INTERVJU Grbović: Srbija klizi ka samoizolaciji

Kada identitetska pitanja budu stavljena u funkciju dnevne politike, to ne doprinosi rješavanju već uglavnom ukrupnjavanju problema. Umjesto nacionalnih, u prvi plan moraju da budu istaknuta demokratska pitanja, jer je to jedini način za prosperitet.

Demokratski razvijene države su dovoljno široke i komforne za sve nacije, one nacionalno ustrojene su tijesne i za pripadnike dominantne nacije jer takva politika nužno zahtjeva postojanje neprijatelja - ako to nije druga nacija, onda su to nedovoljno “lojalni” pripadnici tog naroda. Srbi u Crnoj Gori treba da budu most saradnje i prijateljstva između naše dvije zemlje, a ne poluga za proizvodnju konstantnih tenzija i konflikta, kaže u razgovoru za “Vijesti” Pavle Grbović, predsjednik Pokreta slobodnih građana (PSG).

Grbović spada u “novi talas” na srpskoj političkoj sceni. Jedan je od najmlađih srpskih opozicionih lidera i poslanik u Skupštini Srbije. Na čelu PSG, stranke izrazite građanske orijentacije, naslijedio je glumca Sergeja Trifunovića i Sašu Jankovića, nekadašnjeg predsjedničkog kandidata... Pažljivo prati zbivanja u Crnoj Gori, ali ne spada među one koji daju ishitrene i gorljive izjave i barataju “konačnim istinama”. Njegov odnos prema crnogorskim zbivanjima uglavnom karakteriše odmjerenost i kad su u pitanju međunacionalni odnosi Srba i Crnogoraca.

Vladavina Đukanovića

Kako objašnjavate poraz Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima poslije više od tri decenije vladanja?

Istorijska je nužnost da nakon tri decenije jedan režim počne da okoštava i da počne da nagriza samog sebe poput autoimune bolesti. Nepotizam, pogrešne političke odluke, otuđenost, sve su to logične posljedice tako dugotrajne vlasti i to je stvorilo dovoljan broj onih kojima je rušenje takvog režima jedini prioritet. Milo Đukanović je tvorac, glavni protagonista i simbol tog sistema i kao takav glavni protivnik i pobjeda nad njim je najveći motiv protivnicima tog režima.

Vladavina Mila Đukanovića i DPS je često karakterisana kao neka vrsta autokratije. Ipak, Đukanović je otišao s vlasti na izborima, što i nije čest slučaj u autokratskim režimima?

To je tačno, ali dugovječnosti tog režima nije doprinijela samo slabost opozicije već i čvrsta kontrola nad izbornim procesom tada vladajuće strukture. Ono što je ključno jeste da kada jedna vlast učini preveliki broj grešaka, to nikakva kontrola institucija više ne može da zataška. Takav proces je trenutno aktuelan i u Srbiji. Vjerujem da će se to uskoro vidjeti i na izborima i nadam se da će i u Srbiji taj proces transfera vlasti proći mirno i civilizovano kao u Crnoj Gori.

Kako tumačite veoma glasnu i intenzivnu kampanju dijela političke scene u Srbiji Milu Đukanoviću kao “garantu građanske i multinacionalne Crne Gore”?

Kod nekih je riječ o poštovanju njegovih odluka po pitanju distanciranja od ruskog uticaja i jasne pro EU i NATO opredijeljenosti. Takođe i zbog neposrednog iskustva postoji strah od svakog aktera u čijem djelovanju se prepozna makar i zametak nacionalizma. Naravno, ima i onih koji su takvu podršku pružali samo zato što su od toga imali direktnu korist.

Otvoreni Balkan i Berlinski proces

Šta očekujete od Jakova Milatovića?

