Dragana Dabović za "Vijesti": Najmanje me je u životu određivala geografija

Poslije više godina glumica Dragana Dabović na festivalu je uz koji je odrastala - Hercegnovske aprilske pozorišne svečanosti, HAPS, na kojem učestvuje sa predstavom koju mnogo voli, odnosno kao članica ansambla melodramatične komedije "Teško je reći zbogom".

Pored toga, crnogorska publika će uskoro moći da je gleda i u novom domaćem filmu "Živi i zdravi" Ivana Marinovića nakon kojeg je još više povjerovala u svoje glumačke alate i na koji je ponosna, kao što će i publika biti.

U razgovoru za "Vijesti" Dabović je prije izvedbe komada "Teško je reći zbogom" istakla da se nada da će opravdati povjerenje svoje najmilije publike, u šta publika definitivno ne sumnja.

"Iako mi je svaka publika draga, igrati pred svojima, pred onima koji su me pratili od sedme godine na istoj toj sceni nosi posebnu odgovornost. Sad sam 27 godina starija od tog mog prvog koraka na njoj i nadam se da će biti ponosni. Posebno mi je drago što dolazim sa ‘Vihorom’, jer je to pozorište koje mene lično najviše ispunjava tokom cijelog ovog mog maratona koji se gluma zove. Tu smo svi sve, ne samo glumci, nego i realizatori, od prvog do posljednjeg šrafa u našem komadu ‘Teško je reći zbogom’", priča Dabović na početku razgovora.

Pored toga, publika će uskoro moći da je gleda i u dugometražnom igranom ostvarenju uspješnog reditelja mlađe generacije Ivana Marinovića. U filmu "Živi i zdravi", čije je snimanje završeno prošle godine, Dabović igra kumu. Živopisna mediteranska komedija, snimana u Herceg Novom i na poluostrvu Luštica, prati uzbudljive događaje neposredno pred i tokom jedne svadbe.

"Zaplet počinje kada buntovna mlada, dva dana pred vjenčanje odluči da odustane od udaje, međutim mladoženjin otac ne dozvoljava da se vjenčanje otkaže. Veliko slavlje pretvara se u farsu sa nizom neočekivanih obrta. Uzbudljiva situacija začinjena je naoružanjem i dinamitom, baš kako tradicija i običaji tog kraja nalažu", nagovještava se u sinopsisu.

Dabović "Vijestima" otkriva da će film uskoro biti premijerno prikazan, ne želi da otkriva detalje, ali ističe da je ponosna što je dio takvog projekta i vjeruje da će isti osjećaj dijeliti i publika.

"’Živi i zdravi’ je film na koji ću doživotno biti ponosna, a sigurna sam i publika, posebno naša domaća jer se tiče ovog specifičnog mentaliteta iako grabi teme globalnog mentaliteta sela i malih gradova. Ivan mi je povjerio ulogu kume Mile, potpuno drugačiju ulogu od svih koje sam do sad igrala i hvala mu na tome... Još više sam povjerovala u svoje glumačke alate i to me beskrajno raduje i zabavlja", kazala je ona.

Kada je u pitanju popularna predstava sa kojom Dabović dolazi u Herceg Novi, ona podsjeća da komad podsjeća na prave vrijednosti, pa nije ni čudo što se igra već osam godina...

"Ova predstava živi skoro osam godina, prošli smo s njom puno kilometara i gradova, sazrila je sa nama. Ili mi sa njom. Međusobno se čuvamo i hranimo s puno ljubavi i truda... Ovo jeste veoma specifična predstava koja govori o ljubavi, ali i o svim onim odnosima koji su dio svačije svakodnevice. Svakoga dodirne i nema toga ko je izašao hladan i imun iz sale... Ovo je predstava koja opominje, ali i miluje nekim lijepim porukama pravih, ali zaista pravih, životnih vrijednosti. A to je porodica", poručuje Dabović.

Teatar "Vihor" donosi HAPS-ovoj publici komad koji je nastao po tekstu čuvenog hrvatskog dramatičara Mira Gavrana, a u režiji Marije Lipkovski. Originalnu muziku potpisuje popularni muzičar Marko Luis, a pored Dabović, uloge tumače i Nevena Vukes i Ivan Mihailović... Opisana kao moderna drama, sasvim lična, emotivna, ali u krajnjem i duhovita dramska priča puna preokreta, sa elementima melodrame, predstava se bavi analizom teme bračnog trougla.

Teatrolozi se ne mogu usaglasiti oko žanrovskog određenja predstave, pa se ne može u potpunosti nazvati ni komedijom, ni melodramom, jer se ove odrednice u njoj prepliću, kao i u životu. U čitavu priču je lako ući i poistovijetiti se, pronalazeći u sudbinama junaka i sopstvena, ili makar poznata, iskustva... Glumica iz Crne Gore ističe da komad nudi i pitanja i odgovore...

"Ali kao i u životu, uvijek pročitaš ono što se na tvoju dušu zalijepi. Zato je pozorište nephodno svakoj duši, zato svaki gledalac doživi ovaj komad, to jest dođe do njega, a što mi volimo da kažemo ‘uvijek prebacimo rampu’ ili taj četvrti zid što se publikom zove", kaže Dabović i dodaje da je publika uvijek njihov četvrti partner.

