Rumunija postaje zemlja imigranata

Prije jedne generacije Rumuni su čekali u redu za hranu. U Bukureštu se danas ponovo prave redovi, ali oni koji stoje u njima nisu Rumuni. U jednoj ulici ukrajinske izbjeglice čekaju ispred centra za raspodjelu pomoći. U drugom Nepalci, Bangladešani i drugi čekaju ispred kancelarije za imigraciju da obnove radne i boravišne dozvole. Rumunija, zemlja emigranata, je na putu, da poput Italije 1970-ih godina, postane zemlja imigranata, piše britanski "Ekonomist".

Rumunska ekonomija billježi stabilan rast već deceniju, prošle godine za 4,7 odsto. BDP po glavi stanovnika je 2010. iznosio 53 odsto prosjeka Evropske unije, do 2021. iznosio je 74 odsto. U međuvremenu, broj stanovnika se smanjio sa 23,2 miliona 1990. godine na današnjih 19 miliona. Natalitet je opao nakon revolucije 1989. godine, a milioni su emigrirali, navodi list, ističući da se Rumunija sada suočava sa ozbiljnim nedostatkom radne snage.

U redu ispred imigracione kancelarije u Bukureštu stajala je i Niki, dadilja iz Nigerije. Ona je za "Ekonomist" rekla da bi više voljela da radi u Britaniji, ali bi radije živjela u Rumuniji legalno nego tamo ilegalno. Atharv, softverski inženjer iz Indije, i Niko, barmen sa Šri Lanke, ne govore rumunski, ali im to do sada nije predstavljalo prepreku. Toliko je teško ući u kancelariju da je Niko spavao na trotoaru preko noći, a ostalo dvoje je stiglo u zoru.

Hotelima, barovima i restoranima su očajnički potrebni radnici, ali je najveća kriza u građevinarstvu. Aleksandru Baikulesku, zamjenik generalnog direktora građevinske firme "Hidro Salt", ima 350 zaposlenih. Dvije stotine su stranci, uglavnom Šrilančani i Vijetnamci. Zapošljavaju ih preko agencija, ali je rumunska birokratija toliko preplavljena potražnjom da mnogi od pozvanih nikada ne stignu. "Ukradu" ih druge zemlje, kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati, mjesecima prije nego što stignu njihove rumunske vize, piše "Ekonomist".

Hotelima, barovima i restoranima su očajnički potrebni radnici, ali je najveća kriza u građevinarstvu

Baikulesku plaća hiljadu dolara mjesečno plus smještaj i hranu, ali do 40 odsto njegovih novih radnika odlazi u roku od nekoliko mjeseci da bi ilegalno okušali sreću u bolje plaćenim zemljama.

"Ne mogu da širim posao zbog ovih problema", kaže on.

Britanski list navodi da je rumunska birokratija toliko komplikovana da mnoge kompanije jednostavno odustanu od uvoza novih radnika. Umjesto toga, pokušavaju da namame one u koje su veće kompanije uspjele da angažuju. Mnogi radnici, koji su pobjegli od očajnog siromaštva, rado prihvataju bilo kakav posao u inostranstvu.

Adriana Iftime, generalna direktorka Federacije poslodavaca građevinskih kompanija, kaže da je tom sektoru potrebno najmanje 100.000 novih radnika do kraja 2024. Građevinski radnici žele da zadovolje potražnju za radom na infrastrukturi koju podstiču sredstva EU za oporavak nakon pandemije. Rumunija će dobiti 27 milijardi eura, od čega će do 17 milijardi eura otići na izgradnju, kazala je Iftime. Kada se dodaju i drugi prilivi finansiranja EU, Rumunija bi mogla da dobije više od 80 milijardi eura do 2027. Strani radnici su, kaže ona, "rješenje kada ne postoji drugo rješenje".

Rumunija je 2017. imala kvotu od 3.000 dozvola godišnje za radnike izvan EU. Ta cifra je do prošle godine skočila na 100.000, ali su mnoge potrošene na obnavljanje od strane radnika koji su već u zemlji.

Procjenjuje se da će do kraja decenije u Rumuniji biti 600.000 stranaca

Oana Toiu, poslanica i članica skupštinskog odbora za rad, kaže da iako Rumuniji zaista trebaju strani radnici kao "brzo rješenje" za nedostatak radne snage, mnogi ljudi koji su zemlji potrebni su već u njoj. Problem je u tome što je zbog sistema socijalnog osiguranja i kaznenih poreskih pravila za mnoge ljude besmisleno da rade skraćeno radno vrijeme, posebno za majke sa malom djecom. "Postoji ogroman prostor za proaktivne mjere kako bi Rumuni preuzeli te uloge".

Mnogi Rumuni i dalje emigriraju u druge zemlje zbog bolje zarade, ali se drugi vraćaju kući. U međuvremenu raste broj stanovnika Rumunije rođenih u inostranstvu. Do kraja 2022. u zemlji je bilo 113.520 državljana koji nisu iz EU, što je povećanje od 110 odsto za pet godina. Bilo je i 54.765 državljana EU, 113.000 ukrajinskih izbjeglica i oko 200.000 imigranata iz susjedne Moldavije (iako većina njih ima rumunsko državljanstvo).

Mirčea Mokanu, šef kancelarije Međunarodne organizacije za migracije UN u Bukureštu, iznijo je procjenu da će, isključujući Moldavce, do kraja decenije u Rumuniji biti 600.000 stranaca, što je, zaključuje "Ekonomist", velika i veoma brza promjena.

( A.Š. )