podstiče “rezidencijalni turizam”.

”Razvoj rezidencijalnog turizma i pratećeg nautičkog turizma u bitnom će odrediti karakter ponude turističke destinacije Crne Gore. S obzirom na izvedeni, a posebno planirani obim gradnje, u turističkoj ponudi Crne Gore će dominirati rezidencijalni, a ne hotelski smještajni objekti. Crna Gora će biti turistička destinacija “drugog doma” ili destinacija za boravak u objektima sekundarnog stanovanja, sa svim pozitivnim i negativnim posljedicama takvog razvoja. Uzimajući u obzir faktor izgrađenosti prostora posebno priobalnog područja (iskorištenost građevinskog područja od 35% u 2015.), može se pretpostaviti da je aktuelna situacija vrlo nepovoljna za snažniji razvoj hotelijerstva, a time i turizma generalno”, ocijenjeno je u studiji.

U dokumentu je ukazano da zauzeti prostor više nije moguće prenamijeniti i sa aspekta hotelskog biznisa taj resurs je potrošen.

”U utakmici za prostorni resurs hotelski biznis gubi, a nekretninski biznis dobija. Razvoj nekretnina je bitno ograničio razvoj hotelijerstva, ako se uzme u ozbir prostorni aspekt. Naime, lokacije koje su možda mogle biti iskorištene za izgradnju hotelskih kapaciteta, upotrebljene su za izgradnju nekretnina. Podaci o projektovanoj i ostvarenoj stopi rasta hotelske industrije i ostvarenoj stopi rasta stanova za sekundarno stanovanje, u poslijednjih 30 godina, pokazuju značajno niži nivo stope rasta hotelskih kapaciteta u odnosu na očekivanja planera i razvoj nekretnina”, konstatovano je u studiji.

”Institucionalna infrastruktura” na periferiji

Javne politike od podjednake je važnosti i potreba uspostavljanja kvalitetne institucionalne infrastrukture što podrazumijeva provođenje korjenitih institucionalnih reformi, tako da je, najblaže rečeno, navodi se u studiji, čudno da su “domaći reformatori” ovo pitanje smjestili na samu periferiju tranzicionog procesa.

”Smatramo važnim da označimo ovo kao nedostatak jer pored značaja koji institucionalne reforme imaju u procesu uspostavljanja tržišne ekonomije u domaćim okvirima, istovremeno se radi o jednom od ključnih preduslova od čijeg ispunjenja zavisi proces harmonizacije domaćeg sa zakonodavstvom EU. Imajući u vidu brojnost razvojnih dokumenata prezentovanih u studiji s jedne strane i evidentno pomanjkanje u pogledu ostvarenja strateških ciljeva, prioritetnih ciljeva, programskih aktivnosti u cjelini, s druge strane, kao ključni nameće se zaključak da je u potpunosti izostala koordinacija sadržaja predloga javnih politika i drugih strateških dokumenata i njihovo usklađivanje na nacionalnom nivou. To podjednako kako u procesu izrade i usvajanja, tako još više u fazi realizacije istih”, navodi se u dokumentu.

Autori zaključuju da je evidentno odsustvo koordinacije između nekoliko desetina sektorskih i intersektorskih strategija i brojnih drugih razvojnih dokumenata nižeg ranga po važnosti, da je za pretpostaviti je da se radi o ograničenim kapacitetima Generalnog sekretarijata Vlade za planiranje, praćenje i koordinaciju javnih politika, da je očit izostanak potrebnog nivoa administrativne kulture, što se očituje u pomanjkanju međusektorske saradnje između ministarstava, Vlade i drugih državnih institucija i slično.

”U većini slučajeva nije urađena kvalitetna procjena uticaja koja se tiče budžetskih troškova, ekonomskog uticaja na razvoj i rast, društvenog uticaja i uticaja na životnu sredinu, efkasnosti i mogućnosti sprovođenja”, konstatuje se u studiji.

Nedovoljne digitalne vještine

Na osnovu analiziranih izvještaja i drugih dostupnih podataka, kada je u pitanju digitalna spremnost na nivou Crne Gore u trijadi: stanovništvo, biznis zajednica i e-uprava autori, između ostalog, zaključuju da iako je jasno da je digitalna tehnologija od ključnog značaja za crnogorska preduzeća, malo ispitanika je uvjereno da njihovi zaposleni imaju potrebne vještine.

