Posljednji krug u Imoli: Dan kada je otišao Sena

Mihael Šumaher, Luis Hamilton, Huan Manuel Fanđo, Alan Prost i Sebastijan Fetel - svi oni su na kraju imali više titula od Sene, ali momak iz Brazila je bio nešto posebno, poput mita i zbog toga će zauvijek ostati umaćen kao možda i najveći kojeg je ovaj sport dao

11720 pregleda6 komentar(a)
Spomenik Ajrtonu Seni u Rio de Žaneiru, Foto: Shutterstock

Prvi maj 1994 - sedmi krug Velike nagrade San Marina polako je odlazio u prošlost, ali je prije kraja odlučio da sa sobom u vječnost odvede vjerovatno i najvećeg vozača Formule 1.

Na današnji dan prije 29 godina na suncu staze u Imoli stradao je "kišni čovjek", brazilska legenda Ajrton Sena.

Momak iz Sao Paulo preminuo je nakon što se na izlazu iz krivine Tamburelo zakucao u zid.

Slike uništenog plavo-bijelog bolida Vilijams Renoa (koji ga je konačno dočeao te sezone) obišle su svijet, cijela planeta se molila i čekala da čuje vijesti kako je omiljeni vozač dobro... Nažalost, to se nije dogodilo.

Dječak koji je imao poremećaj koordinacije mišića i koji je postao veliki šampion zauvijek je na tužan način otišao u legednu.

Trideset četiri godine ranije Sena se rodio u Sao Paulu, njegova porodica bila je jedna od imućnijih u tom ogromnom gradu, a maleni Ajrton potpuno drugačiji od ostale djece iz kraja.

"Bio je mnogo sladak, fino dijete. Druga djeca su željela da ga iskoriste, ono što bi mu naredila, on bi poslušao. Pitali su ga da im pozajmi igračke, Ajrton im je dao sve, potom bi sjeo na trotoar i gledao ih kako se igraju njegovim stvarima", pričala je nakon Senine smrti njegova drugarica iz djetinjstva.

Ipak...

"Kada je taj isti dječak prvi put sjeo u karting, njegova ljubaznost je nestala i tako će ostati narednih trideset godina", dodala je Senina drugarica i na najbolji način opisala u kakvog šampiona se pretvorio povučeni dječak iz Sao Paula.

Kroz karijeru Sena je u F1 šampionatu vozio za Tolumnen, Lotus, Meklaren i na kraju za Vilijams...

Tri puta je bio šampion (1988, 1990. i 1991. uvijek sa Meklarenom), a sa njim je rođena i legenda o "kišnom čovjeku" - i to već na njegovom debiju 1984.

Alan Prost, ispostaviće se kasnije njegov najveći rival, krenuo je sa pol pozicije u kišnom Monte Karlu, iza njega je bila još jedna legenda Najdžel Mansel, dok je Sena krenuo sa 13. pozicije.

I dok su svi tražili da se zbog sigurnosti prekine trka, Sena je obilazio rivale, u 19. krugu u velikog Nikija Laudu i stigao odmah iz Prosta... Iz nekog razloga baš tada su zvaničnici odlučili da prekinu trku. Možda su tada Seni ukrali trenutak slave, ali svi su znali da je legenda rođena.

Možda je na stazi izgledao surovo, ali Sena je ustvari imao potpuno drugačiju narav. Osim pobjeda, legendarnih preticanja i titula pamti se i kada se 1992. zaustavio usred trke na Spa Frankošampu kako bi pomogao Eriku Komi, koji se zakucao u zid i ostao zaglavljen u bolidu.

Uz to, ljekari koji su uskočili da pomognu Seni nakon udesa u Imoli ispričali su da su u bolidu pronaši zastavu Austrije. Na dan kada je stradao veliki Brazilac je sa sobom nosio tu zastavu, kako bi u slučaju da trijumfuje pobjedu posvetio austrijskom vozaču Rolandu Recenbergu, koji je stradao dan ranije na slobodnom treningu.

Mihael Šumaher, Luis Hamilton, Huan Manuel Fanđo, Alan Prost i Sebastijan Fetel - svi oni su na kraju imali više titula od Sene, ali momak iz Brazila je bio nešto posebno, poput mita i zbog toga će zauvijek ostati umaćen kao možda i najveći kojeg je ovaj sport dao.