Nisam državljanin Crne Gore pa nemam pravo na očekivanja, ali imam nadu da će gospodin Milatović doprinijeti smanjivanju jaza koji je vještački pravljen između Srba i Crnogoraca kao najbližih naroda. Takođe se nadam da će aktivno doprinijeti tome da do kraja njegovog mandata Crna Gora postane članica ili makar dođe u predvorje EU.

U Crnoj Gori postoji dosta različitih stavova o “Otvorenom Balkanu” i eventualnom pristupanju Podgorice ovoj inicijativi. Kako vi gledate na “Otvoreni Balkan”?

Nadam se da će se Otvoreni Balkan kao proces pod pokroviteljstvom SAD i Berlinski proces koji se vodi u okviru EU prije ili kasnije spojiti u jedinstveni integrativni proces svih zemalja Zapadnog Balkana. Crna Gora treba sama da odluči u kom od ovih procesa želi da učestvuje, ali sama ideja ekonomskog povezivanja i prevazilaženja granica je nešto što svi moramo da podržimo. Na kraju krajeva svi težimo istom cilju, a to je članstvo u EU.

SNS i izbori u Crnoj Gori

DF je u veoma prisnim odnosima sa SNS i predsjednikom Srbije Vučićem. Dio ovdašnje političke scene smatra da ti odnosi često predstavljaju miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore. Kako vi ocjenjujete Vučićev uticaj na zbivanja u Crnoj Gori? Da li je on uvijek u granicama brige za pripadnike srpskog naroda u drugoj državi?

Nije tajna da su članovi SNS učestvovali u kampanjama za lokalne izbore u Crnoj Gori, tako da je apsolutno jasno da su se te granice često prelazile. Takođe je jasno da čak i kad nema uticaj na neke ishode, Vučić pokušava da se nekako očeše o tuđi uspjeh i ako ništa drugo da stvori famu da se i on tu nešto pita. Ali zaista vjerujem da su građanski i sekularni karakter Crne Gore, kao i jasna evroatlantska opredijeljenost dovoljno čvrsto položeni u temelje države i da svi ti pokušaji podrivanja, sva politička lutanja i potencijalni egzibicionizam to ne mogu da ugroze.

I uticaj SPC na svetovna pitanja česta je tema ovdašnjih polemika. Kako vi gledate na ulogu SPC u političkim zbivanjima u Crnoj Gori?

SPC kao velika vjerska zajednica, ali ni druge vjerske zajednice kao važni društveni akteri, ne treba da budu ignorisani, ali granica sekularnosti mora biti jasno postavljena. Evidentno je da postoji konstantna težnja od strane SPC da se ta granica obriše, pa tako imamo primjere da u Srbiji Crkva želi da reguliše kako će izgledati udžbenici, da se obračunavaju sa rodno senzitivnim jezikom, da odlučuju da li svi građani imaju pravo na slobodu izražavanja i okupljanja...

Đukanović i Vučić

Đukanović je otišao u političku penziju. Može li i kad slična sudbina da zadesi i Aleksandra Vučića? Ili će se čekati tridesetak godina?

Kada pitate ljude u Srbiji da li se danas živi bolje nego prije, većina kaže da. Kada ih pitate da li oni lično žive bolje, ubjedljiva većina kaže ne. To samo znači da je propaganda uradila svoje, ali to ne može da traje dovijeka. Srbiji prijeti opasnost da opet sklizne u samoizolaciju, ali se otvara i šansa za ukrcavanje u brzu traku evropskih integracija. Tu šansu može da iskoristi samo ona vlast koja ima političku viziju, dovoljno hrabrosti i mudrosti. Otprilike sve ono što aktuelni režim nema. Zbog toga je njihova pozicija neodrživa, ali na nama je da hrabrim političkim istupima osiguramo sigurnu budućnost Srbije kao evropske, demokratske, građanske države. Zbog toga Pokret slobodnih građana neće razvodnjivati tu političku ideju koalicijama sa onima koji Srbiju vide kao rusku guberniju i kineski magacin prljavih tehnologija.

( Vukašin Obradović )