”Dalje, digitalne vještine su i dalje neadekvatne za potrebe poslovanja. Segment javne uprave (e-uprava), u pogledu digitalne spremnosti dodatno zaostaje u odnosu na biznis zajednicu i građanstvo. Isto se može objasniti prevelikim brojem zaposlenih i neprovedenom reorganizacijom njenog poslovanja, s tim da dodatni argument u tom smislu predstavlja i činjenica da ni nakon više mjeseci od hakerskog napada nisu otkriveni uzroci, niti otklonjene posljedice istog”, navodi se u dokumentu.

Osim Lojpura, u izradi studije učestvovali su profesori doktori Milan Perović, Momo Radulović, Saša Mujović, Ana Lalević-Filipović, Darko Lacmanović, Julija Cerović-Smolović, Nikša Grgurević i magistar Lazar Šćekić.

Pad industrijske proizvodnje

Studija je pokazala da se obim industrijske proizvodnje u periodu 2010. godine, sa početnog ušešća u BDP od 12,86 odsto smanjio na 10,39 odsto u 2021. godini;

”Obim ekonomske aktivnosti u Crnoj Gori, mjeren pokazateljem BDP, u posljednjih 15 godina, povećan je realno za 28 odsto 2021. godine u odnosu na 2007. godinu. Međutim, analizirajući strukturu BDP-a, može se zaključiti da je ekonomska aktivnost dominantno uvećana povećanim aktivnostima uslužnih djelatnosti i građevinskim aktivnostima. Pri tome je učešće sektora industrije (vađenje rude i prerađivačke industrije) smanjeno za sedam procenata, dok je snabdijevanje električnom energijom i vodom uvećano za samo jedan procenat”, navodi se u dokumentu.

Vrijednost bruto dodate vrijednosti, sektora za vađenje rude i kamena smanjena je realno za 27,8 odsto, dok je bruto dodata vrijednost koju stvara prerađivačka industrija smanjena za 23,5 odsto.

”Posljednjih godina evidentan je blagi rast sektora vađenje ruda i kamena i snadbijevanja električnom energijom, dok se prerađivačka industrija polako smanjuje. Ipak, sa učešćem od 52,9 odsto prerađivačka industrija i dalje čini dominantan dio industrijske proizvodnje. Kako sektor prerađivačke industrije predstavlja najznačajniji dio materijalne proizvodnje i potencijal za povećanje stepena finalizacije proizvoda sektora poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, isti se prepoznaje kao najznačajniji sektor industrije zbog višestrukih multiplikativnih efekata koje može pokrenuti”, konstatovano je u studiji.

Autori su ukazali da zabrinjava činjenica o evidentnom padu učešća dodate vrijednosti koju stvara ovaj sektor i to, zbog razvoja grana na njih naslonjenih u kojima Crna Gora ima svoje resurse, za sada nedovoljno efektuirane.

Produktivnost rada u riziku

Polazeći od toga da socijalni kapital sve više dobija na značaju kao bitna odrednica produktivnosti i konkurentnosti pojedine nacionalne ekonomije, ključna zapažanja vezana za potpunije efektuiranje raspoloživog socijalnog kapitala u Crnoj Gori, u funkciji nove razvojne paradigme su da Crna Gora spada u kategoriju država sa veoma visokim razvojem po mjeri čovjeka, ali i dalje postoji velika ranjiva grupa s visokim rizikom od toga da se nađe ispod linije siromaštva.

”Očekivani životni vijek, dužina školovanja i bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika su veći u poređenju sa istim parametrima mjerenim 2003. godini. Obrazovni sistem Crne Gore nije uspio da obezbijedi jačanje vještina djece i mladih, koje su relevantne za trenutne i buduće potrebe privrede, odnosno njihovo zaposlenje po odrastanju u inovativnim i produktivnim preduzećima širom svijeta. Djeca u Crnoj Gori zaostaju za svojim vršnjacima u zemljama sa najvećim ljudskim kapitalom”, ocijenjeno je u dokumentu.

( Marija Mirjačić )