"Ovo je priča o običnim ljudima, sa naizgled ‘običnim’ problemima i zbog spleta nekih nepromišljenih okolnosti, odredi sudbinu sva tri lika koja u komadu žive. Činjenica je da se vrlo rijetko iko od nas zapita koliko je zaista teško reći zbogom, zar ne?", pita glumica.

Priča podsjeća i na "Scene iz bračnog života" Ingmara Bergmana, a Dabović konstatuje da je tematika izuzetno aktuelna, a da to publika i prepozna.

"Veoma se tiče svih nas danas... Pitanje je i koliko mi zapravo nekom drugom, prividnom srećom, zamijenimo pravu sreću, bez neke pretjerane borbe da se za nju izborimo. Tačnije, danas ljudi napuštaju jedan odnos s pretpostavkom da će negdje drugo biti srećniji. A često to sve tek kasnije shvatimo. Vjerujemo da se uvijek starija publika poistovijeti s nama, a da mlađu upozorimo da budu mudriji", konstatuje glumica.

Rođena Kotoranka, odrastala je i obrazovala se u Herceg Novom, već duže vremena živi u Beogradu, a publiku širom regiona je osvojila ulogom u seriji "Vojna akademija" sa kojom je mnogi i danas povezuju. Kaže da nema problem sa tim što je nekima “Vojna akademija” prva asocijacija, iako je snimila i mnogo drugih projekata.

"Izgleda da je taj projekat široka narodna masa najviše zavoljela. I to je sasvim u redu, a nekako sam se i ja sa Šašom srodila. Ona je definitivno dio mene", kaže Dabović.

Iako već ne živi u Crnoj Gori, ona ovdje nikada nije u posjeti ili gostima, naglašava, već kod kuće.

"Nikad ja nisam ovdje u posjeti, ja ovdje dolazim svojoj kući gdje uvijek ima brdo obaveza, posla i na kraju uživanja. Nikad ne odlazim lako, a u ogromnoj radosti se vraćam", ističe u razgovoru za "Vijesti" i dodaje:

"Moj dom je tamo gdje su mi korijeni i tamo gdje sam rođena, porasla i formirala se u ovo što sam danas. Moja porodica, moja djeca i moj čovjek su takođe moj dom. Nema dražeg podneblja, ja sam samo privilegovana što imam slobodu da biram šta ću i gdje da radim kao i to gdje ću živjeti, a najmanje me je geografija u životu određivala. Određivala me je gluma i moja porodica. A tu gdje je to troje, stanuje i moja duša", priča Dabović pred kojom su novi projekti.

"Treba da počnem da radim novu dječiju predstavu u ‘Čiča Mičinom pozorištu’, a igram predstave u Pužiću kod Branka Kockice, a vraćam se polako i u sve svoje večernje predstave među kojima je i ‘Koštanin tvist’ koju igram sa Andrejem Šeptekovskim", nabraja ona i za kraj poručuje čitaocima "Vijesti":

"Idite u pozorište. Pozorište je lijek. Jako je važno".

Ponosni saigrač od prvog HAPS-a

Organizatori 28. HAPS-a istakli su da su veoma srećni i ponosni što na repertoaru imaju i predstavu sa Draganom Dabović koja je ponikla u Hercegnovskom pozorištu.

"Ona je na HAPS-u 2013. godine dobila plaketu ‘Miloš Šami’ igrajući u adaptaciji dramske etide ‘Seks vikend’ iz omnibusa ‘Naš čovjek’ Hercegnovskog pozorišta u režiji Slađane Vujović i na istom HAPS-u u ‘Listi za ljubav’, u koprodukciji Hercegnovskog pozorišta i Teatra mladih", podsjećaju oni.

Dabović ne krije da gaji posebne emocije prema Hercegnovskim aprilskim pozorišnim svečanostima, srećna što opstaje zahvaljujući entuzijazmu i energiji pojedinaca.

"HAPS je rijedak festival koji je uprkos svemu opstao, zahvaljujući ljudima koji cijene i vole kulturu. I hvala Bogu na tome! Ja sam od prvog HAPS-a njegov ponosni saigrač, a nadam se i dok sam na sceni. Ne planiram s nje da siđem ikad i veoma nam je važno da to svi koji nisu iz umjetničkog i kulturnog stvaralaštva prepoznaju", kaže glumica.

Prati sve aktuelnosti vezane za kulturno-umjetničku scenu, a podsjeća i na važnost umjetnosti i pozorišta...

"Nama je malo potrebno da napravimo magiju, zaista veoma malo. Od imaginacije vi nešto osjetite, promislite i odete kući punog srca. Ima li ljepše umjetnosti od pozorišne?”, pita Dabović i na kraju podsjeća:

"Što rekoše moje kolege prije nekoliko dana, kultura nam je važna, pozorište, muzika i muzeji su nam važni da nam se djeca ne bi mlatila šipkama po gradovima".

( Jelena Kontić )